 |
|||
evo još jedna tema o zločestom stolu.
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ht=udara+glavi
ja sad govorim jadni stol, lupio u tvrdu glavu i onda dragamo stol. Tako da se odvrati pažnja i zaustavi plakanje.
Inače mi se to "oživljavanje" predmeta čini kao normalna pojava, djeca to ionako rade.
Ne tepam. Ponekad mi izleti, ali jako rijetko. Ali ton mi je "bebeci" i koristim puno deminutiva - kad pricam s Lukom.
Tako sam i s Viktorom.
E sad, sto se tice davanja osobina predmetima, bas me maloprije nazvao Viktor i rekao da serpa supe zeli sa mnom razgovarati, pa mi je ta serpa Viktorovim glasom lijepo rekla da zeli da je Viktor pojede, ali samo ako ce ga neko nahraniti
Meni je to, naravno, genijalno.
Nisam baš tepela kad su bile bebe, a sad obožavam neke njene riječi pa ih znam koristiti u razgovoru. Te neke riječi, svojstvene samo njoj, onako kako ih ona (krivo
Ne znam jel to ok ili nije, ne mogu si pomoći
slabo, ali znam prcati umanjenicama
ako mojoj velite princezo, ljepotico, rambo, genije...stagod...ona ce vrstati NISAM! JA SAM LEA!
na zalost, vec 2 mjeseca reakcja je ista i vristi NISAM! JA SAM TOM!!!! a mama je jerry. tata je morski pas.
eto ga.
leonisa prvotno napisa
slabo, ali znam prcati umanjenicama
ako mojoj velite princezo, ljepotico, rambo, genije...stagod...ona ce vrstati NISAM! JA SAM LEA!
na zalost, vec 2 mjeseca reakcja je ista i vristi NISAM! JA SAM TOM!!!! a mama je jerry. tata je morski pas.
eto ga.
Sad sam se sjetila one Bridget iz serije Medij kada je nosila kacigu na glavi stalno i na spavanje, pa onda je to prošlo, ali je došla nova faza gumenih čizmi ... normalno je ...
Ma meni je povremeno pričanje i tepanje sasvim ok, jer im se na taj način i prenosi neka vrsta još bliže povezanosti i ljubavi...
Personifikacija mi je ok. Djeca jako puno i čuju o tome, jer u bajkama drveća pričaju, stolovi hodaju, tepisi lete itd. Ali spomenuto "udari stol jer je zločest" mi nije baš radi već gore objašnjenih razloga.
što se tiše govora u trećem licu, sjetila sam se ovoga: meni pobjegne često to mama će i sl, nekad se ispravljam a nekad ne. Moja mama, koja je čuva, ima strogo pravilo da to ne radi, uvijek razgovara s njom na ti i ja. I što se dogodilo: mala sad za sebe kaže ti, tebi, a za druge, pogotovo moju mamu, kaže ja i meni. I to traje već dobra tri mjeseca. Što sada? Proći će, valjda
Bez brige, to je normalna faza u razvoju govora, da djeca jedno vrijeme o sebi govore u drugom licu.što se tiše govora u trećem licu, sjetila sam se ovoga: meni pobjegne često to mama će i sl, nekad se ispravljam a nekad ne. Moja mama, koja je čuva, ima strogo pravilo da to ne radi, uvijek razgovara s njom na ti i ja. I što se dogodilo: mala sad za sebe kaže ti, tebi, a za druge, pogotovo moju mamu, kaže ja i meni. I to traje već dobra tri mjeseca. Što sada? Proći će, valjda
Meni je to bilo baš simpatično, ali ta faza nam je jako kratko trajala - brzo se prebacio na prvo lice.
sta stvarBez brige, to je normalna faza u razvoju govora, da djeca jedno vrijeme o sebi govore u drugom licu.što se tiše govora u trećem licu, sjetila sam se ovoga: meni pobjegne često to mama će i sl, nekad se ispravljam a nekad ne. Moja mama, koja je čuva, ima strogo pravilo da to ne radi, uvijek razgovara s njom na ti i ja. I što se dogodilo: mala sad za sebe kaže ti, tebi, a za druge, pogotovo moju mamu, kaže ja i meni. I to traje već dobra tri mjeseca. Što sada? Proći će, valjda
Meni je to bilo baš simpatično, ali ta faza nam je jako kratko trajala - brzo se prebacio na prvo lice.
