Hvala vam, cure!

Ne znam što misliti. Sve što kažete ima smisla. Užasno mi je teško godinama na poslu ispraćati ekipu na porodiljne, radovati se njihovim trudnoćama, djeci. Svi su se oni, možda će ovo sad biti malo nespretno sročeno ali..., u jednom periodu svog života odmorili od posla, napravili jednu veću pauzu koja je još k tome rezultirala djetetom. A ja sam već 10 godina konstantno tu, nema me samo za godišnji.
Kaj je najgore, imam osjećaj da ekipa s kojom radim, iako znam da mi žele da mi uspije, nekako s poslovne strane se ponašaju kao da ću i dalje biti tu, kao da su uvjereni da mi neće uspjeti.

Najviše me boli što sam tako loša prema osobama s kojima radim, a do kojih mi je zbilja i privatno stalo. Mislim, svi mogu razumjeti nečije emocionalne ispade, ali svakom jednom pukne film.