Draga Koryanshea puno ti hvala na razumijevanju , da upravo si dobro rekla moj bivši je na žalost u 11 godina našeg braka radio svega pet godina , dao otkaz u firmi samo zato što mu nisu htijeli dati veću plaću , otišo u drugi tamo dobio otkaz jer nije htio raditi onako kakao je to šef tražio od njega jer citiram " njemu treba okruženje koje će biti prilagođeno njemu " .Gospodin je htio da doma sve bude onako kao on to želi , neuredno da mu diopustim da ništa ne radi samo leži bulji u tv i kupuje Hi-Fi a jedva smo sklapali kraj sa karjem . Prigovarao mi je zašto ja uzimama novac od svog oca koji man je pomagao a moj bivši je jedva zaradio da pokrijemo osnovne stari za život . Koliko puta smo danima jeli samo tiejsto kruh i mlijeko jer za drugo nismo imali novaca a gospodin se nije udostojao ništa po tome poduzeti.Ja sam radila dva čak i tri honorarna posla da ne ovisimo o lovi koji fobivam od oca i da on ne snosi sve troškove , ali ni to nije bilo dosta dobro , opet njemu nije bilo ok .
Pokušavala sma mu koliko puta objasniti da ja nisma osoba kojoj treba brdo love za sreću ali da mi treba osoba koja će me podržati i ohrabriti ako se u nećem uporno trudim .
meni moj bivši neiakda nije rekao niti jednu lijepu rijeć nikada me nije pohvalio ili ako i je to je bilo rijetko . Živjeli smo u nekonfornom stanu bez grijanja bez kupaonice , 2002 godine smo preselili u satan mog oca u kojeme moj sin i ja sada živimo .Ubrzo nakon što smo preselili moj bivši je poćeo meni predbacivati da sam došla do ćega sam htijela , kako ja sad ima sve a on ništa .
Uh neda mi se sada o svemu ovom razmišljati ali znam da sma donijela pravu odluku to što sam predala zahtijev za razvod koji je on dragovoljno potpisao .N adan prvog ročišta hladno mi je rekao da mu je ovo naj sretniji dan u životu i da se osjeća savršeno , dok sma se ja trgala u sebi
Ima još i sada dana kada mi dođe da odustanem od razvoda ali onda se sjetim svega što nije valjalo i onoga što me možda jednog dana ćeka uvijek prevagne ono drugo no ne zbog mene , ja sebi nisma bitna bitan je moj maleni kojeg sam toliko željela i za kojega sma spremna podnijeti i naj veću žrtvu .
moram priznati da mi nije lako , na nogama sam od 8.00 -20.00 pokušavam sve posložiti da štima , kuću držat ćistom , kuham svaki dan barem malenom , njemu pokušavam osmisliti dan da mu je što zanimljivije i na kraju dana sam iscrpljena .
Ne tako davno završila sma na hitnoj neurologiji zbog jako visokog moždanog tklaka , neurolog mi je napisao storogi poštedni režim .
Ne bi željela više pisti o svemu što me mući da se ne bi neko ovdije mislili kaako se samo žalim i tražim sažaljenja , ne to ja ne želim od nikog sažaljenje to mi ne pomaže pomaže mi iskrena pomoć .podrška i ohrabrenje a to trenutno dobivam od te meni drage osobe i hvala dargom
bogu da mi ga je poslao kada mi je bilo naj potrebnije.