samo je prije koj mjesec dosao "hvala mi" jer m kazemo "hvala ti" i meni je to bas
Moja Annabel je pricala ko teletabisi jedno vrijeme
naravno, to i kažem. faze su normalne.Bez brige, to je normalna faza u razvoju govora, da djeca jedno vrijeme o sebi govore u drugom licu.što se tiše govora u trećem licu, sjetila sam se ovoga: meni pobjegne često to mama će i sl, nekad se ispravljam a nekad ne. Moja mama, koja je čuva, ima strogo pravilo da to ne radi, uvijek razgovara s njom na ti i ja. I što se dogodilo: mala sad za sebe kaže ti, tebi, a za druge, pogotovo moju mamu, kaže ja i meni. I to traje već dobra tri mjeseca. Što sada? Proći će, valjda
Meni je to bilo baš simpatično, ali ta faza nam je jako kratko trajala - brzo se prebacio na prvo lice.
također, ne tepamo...
ne zato što mislim da bi to promijenilo nešto u njegovu govoru već jednostavno zato što mi to ne dolazi prirodno, a i za čuti mi je jednostavno bedasto... :/
Ja pod tepanjem smatram ono izvrtanje riječi, u kojem se riječ krivo izgovara, i to ne radim ( i smeta mi kad drugi rade).
ali onomatopeja (vau, vau za pasa, brm brm za auto) je čak poželjna- sestra mi je logoped i bila sam s njom na jednom seminaru logopeda, gdje su rekli da na taj način djeca lakše komuniciraju i uče nove riječi.
po meni to bi bilo nešto kao ono komuniciranje znakovima (bila tu negdje tema)- dijete koristi onomatopeju dok ne nauči pravilno, jer ja uvijek kad pričam s L. na taj način kažem- gle vau vau- pas.
Ja ne tepam, ali koristim onomatopeju. I koristim riječi poput "papati, pajkiti", ali se trudim ne pretjerivati.
I svom sinu od milja kažem ljubica-bubica-zubica
Jel problem ako mu se obraćam u trećem licu? Jer sam shvatila da to radim stalno. Npr. umjesto "Hoćeš papati?" pitam "Hoće (xy) papati?". Znam da djeca imaju fazu kad za sebe govore u trećem licu, samo se bojim da ja ne radim krivo ovime...
ja iskreno ne razumijem cijelu tu famu oko tepanja i ne tepanja, ne sada i ovdje na topicu, nego inače. zaista ne poznajem niti jednu odraslu osobu koja tepa, ili nije upoznata sa pravilnim izrazima.
ja svom djetetu tepam, ali na način da koristim deminutive. izvrtanje riječi mi nije prirodno. ok mi je kod drugih kojima je. mislim da je kod mene izraženiji ton koji koristim.
a glede prednosti i nedostataka, svako toliko se sjetim svog profesora koji je držao katedre iz svega vezanog uz rad sa obitelji, i koji je znao reći koliko je tepanje važno za emocionalni razvoj djeteta. i kako je svoje (danas odrasle) cure stalno mazio i cmakao, i neprestano im tepao, a pita se da li je to radio dovoljno. uz komentar kako je svjestan što kolege logopedi misle o tome, ali da iz njegove perspektive emocionalni razvoj i sigurnost koja iz toga proizlazi ima prevagu nad tim kako dijete govori. ovo drugo se lakše ispravi.
slažem se da je maženje i cmakanje itekako važno za emocionalni razvoj ali tepanje??? ne bih se baš složila...
