poznata prica :)

[cvijeta73]

Uživam u svakom trenutku s njima i bez njih.

šta baš u svakom, svakom, ili...?

ajde pliska, možeš se sigurno sjetiti barem jednog trenutka u životu kad su te djeca nervirala

mene priča podsjeća na kishona - opisuje poznate životne situacije, malo naravno pretjeruje da bi još više istaknuo.

neki dan sam se ja nasmijala mm-u - igra se s marom na podu, nešto se krevelji i u jednom trenutku kaže, majko moja, vidi mene sa skoro 40. godina na šta ličim

da ne govorimo o vremenu neposredno nakon marina rođenja - jedino glagolsko vrijeme koje smo upotrebljavali bio je imperativ, i to u rečenicama od najviše 2-3 riječi ("odi kupaj juraja, spremi kadicu za maru, daj jesti, daj cicu...)

[NetkoMiOteoNick]

mene priča podsjeća na kishona - opisuje poznate životne situacije, malo naravno pretjeruje da bi još više istaknuo.

Al' mi se Kishon sviđa, a Roman ne. (Eto, bez analize.)

[Pliska]

cvijeta ma nerviraju oni mene i to johoho ali svejedno se ne slažem sa autorom i ne volim takav oblik pisanja.

[zrinka]

meni je bas zbog toga dobra jer ne glorificira roditeljstvo i ne daje nerealnu sliku da je sve med i mlijeko
jer nije...
koliko god mi ovdje pisali kako nam sve ide od ruke, i da smo savrseni, ima dana kad ne ide i nismo savrseni....

[ivanas]

Ja jos nemam svoju djecu, ali priča mi se niti malo ne sviđa, kao niti takav crni humor. Pomislis da je roditeljstvo ravno osudi na 20 godina zatvora. I nikako ne vjerujem da uz dobar dogovor dvoje ljudi uz dvoje djece ne može naći malo vremena za sebe, da im život i srce budu puni, a ne samo srce.

Inače mi donekle paše takva vrsta humora, ali ne bas kad se radi o djeci. Ali kao i u svemu drugom, to je stvar ukusa, koji nemamo svi isti, hvala bogu, jer bi nam stvarno bilo dosadno.

[snorki]

meni je bas zbog toga dobra jer ne glorificira roditeljstvo i ne daje nerealnu sliku da je sve med i mlijeko
jer nije...
koliko god mi ovdje pisali kako nam sve ide od ruke, i da smo savrseni, ima dana kad ne ide i nismo savrseni....

potpisujem

kada sam dobila dvoje djece (i to dobro rasporedjene na 16 mjeseci ) cesto sam se pitala "Boze, sto meni niko nije rekao da je ovo ovako zeznuto" Nisam se pokajala sekunde, ali nisam ni sanjala da je tako tesko odgajati djecicu

u mnostvu idilicnih reklama u kojima ceteroclana obitelj u TISINI sjedi za stolom i ruca, djeca pocesljana, umivena , glasa ne pustaju, a roditelji dotjerani i odmorni, nekako mi ova prica dodje ko ziva i realna . dobro jest malo preuvelicano, ali ljudi covjek je pisac , moze mu se

s druge strane i ja imam malo uvrnut humor, pa mi plaho i ne smeta

[MGrubi]

meni je bas zbog toga dobra jer ne glorificira roditeljstvo i ne daje nerealnu sliku da je sve med i mlijeko
jer nije...
koliko god mi ovdje pisali kako nam sve ide od ruke, i da smo savrseni, ima dana kad ne ide i nismo savrseni....

X
volim takav humor i stil pisanja

[pikula]

Ma to je nije humoreska to je dokumentarac svakog para koji živi u gradu bez pomoći baka i dejdova ili love za divne siterice vječno na raspolaganju. Zato je toliko smješno 8) Nije kazna imati djecu, ali društvo koje se ponaša kao da je povezujuće roditeljstvo dijagnoza gora nego da si alkos il narkić nije baš ni piknik.

