Moj L je barem jednom mjesečno kod moje mame preko noći. Iako nisam pobornik nekih njihovih metoda pomirila sam se sa činjenicom da ja svoje roditelje ne mogu odgajati i nametati im kako želim da se ponašaju prema L. Mogu (i jesam) postavila granice koje se ne smiju preći (npr. nigdje bez AS i sl.), no sigurno neću dramiti oko krafne koju mu daju umjesto mrkve ili jer mu kupuju sve u što uperi prst u dućanu (pa to onda očekuje i od mene).
Svekrvi ne ostavljam dijete jer nemam povjerenja u nju. Nije radi čokolade (iako jesam dobila kraljevski napad bijesa kad je isključivo dojenom djetetu od 6mj. tutnula u usta čokoladicu s alkoholom), nije što mi nisu dragi već naprosto jer mi intuicija (i zdrav razum i iskustvo s njom) govori da to ne bi dobro završilo.