vidim da sam vas potakla na pisanje
ovdje smo svi hvala Bogu zbog molitve za svoj i tuđi uspjeh
ali i utjehu...ipak različiti smo po mnogo čemu i godinama,
iskustvu pa bi mi bilo žao ako ste me shvatila da tonem...za mene je moja kolegica s posla rekla da sam
"etalon za upornost" nisam od onih koji se lako odustaju....međutim postavila sam si neka pitanja i bolno stekla uvid u mehanizam u koji smo slično zapetljani ....ukoliko bi netko ajmo reći hipotetski prihvatio život bez roditeljstva to bi bio najteži posao na svijetu jer bi morao prihvatiti pretpostavku o sebi da je loša, sebična i gnjusna, nehumana beštija...to naravno ništa nije istina ali mi mislimo da je....vrlo je bolno prepustiti odluke o našem životu čak i Bogu kojeg toliko volimo, ali ne dovoljno...sv. Franjo je govorio kako "ljubav nije ljubljena"...molimo s ljubavlju i predanjem a ne poput studenata (kao što se prije moglo) koji bezbroj puta izlaze na ispit dok profesoru ne dosadi pa mu da 2 da ga više ne gleda...bliži se Uskrs (meni najdraži i draži od Božića) pa vam želim sve blagoslove i darove koje nam donosi...volim vas sve i molim, moli se s nama i moja sestrična iz Zenice