Dp drži se Ja sam od onih koje bi kad se durim i više nemam snage za nikakvu komunikaciju da muž doleti zgrabi me i odnese negdje gdje smo sami, gdje ne čeka suđe (a da je pritom organizirao bejbisitnig ) - odabit mjesta bi morao značiti da zna što mi s mota po glavi i srcu i da nije da ga nije briga nego eto nije sitgao, mogao itsl. Možda jekod vas kasno za to, ali moram priznati da ja dignem ledeni zid premam užu iz protesta i nemoži zadnja stvar koju bih htjela je da odustane od prve i da posluša savjete - tipa ne bi to radila da joj je stalo. Da meni nije stalo ja bih bila ful kul i ponašala se prema dragom kao prema starom prijatelju - nisam se razvodila, ali sam imala prekid duuge veze i kad sam bila na miru s tim ništa se nisam morala "braniti" šutnjom i durenjem. Po meni dramatičnost poteza govori o intenzitetu emocija, a one nikad nisu banalne i jednoznačne. Čak i da je netko treći u pitanju - nije isto da li je to emotivna "osveta" za sve povrjeđenosti ili je sigurna da je našla pravu ljubav- u što sumnjam. Da je mirno bi porazgovarala s tobom jer bi joj srce bilo na mjestu. Skrivenu ljubav otkriva sreća na licu koja se neda sakriti, smješak na sms koji ti okrene cijeli svijet i želudac.. (ja kad sam to vidjela na tom mom bivšem znala sam da nemam zašto biti tužna - ok, nje bio brak, nisu bila djeca, nije mi obećao vječnost, ali emotivno 8) ) Mržnja, bijes, hladnoća ... Možda se puno gorčine skupilo, ali nije gotovo. Treba uzet lopatu i otkopat g...a.