Neurorizična djeca i djeca s PP-om u jaslicama

[darcy]

da li netko od vas zna da li se po jaslicama provodi kakav posebni program za djecu s neurorizikom ili za djecu s već dijagnosticiranim teškoćama u razvoju?

[mg1975]

Kod nas u jaslicama ne. Lucija ide u jaslice od 9. mj. prošle godine, u mješovitoj je grupi (od 2 do 3 god. starosti), tete i stručno osoblje su upoznati sa dijagnozom (distoni odnosno CPK). Nakon nove godine produžili su nam ugovor na 12 mj. i dali mogućnost da bude do 8 sati u jaslicama, jer trenutno u mentalno razvoju ne zaostaje za vršnjacima jedino malo na fizičkom planu (ali tu tete nemogu baš puno pomoći).

[darcy]

A ja radim u vrtiću, pa me zanima da li bi tebe kao roditelja zanimao program tipa senzornih stimulacija ili nešto drugo? Takva dječica nemaju problema u jaslicama, niti u socijalizaciji više-manje, nego eventualno kasnije u grafomotorici, pažnji i slično, pa bi se takvim stimulacijama mogao kod njih izgraditi bolji temelj za vrtićku i kasnije školsku dob.

[mg1975]

Iskreno, nisam detaljno upoznata sa senzornom stimulacijom i drugim programima, neznam da li bi mi bili kandidati za istu.

Definitivno bi mi bilo lakše kada bi netko u vrtiću moga posvetiti više pažnje mom djetetu, ali sam isto tako svjesna da to baš i nije moguće. Još uvijek se oslanjam na to da mi kao roditelji najviše možemo pomoći našem djetetu.

Situacija u društvu općenito nama kao roditeljima djeteta sa pp ne ostavlja puno mogućnosti.

[split]

Da li su sve tete obučene za takvu senzornu stimulaciju ili je to neki poseban vrtić?

[darcy]

U Hrvatskoj samo dvije osobe imaju vani završen specijalistički studij za terapiju senzorne integracije, a defektolozi rade samo stimulaciju. I odgojitelji već odavno rade na stimulaciji osjetila, samo je razlika u tome da je terapija individualna i provodi je terapeut, a stimulacija su poticaji koji se mogu grupno koristiti (npr. masaža djeteta, poligoni za balansiranje, ljuljanje...).

[split]

Laik sam ali stječem dojama da su tete puno napredovale i dosta rade na sebi dok su učiteljice ostale na odgojnim metodama tipa dobra i loša djeca. Dobra su ona kojim ne treba puno objašnjavat i miruju, a loša ona oko kojih se treba "potrudit".
U svakom sl. treba im smanjit grupe i razrede kako bi imale bolje uvjete.

[darcy]

Ja sam radila i u vrtiću i u školi. Dok u školi nemaju ni za kredu, a teta si svaki radni listić koji kopira mora platiti iz svog džepa, u vrtiću je da sad dolazila hrpa novaca za igračke, da maltene više ne znaš što kupiti od toliko love (govorim za Zagreb). Tete u vrtiću mogu biti puno kreativnije kad im nije zadan odgojno obrazovni program i nitko ih na kraju godine neće pitati koliko djece zna ovo i ono, za razliku od škole, gdje je sve strogo određeno. Ali mislim da se ipak i u školi ide naprijed, jer se više ne uči tako da od učitelja upijaš znanje, nego sam dolaziš do njega. Ali tu je i ona loša strana, neke tete se stalno stručno usavršavaju i stalno smišljaju načine kako oplemeniti i obogatiti svoj rad, dok neke za istu plaću izvade igračke na stol i "čuvaju djecu".