1. Možda je. Ne bolja majka, ali bolja prema djetetu. Pomajka, prijateljica, netko tko brine o njemu-nazovi je kako god želiš.elin prvotno napisa
da, i ja bih, samo ne na način da pokazuje "ljubav" prema djetetu na način da:
1. ona je bolja majka od mene
2. treba njoj dati dijete
3. blati mene i moj odnos sa djetetom.
2. Ne "daje" se dijete pomajci nego ocu. Zašto ne ako je to za dijete bolje?
3. A što ako samo priča istinu? Je li to blaćenje ili jednostavno konstatacija činjeničnog stanja?
Npr. ako kažem za svoju poznanicu da je loša majka jer ona to po mnogo parametara jest-blatim li je ili samo iznosim činjenice? Time definitivno ne blatim njen odnos s njenim djetetom jer ga ona s njim sama stvara. Ako je loš-njoj na dušu, ne meni.
Ponavljam, razumijem te, ali ako sagledaš stvari iz kuta majke kojoj je najvažnija dobrobit djeteta postojanje pomajke koja voli tvoje dijete tebi i djetetu samo ide u korist.
Da sam osobno u situaciji da mi dijete dobije pomajku itekako bih voljela upoznati je i biti s njom u kontaktu-kao i sa svim onima koji provode vrijeme s mojim djetetom. Ljubomora, ego, rivalstvo... ne nalazim se u tome. To mi je vrlo slično npr. činjenici da moje dijete obožava baku i dedu. Pa neću valjda biti ljubomorna na to?! Dapače, bit ću sretna što osim mene i MM-a ima ljude s kojima dijeli ljubav. I sigurno neću pomišljati na to da moja mama glumi mamu mom djetetu i da mi je oduzima. Zašto onda tako misliti o pomajci?
 |
|||
Odgovori s citatom