Kao što sam najavio u predstavljanjima, ovdje sam jer je tu pametna ekipa s kojom se supruga dopisivala tijekom i nakon trudnoće.

Ona je prestala pisati, a sada smo u krizi i tonemo sve dublje pa ja tražim savjete i pomoć kako spriječiti da sve ode u "krasni" (pardon na izrazu).

U braku smo pet i pol godina, prije toga 3 godine u vezi.
Trenutna situacija je da ona želi (privremeno) odseliti, čak je unajmila stan i sutra-prekosutra će to i napraviti.

Ja trenutno spavam kod kumova (doduše, tek 2 dana) jer sam mislio da ću je time spriječiti da ode s klincima, no nisam siguran da li sam time što postigao.

Upali smo u krizu sredinom siječnja, šokirala me izjavom da me više ne voli, da joj smeta moja prisutnost... Muška budala nije cijelu godinu
kužila da nešto ne štima, a komunikacija nula.
Pokušao sam na sve načine doznati u čemu je problem, pa sam je još više udaljio ...

Na kraju zaključujem da je problem bio prvenstveno u nedostatku komunikacije, dijelom u mojoj posesivnosti koje nisam bio svjestan... Ništa što se ne bi riješilo ozbiljnijim razgovorom da ga je bilo na vrijeme.

Malo u svoju obranu, nikada se nismo svađali, zajedno smo izgradili kuću, opremili je, imamo zajedničke hobije (motori, skijanje, gledanje filmova ...). Fizičkog maltretiranja niti u tragovima, a psihičkog je možda malo i bilo s obje strane. Nedostajalo je samo više međusobne pažnje i razumijevanja.

Činim sve da održim brak, obožavam klince, a sve vrijeme volim i nju.

Danas ćemo provesti većer zajedno s djecom, nadam se razgovoru kada ih spremimo na spavanje.
Ona se želi odvojiti "da sredi misli", da vidi može li me opet voljeti. Moje mišljenje je da će se još više udaljiti, pogotovo što ne želi razgovarati o problemima koje imamo.
Danas smo se čuli telefonom i rekla mi je da je glupo što sam ja odselio, a složila se da je glupo i to što ona seli. Zaključila je da oboje nismo baš pametni
Neznam da li je to znak popuštanja, možda je uvjerim da se vratimo korak nazad (prije ideje o seljenju). U kući ima slobodna soba, mogu biti u njoj, samo da nismo potpuno odvojeni.
Kaže da još ne misli pokrenuti rastavu, ali neznam da li samo kupuje vrijeme jer su s nama u kući i njena majka i nepokretna baka. ... ili stvarno želi da se brak spasi. Puno toga mi još nije jasno.

Nigdje se nisam dotaknuo djece, iako su mi ona prva u mislima; oboje ih obožavamo, vole i oni nas oboje ... Teško mi je zamisliti odvojeni život od naših anđelčića (i vrageca ponekad), ali neznam više kako na to utjecati..

Post mi je malo zbrkan, vjerojatno sam propustio neke bitne detalje - odraz trenutne zbrke u glavi.