i ja sam mohikanac

ponekad se na tim vratima osjecam kao vratar. razmisljala sam da bi mogla traziti tringlt ako vec ne mogu dobiti maleni zahvalni pogled ili tu kratku i slatku rijec. nekad, kad vidim da nista od pristojnosti, samo pustim ta vrata.

za mejlove i poruke se ne sekiram--znam da i kod mene to ponekad steka. pogotovo u danima kad sam bila "popularna", tj. kad me zvao i netko osim roditelja. tko ce brate odgovoriti na sve te cestitke?! pa nekad zaboravis. o mejlovima da ne pricam, pogotovo sad kad sam s dvoje djece.

ali kuzim o cemu pricas. poanta je da to radis zbog sebe, jer te veseli. draze mi je pridrzat ta vrata nego ne pridrzati. draze mi je cestitat rockas, pa makar ne dobijem povratnicu, nego ne cestitati. i sve tako..