Citiraj dp prvotno napisa
Danas sam opet imao osvještenje, zdrav udarac, neznam kako se izraziti.
Dobio sam još jednu potvrdu da nema nazad, da je gotovo i da mi ženica samo glumi... Opet ne znam zbog čega, ali je više niti ne želim pitati, postala mi je odbojna, ne želim je gledati u oči, ne vjerujem joj kada kaže "dobar dan".
Mrzim je zbog toga što je napravila djeci, meni, a siguran sam da će i sama sebe mrziti dok se malo ohladi. Bojim se da ću je onda žaliti, u biti žalim je već sada, i mrzim istodobno.
Uf, vjerojatno ću požaliti zbog napisanog, nije dobro mrziti ...

Sam sam doma i ne znam kuda sa sobom, pa se osjećam još jadnije. Biti će bolje ...
Moja ti je teorija da su svi osjećaji zdravi u nekoj mjeri. Sad ju trenutno mrziš, i pusti si tak par dana. Osjećaji su samo pokazatelji onoga kaj se u nama događa i trebamo ih osjetiti, pogledati sa strane (ak kužiš kaj mislim) i osvjestiti gdje smo. Kad si shvatio da ju mrziš, možeš lakše vidjeti kaj te smeta (nikako joj više ne vjeruješ, zamjeraš joj sve kaj ti je napravila) i lakše ideš ka cilju, ako si si ga uspio odrediti.

Najteže je kolebanje - kad ni sami ne znamo jel bi natrag ili naprijed. To nas koči. Ovakvi tvoji osjećaji te tjeraju prema naprijed i to je OK ak ti oni pomognu da se pomakneš iz mrtve točke. Ali nemoj se zaglaviti u tome - to nije zdravo. Drž se