Papa može govoriti šta hoće, samo je čovjek... Meni, kao ni jednom drugom vjerniku na kraju života neće suditi papa,nego dragi Bog, a ja mislim da nas On voli sve, bezuvjetno![]()
Papa može govoriti šta hoće, samo je čovjek... Meni, kao ni jednom drugom vjerniku na kraju života neće suditi papa,nego dragi Bog, a ja mislim da nas On voli sve, bezuvjetno![]()
Išla sam na vjeronaukNi meni se ne sviđaju stavovi Crkve, razočarala sam se puno puta ali molitva me tješi.. Šaljem ti zagrljaj i pozdrave~~~~~~~
Posljednje uređivanje od kika222 : 12.07.2013. at 16:58
potpisujem, i stvaljam mail koji sam poslala župniku i na Kaptol nakon onih peticija:
Poštovani Župniče,
Ja Vam se moram ovim putem obratiti jer me je tako zabolilo, zabolila me ona peticija za ljudska prava!!! Čija prava? Ima li tu mojega prava???
Ja sam ona osoba koju vjerojatno znate jer smo muž i ja svake nedjelje na Misi, a ne samo nedjeljom, nego i dugim blagdanima, često i u Gospinim mjesecima ( danas sam na drugi dan Duhova čitala drugo čitanje po prvi puta), kojoj vjera u Boga puno znači,koja živi moralnim životom, koja se jedino uzda u Boga da će mi uz pomoć liječnika podariti toliko željeno dijete...muž i ja smo u braku od 2005.g., prirodnim putem ne možemo imati djecu, iza sebe imamo 10 IVF postupaka po tzv. Milinovićevom zakonu tj. po "Zakonu koji Bog dopušta", jel ?
U tih 10 IVF postupaka mi je vraćeno 17 embrija (dakle nije bilo zamrzavanja embrija - pa si zamislite kakve sam uz psihičke boli prolazila još i fizičke boli, ali ta fizička bol je ništa naspram ove psihičke koji je skoro neizdrživa). A jel znate koliko imamo djece od tih 17 embrija? Imamo 0 (nula) djece i četiri izgubljene trudnoće!!!
Oni koji ne prolaze kroz ovo ne znaju kolika je ovo bol, boli svakim danom sve jače i jače, a posebno boli kada Vam netko ionako gorak život želi dodatno zagorčati, boli me to što mene i žene koje namjerno abrotiraju trpate u isti "koš", kako možemo biti isti mi koji toliko želimo novi život i oni koji ga namjerno uništavaju...dok kolegice na poslu i prijateljice kukaju kako katkada noću ne spavaju jer ih djeca bude, ja već godinama noću ne spavam i plačem jer me nema tko buditi tim slatkim plačom...dok druge žene koje bez muke dođu do trudnoće mrze jutarnje mučnine i trudničke tegobe, ja Boga molim da mi ih pošalje, žudim za njima, živim za dan kad ćemo moj muž i ja proširiti obitelj, kada će i nas zagrliti te malene ručice, kada ćemo čuti riječ "mama" i "tata", kada će naša ljubav biti blagoslovljena tim malim toliko željenim bićem...kako me boli kada gdin. Miletić koji je inicijator pokreta "I ja sam bio embrij", koji ima četvero djece i koji nije ni na trenutak osjetio koliko boli neplodnost, želi nama neplodnim parovima dodatno zagorčati život i onemogućiti da i mi osjetimo tu radost roditeljstva...
Kako bi bilo da netko od neplodnih osoba pokrene pokret protiv npr. transplantacije organa, jer nije li i tu u pitanju medicinska pomoć, zašto ići na transplantaciju i tražiti med. pomoć, jer ako ti je Bog poslao tu bolest ne smiješ tražiti pomoć, pomiri se s tim, živi s tim, umri iako ti netko može pomoći i produžiti život...
Zašto ne pokrenete potpisivanje peticije da se zakonom zabrane namjerni abortusi i ta djeca koje bi majke abortirale daju tolikim neplodnima parovima...jer i mi smo poslali zahtjeve za posvajanje, i svaki danom dobijamo iz Centara za socijalnu skrb samo odgovore da nemaju djece za posvojenje...a nemaju ih jer se dopuštaju abortusi, i ono malo djece što ima za posvojenje mogu dobiti samo osobe s dobrim "vezama" i koje su dobro financijski potkovane kako bi mogli podmititi osobe u CZSS...
Zar bi se trebali tako lako pomiriti da moj muž i ja nikada nećemo postati roditelji??? A očito da ćemo morati, jer ako se moramo odreći medicinske pomoći, a nemamo novaca da bi podmitili nekoga u CZSS, niti veza da bi posvojili, nema nam druge...a pomiriti se nije lako, i tako strašno boli, neizdrživo boli činjenica da mi nikada nećemo biti roditelji jer drugi rade protiv toga da nam se pomogne u ostvarenju te naše želje
S poštovanjem,
Potpisala se imenom i prezimenom.
Mail poslan 27.05.2012.g., sad bih ga mogla još "nadoštiklati", jer se štošta desilo u našem MPO životu....ali i dalje vjerujem u Boga, i to mi i daje nsagu, a ne vjerujem svećenike, biskupe....