konfuzija,ja priznajem da su mi se svećenici dosta zamjerili kad su se mješali u donošenje zakona,ali ja vjerujem u Boga,njemu se molim,ne svećenicima...krštena sam i od malenoga sam hodala u crkvu,jako sam to voljela,i danas vjerujem u Boga i bolje se osjećam kad se pomolim i lakše mi je...ja ne vjerujem da ću čudom ostati trudna,ali vjerujem da sam sve poduzela kaj je u mojoj moći(evo odlučili smo i predati molbu za posvojenje),ali mislim da je na kraju ipak sve u njegovoj moći....gle,svatko ima izbor,tko se hoće molit,moli se,tko neće ne mora. Nažalost sve nas povezuje isto,a to je borba za dijete i svatko se sa tim bori kak zna i umije.
ja se sjećam svog strica kad je sa 35 godina obolio od tumora,probao je sve živo za kaj je čuo da pomaže,hodao bioenergičarima,a nikad prije nije vjerovao u njih,lovio se za svaku slamku spasa...i ja bi išla bioenergičaru da me neko uvjeri da bu uspjelo,i pila bi ne znam kakve čajeve...kad si očajan vjeruješ i u ono u kaj ne vjeruješ.
cure,večeras sam sa vama