Trina prvotno napisa
Inače, što se razvoda tiče, ja razumijem zašto su neki toliko odlučni u zadržavanju braka pošto poto a nekima je to ipak jedna krajnja opcija. Ria, skroz te kužm kad opisuješ svoje djetinjstvo i svoje osjećaje tad i sad po pitanju oca i majke. Ljudi koji su živjeli u sretnim obiteljima u kojima su roditelji bili u više manje skladnim odnosima na razvod gledaju kao na katastrofu koja bi uništila svu stabilnost i harmoniju koju su poznavali kao dio jedne obitelji. A npr ja koja sam živjela između oca i matere koji se 90% vremena nisu mogli trpiti smatram da bi mama napravila i sebi i nama ogromnu uslugu da se rastala. nema gore stvari od života na bojnom polju. I vidiš da su oboje nesretni, da sputavaju jedno drugo, da bi im bilo puno ljepše i lakše da ode svatko svojim putem ali i dalje su skupa, životare, teške riječi padaju na svakom koraku a mi slušamo, gledamo i povraća nam se svaki put kad se nađemo u blizini. Najgore od svega je to da se oni nikad nisu rastali i da se i dan danas u određenim situacijama osjetim kao dijete kad mi navru svi oni ružni osjećaji kad paljba počne. A znam da bi danas bila u puno boljim odnosima s ocem da su skupili hrabrost i prekinuli tu agoniju.