Mislim da dijete apsolutno ništa ne gubi ako mu se ne tepa
i da, maženja i cmakanja nije nikad dovoljno
Misliš da se dijete bolje emocionalno razvije ako ga se pita "maju bebu boji buša?" nego "boli li te trbuščić?" :?
ma naravno da ne. na kraju krajeva, napisala sam da se ja sa svojim djetetom upravo tako i razgovaram, jer bih sama sebi blesavo zvučala kad bih se raspitivala o bojnoj bušici
mislim ni da ništa ne gubi ako mu se tepa. nije mi to nikakav big deal za koji vidim da mnogima je.
vidis ja sam se na ljutila na loopedicu na goljaku klad je mojoj jednoipogodisnjoj L. rekla da pokaze u slikovnici brm brm. i moja L. je gledala u nju i u slikovnicu ko mulac. a onda sam ja uletila rekla "l. ajde pokazi auto" i L. je pokazala auto.
znaci nije problem u roditeljima vec i u strucnom osoblju kojima je to normalno.
i nije im bilo normalno kad je L. na "jel te buba" pocela skakati i trazt di je buba jer ju nitko nije pitao da li ju boli.
sorite na greskama
Meni konkretno je to big deal zato što moja curka zaostaje u govornom razvoju i kad joj se sveki obraća s "a di je moja maja cujica? jeci mi dobo? ta ci papaja danac u vuticu? jeci ce epo igaja s decom u vuticu?" i sl., ona to ponavlja na taj način.
A općenito mi je big deal zato što mi to nije prirodan govor i ne vidim potrebu da se s djetetom od 3-4-5 godina razgovara na spomenuti način.
Za mene je tu i doza omalovažavanja djeteta na način da ako se s njim razgovara "normalno" dijete to neće razumjeti.
Mišek, ribica, ljubavi, srećo, ..., mi ne ulazi u katoriju tepanja.
nikad, nikad nisam pricala kao ona (osim papa i papati kad je bila mala).
kad ona kaze idemo na konanan, ja joj ne velm, moze, idemo na konanan vec moze idemo na tobogan.
nisam ju direktno ispravljala.
a skuzla sam da ona sve rijeci koje zgovara misli da izgovara pravlno i kad bi ja s njom prcala kako ona samnom prica, ne bi me nsta razumjela.
npr. mom starom je konanan bio fora pa ju je zezao da du na konanan a ona bi sizla i govorila "ne! konanan!!" misleci kako on krivo a ona pravlno izgovara.
stoga ako doma ne pricamo "bovi me gavica" onda ni sa njom necu tako pricati vec "boli me glavca".
ja ne vidim da se sa djecom od rodjenja govori na gore spomenuti nacin, kako pise otocanka
Nisam mu nikada tepala, ali mu znam reći "maco", pa tako "molim maco", "hoću maco"...
Jednom ja njemu odgovaram sa "molim?", a on će: "mojim maco!"
Inače u razgovoru sa djecom uvijek upotrebljavam najnormalnije riječi, dapače i one "komplicirane" i uvijek mi je simpatično kako oni počnu te iste teške riječi upotrebljavati kad se najmanje nadam:
"Nika nemoj me majtjetijati! Vidi Mama opet me pjovocija!"
Trudim se ne to raditi, ali klizne mi često.
obzirom da ti s njom ne razgovaraš na taj način ne mislim kako nema priliku čuti pravilno izražavanje, i da je njen sadašnji govor uklesan u kamen. niti mislim da to ostavlja neke trajne posljedice. i ni dalje ne poznajem niti jednu odraslu osobu, dapače nekog školarca koji u svakodnevnom govoru tepa.Meni konkretno je to big deal zato što moja curka zaostaje u govornom razvoju i kad joj se sveki obraća s "a di je moja maja cujica? jeci mi dobo? ta ci papaja danac u vuticu? jeci ce epo igaja s decom u vuticu?" i sl., ona to ponavlja na taj način.
ja to ne doživljavam omalovažavanjem, niti mislim da oni koji tepaju to rade sa namjerom omalovažavanja. dapače.
a ribica je meni tepanje. svoje prijateljice "normalno" ne nazivam ribicama. to je rezervirano za moje dijete, praćeno više ili manje "tepajućim" tonom.
a sve više mi se čini da (na topicu) nemamo ujednačenu ideju o tome što je tepanje.
I ja sam od onih koji su se UVJERILI da nije dobro tepati djeci... pogotovo ako dijete ima bilo kakve smetnje sluha i govora.
Dakako, to NE znači da se djetetu ne treba obraćati nježnim riječima i sl. - to nije isto, iako se često izjednačava.
Djeca u ranoj dobi upijaju sve, pa i naš govor. Ako im tepamo, velika je vjerojatnost da će i oni tepati. Vidjela sam u čekaonici logopeda takve primjere... to je kasnije teško ispraviti.