[pikula]

Eto opet padeži, veznici... opet sveopća neispavanost uzima danak, a mozak brži od prstiju. sori

[Zdenka2]

Priča je zgodna i duhovita, ima dodira s realnošću - nitko od nas nije savršen niti su nam djeca savršena. Ipak, meni se osnovni stav u toj priči ne sviđa - to podjela "mi" i "oni", kao da su djeca neki drugi tabor, neki protivnici koji prave „incidente“ i "nama" nešto oduzimaju. Mislim da sam tu u prednosti, kao i svi stariji roditelji, jer sam sve prošla i napravila što sam htjela prije nego što sam dobila djecu. Kad sam ih dobila, meni je praktički sve s njima bilo otkriće novih svjetova i veliki užitak. Nikada nemam osjećaj da mi djeca nešto oduzimaju. Daleko od toga da su svi dani savršeni, zna biti teško i svi imamo svoje žute minute, ali zbilja se ne osjećam tako kao autor priče. A mozak mi se nije smanjio.

[pomikaki]

meni baš dobro opisuje te osjećaje kad imaš dijete - od potpunog očaja do oduševljenja, i to u intenzitetu koji je n-ta potencija svakog osjećaja koji si imao ranije, bez ičega između.

[sne]

meni baš dobro opisuje te osjećaje kad imaš dijete - od potpunog očaja do oduševljenja, i to u intenzitetu koji je n-ta potencija svakog osjećaja koji si imao ranije, bez ičega između.

Da, od krajnosti do krajnosti. I na kraju te tolike emocije toliko iscrpe, barem mene su, jer im se predam bez ikakve zadrške, da na kraju, na par trenutaka ostaneš totalno "blanko", ne znaš ni gdje si, ni tko si, ni zašto si tu .....

Ja sam od onih kojima se priča jako svidjela, volim tu vrstu humora, i pronašla sam se u njoj. Frazu "prazan život" nisam doživjela bukvalno. A "puno srce" sa punim srcem, istinito.

[MIJA 32]

meni je bas zbog toga dobra jer ne glorificira roditeljstvo i ne daje nerealnu sliku da je sve med i mlijeko
jer nije...
koliko god mi ovdje pisali kako nam sve ide od ruke, i da smo savrseni, ima dana kad ne ide i nismo savrseni....

X
volim takav humor i stil pisanja

potpisat ću i jednu i drugu
tek sada (ptičice su skoro 2 godine) si "dozvolim" dan kad nisam savršena bez grižnje savjesti
u početku me ubijao osjećaj krivnje kad sam pomislila da mi je teško,da sam neispavana....slijedeća misao je bila pa volim ih najviše na svijetu ,toliko sam ih željela i borila se za njih
pomirila sam se s time da zaista nije sve savršeno i da ja nisam savršena i da ih i dalje volim najviše na svijetu i više

[petra]

http://www.veryawesomeworld.com/awesomebook/

prekrasno! u ovom svijetu koji često ubija snove, tako je zapravo važno znati svoju djecu nahraniti onim pravim snovima koji od nas čine bolje ljude.
između calderon de la barcinog jesam li kraljević koji sanja da je leptir ili leptir koji sanja da je kraljević, ovo mi je zapravo puno bolje... sanjam i znam da sanjam, i hoću sanjati i to toliko veliko i toliko ludo .... da hoću i budan sanjati!

a u priči... mislim da smo se svi sa dvoje djece u njoj na neki način našli. Nasmijala me i razveselila i rastužila.... sve u isto vrijeme. Ali život je takav, puno krika i bijesa, puno sreće i suza, a na kraju sve se svodi na ljubav - u svakom njenom obliku

[L&L0809]

eto kako jedna priča može podijeliti i forumašice koje sve sigurno misle da su im djeca najveće blago
znate kako se kaže, o ukusima se ne raspravlja, netko voli kuhano, netko pečeno, netko pohano... (ne, nisam gladna )
meni se osobno priča svidjela, čak me i rasplakala (možda su malo zaslužni i hormoni trudnoće za tih par suza), ali kad sam se totalno prepoznala u priči.

[mala laia]

ha-ha, a ja sam cijelo vrijeme očekivala neki rasplet sa Kinezom !!!