Tata! prvotno napisa
Gle onako nepristrano, meni je još uvijek iz tvojih stavova snažno prisutan dojam da bi ti njoj rado oprostio, jer je voliš i nezamisliv ti je život bez nje! I ako uistinu možeš, nije to ništa loše, pogotovo za djecu i obitelj u cjelini, a nekako otvoreno, upoznajući te kroz ovu priču, to bih ti ja najviše i poželio!
Štoviše siguran sam da bi te to najviše i usrećilo, ma koliko god se ti sad "ohrabruješ" nekim drugim krajnostima.
A čuj ovo sa podjelom imovine i ostankom na gornjoj etaži, dok ona živi ispod, a rastavljeni ste - neznam baš kume, nekako mi ne drži vodu, više povlači neostvarive SF konotacije, al vidim ti u "očima" da bi ti najradije baš tako, a da si nisi ni pokušao prizvat u svjest onu mučnu, a vrlo vjerojatnu situaciju svakodnevnog gledanja i "stričeka" u paketu uz nju. uh uh ne ide to baš tako