Da, slažem se.
Trebala bi vidjeti koliko dana ispravljamo "krive Drine" nakon što tri sata provede sa sveki.
žao mi je. vjerujem da žena to ne radi u lošoj namjeri.Trebala bi vidjeti koliko dana ispravljamo "krive Drine" nakon što tri sata provede sa sveki.
glede vježbanja znam koja je to muka i tlaka i tebi i djetetu, ja imam vježbača, i svaki dan vježbamo između sat i dva (koliko bi trebali). i znam koje je to natezanje, muka, tlaka, opiranje, suze i deračina. nije mi namjera bila omalovažavanje ljudi koji imaju svakodnevnih problema sa ispravljanjem govora svoje djece, jer sama znam kako izgleda vježbanje i koliko puta mi je došlo da dignem ruke od svega i pobjegnem iz svog života.
ali i dalje mislim da je to faza koju neka djeca prođu brže, a neka sporije. meni je jutros dijete došlo da joj dam mekeca (mljekeca). došlo mi je da se zagrcnem od smjeha (zbog ovog topica) jer to sasvim sigurno nije čula od nas doma. pa sam ju pitala što želi i dobila odgovor prijekornim glasom: pa meko mama! (ima 2g i 3mj i tek je nedavno počela pričati). ne pada mi napamet živcirati se još i oko tepanja, moram čuvati ovo malo živaca što mi je ostalo.
Ovo potpisujem. Moja prijateljica psihologinja također objašnjava da tepanjem maloj djeci, izvrtanjem riječi, zapravo učiš dijete govoriti dva jezika, od kojih mu jedan ničemu ne koristi. Na primjer, malo dijete ne zna da riječi "lopta" i "jopta" imaju isto značenje - njemu su to dvije riječi. Ja svom dijetetu nikada ne tepam na taj način, i kao što je ovdje spomenuto, umjesto iskrivljene riječi naučiti ću ga neku drugu.A ja sam pak u uverenju da za to vreme mogu naučiti čitavu pregršt novih reči umesto da svoje vijuge troše na ispravljanje pogrešno naučenih :/
Ali dobro, ovo sam ja
Tako je i nama logopedica rekla - da dijete dva puta mora učiti istu riječ ako nauči tepanje.
@leonisa - ali logopedi potiču onomatopeje i oponašanje auta, životinja i sl. Pojma nemam zašto, ali se sjećam da nam je u prvom nalazu navedeno da dijete zna oponašati auto, a i sad kad smo imali pokušaj vježbanja preporuka nam je bila da što više imitira auto, životinje itd. Možda logopedica nije htjela reći brrm-brrm za auto nego vidjeti da li ti dijete povezuje to glasanje sa autom ??
Mima, mislim da cak i ne jer je ona bila jako mala (tek godinu i pol) zapravo ne znam zasto smo tako rano uopce i bili na obradi, ali kad sam pitala sta treba s njom "raditi" rekla je jedino da ja govorim stvari a ona ih u slikovnici pokazuje.
zahvaljujuci onomatopeji krava je i dan danas u 90% slucajeva mu a patka u 99% kaka dok je ovca uvijek beee
Isto kod mene
Sad si me podsjetila na moju nećakinju...kada je bila mala, svoje je ime izgovarala "Dova" (Dora) i ja sam ju znala zezati: "Jesi ti Dova?", a ona bi se na to sva naživcirala i povišenim tonom mi odgovarala: "Neeee, ja cam Dova!!!!!"
Što se tiče tepanja- tepam kad se previše raznježim (što je bar 5 puta u danu) :/ Morat ću se više truditi da to izbacim...
Ninči, tako je mm kao mali govorio:
- Mama, idemo u Mokaje?
- Da idemo u Mokaje.
- Ne u Mokaje!!! U Mokaje - ne mogu kazem Mokaje
Kratko i jasno ne!
osobno ne tepam i ne upotrebljavam umanjenice, i smijesno mi je kad vidim dijete od 5 godina kad prica u umanjenicama, ali to je vise stvar navike.
vjerojatno utjece na razvoj govora kod neke djece, ali nije zbog toga, jednostavno mi se ne svidja takav govor...
kad dodjemo u hrvatsku, onda svi odrasli tepaju djeci, a oni nemaju pojma o cemu se radi kad se prica o vodici, kruheku, papici
I meni se ovo čini...a sve više mi se čini da (na topicu) nemamo ujednačenu ideju o tome što je tepanje.
ne treba tepati, mozda malo mdo ke mazim s bebom ali u razgovoru ne
moja je to naucila u vrticu.
Lea obožava tepanje, to joj je strašno fora, glumiti da je mala beba ili da ima bebu pa tepati - neki dan jede štrukle i drži bebu, i beba kao govori: Ocu ćuke, ćuke, joć ćuka
Btw. jučer sam skužila da LEa ne zna riječi OTAC, MAJKA i DJED :shock:
Pita ona mene da što je to djed.
L. zna....iz zezancije znam reci "evo, otac ti stize" ili "tvoj otac".
pa se i ona sali sa "otac mi...."
Mima
Moja kad glumi da je neka kraljevna onda priča onako, po starinski: Oh, majko...
Baš ću je sutra pitati za djeda. Ja ne upotrebljavam tu riječ uopće. Ona ima didu
A tepanje i glumljenje bebe...o, pa dokad to traje? To mi je tako dosadno
Ovaj brrrm-brrrrm kod logopeda ima potpuno drugačiju funkciju - uči djecu vibracijama kod glasa R s kojim mnoga djeca imaju problema. I ne kaže logoped za auto "brrrrm-brrrrm" nego pita dijete kako auto ide kad motor radi, a dijete mora oponašati "brrrrrm-brrrrrm". Onomatopeje kod logopeda nisu ZAMJENA za imenice, nego upravo onomatopeje, oponašanje zvukova kao DOPUNA imenica.
Btw. kad se ja sjetim kako je moj stariji sin govorio prije nego smo se dočepali Suvaga i njihovih logopeda... Nismo mu tepali, ali je imao deficitaran sluh (to smo srećom riješili jer je problem bio mehaničke prirode). U ranoj dobi dijete je govorilo kako je čulo:
gaba (žaba)
tobo (torba)
tubuk (trbuh)
dohaji i takoji (žohari i štakori)
gibi (riba, ribe...)
gizi (grize)
muša guji (muha zuji)
sam sebe zvao je Jejon (Leon), a brata je zvao Meme (Emil)
Danas je to smiješno i zabavno, ali terapija je trajala 5 godina.
Mlađi sin nije tepao i ne mogu se sjetiti ni jedne jedine riječi koju je krivo izgovarao... Ne znam, vjerojatno sam bila jače fokusirana na starijega i njegov sluh i govor, a uz "dresuru" tj. konstantnu pažnju koju smo poklanjali govoru starijega, mlađe dijete progovorilo je rano, brzo i bez ikakvih smetnji.
ona je tad bila premala (prema logopedu) za onomatopeju i pitanja kako auto radi i u ovom slucaju brm brm JE upravo bila zamjena za imenicu jer je receno "di je brm brm" iliti ga kad sam joj prevela, pokazi auto. imala je slkovnicu ispred sebe.Ovaj brrrm-brrrrm kod logopeda ima potpuno drugačiju funkciju - uči djecu vibracijama kod glasa R s kojim mnoga djeca imaju problema. I ne kaže logoped za auto "brrrrm-brrrrm" nego pita dijete kako auto ide kad motor radi, a dijete mora oponašati "brrrrrm-brrrrrm". Onomatopeje kod logopeda nisu ZAMJENA za imenice, nego upravo onomatopeje, oponašanje zvukova kao DOPUNA imenica.
a receno nam je, na moj upt jel trebamo sta s njom vjezbati, samo pokazivanje, da joj ja velim stvar a ona mi ju je pokaze u knjizi.
juce sam ju testirala- ne zna sta je majka.Mima
Moja kad glumi da je neka kraljevna onda priča onako, po starinski: Oh, majko...
Baš ću je sutra pitati za djeda. Ja ne upotrebljavam tu riječ uopće. Ona ima didu
A tepanje i glumljenje bebe...o, pa dokad to traje? To mi je tako dosadno
i odbija da sam to ja. no way
aaaaaaaaaaa
ne mogu vjerovat
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom