 |
|||
Do nedavno bih bez imalo razmišljanja rekla da. Nakon ovog promišljanja, ne znam. Iako mi se nekako oduvijek činilo da se u sva ta prijateljstva dajem više nego druga strana. I izrazito me živcira što konstantno osjećam potrebu nekome povlađivati i prilagođavati se. Da znam, očito je problem u meni... Sad mi ta prijateljstva izgledaju površno i baš sam razočarana tom spoznajom.
mislim da vezano uz ovo povlađivanje i prilagođavanje treba poraditi na sebi. nekako mislim da tek kad si baš onakva kakva jesi, onda možeš graditi neki sasvim iskren odnos. kad se nekome prilagođavaš onda opet to nisi ona prava ti. i onda patiš jer imaš osjećaj da se daješ više nego što nazad primaš.
filozofiram, ali vjerujem da je iskrenost najbolji put
Nije li čitanje između redova prvi korak koji vodi ka" dijagnosticiranju " pa onda po potrebi distanciranju?Sun prvotno napisa
[quote="Sun"]mislim da vezano uz ovo povlađivanje i prilagođavanje treba poraditi na sebi. nekako mislim da tek kad si baš onakva kakva jesi, onda možeš graditi neki sasvim iskren odnos. kad se nekome prilagođavaš onda opet to nisi ona prava ti. i onda patiš jer imaš osjećaj da se daješ više nego što nazad primaš.
filozofiram, dali vjerujem a je iskrenost najbolji put[/quo
Nije li ovo ono koje mi fali u životu??? Ž( moj prvi post)
Samo čist i iskren odnos, bez prenapuhivanja i sl.
[quote="Sun"]mislim da vezano uz ovo povlađivanje i prilagođavanje treba poraditi na sebi. nekako mislim da tek kad si baš onakva kakva jesi, onda možeš graditi neki sasvim iskren odnos. kad se nekome prilagođavaš onda opet to nisi ona prava ti. i onda patiš jer imaš osjećaj da se daješ više nego što nazad primaš.
filozofiram, dali vjerujem a je iskrenost najbolji put[/quo
Nije li ovo ono koje mi fali u životu??? Ž( moj prvi post)
Samo čist i iskren odnos, bez prenapuhivanja i sl.
[quote="nanuška"], dali vjerujem a je iskrenost najbolji put/quote]
Iskrenost jest najbolji put, ali jedino ako si spremna na samotno kročenje tom stazom...ja sam bila spremna, ali ne mogu reći da mi na tom putu ne nedostaju druga društvena živa bića! Ali, sada kada opet preispitam sve mogućnosti zadovoljna sam sa svojim integritetom....i ne bih ga trampila niti za 20 "idi-mi-dođi-mi" prijatelja
[quote="abonjeko"], dali vjerujem a je iskrenost najbolji put/quote]
Iskrenost jest najbolji put, ali jedino ako si spremna na samotno kročenje tom stazom...ja sam bila spremna, ali ne mogu reći da mi na tom putu ne nedostaju druga društvena živa bića! Ali, sada kada opet preispitam sve mogućnosti zadovoljna sam sa svojim integritetom....i ne bih ga trampila niti za 20 "idi-mi-dođi-mi" prijatelja
veeellliiikkkkki potpis
baš tako
Slažem se s ovime vezano za iskrenost.
Ali, ako njih pet cici mici, je tako je, u pravu si, da draga, ma svi se mi jako volimo i baš je sve krasno, ja nemam ni snage ni volje suprostavljati se, nego prešutim. Mislim da je to uvelike vezano za to što se neke od njih nisu nikada susrele s većim problemima. Nekako naivno kroče kroz život. Sve su imale neki idiličan život, ili ga barem takvog prikazuju. Moj nije bio ni približno toliko bajkovit i na neke stvari gledam totalno drugačije, slobodno mogu reći realnije i prizemnije. Mene to lagano umara, imam filing da vječito moram biti dobre volje i nasmijana, pa onda naša druženja provedem upravi takva.
Shvaća li me itko? Lastane, jesam ja normalna?
I iskreno ne bih se htjela dovesti u situaciju da nemam s kime kavu popiti, pa koliko god ta kava površna bila. iako primjećujem da lagano počinjem naginjati tom samotnom putu.
Žabice,
Žabice
čitajući neka promišljanja na ovoj temi, čini mi se da većina cura koje se osjećaju osamljeno zbog nedostatka pravih prijatelja kao glavni razlog svoje osamljenosti stavlja svoju iskrenost.
zašto iskrenost nužno mora tjerati ljude?
zar ovi koji imaju prijatelja/e nisu iskreni i samo se prilagođavaju drugima?
postoje faze kad imamo osjećaj da smo okruženi samo nekim ispraznim ljudima, da smo nekako kao ribe na suhom i skroz izvan svog elementa.
ali bitno je da su to samo faze, a faze prođu.
ne kažem da bismo trebali iz srži mijenjati sebe uvijek i u svakom odnosu,
ali nakon nekog vremena (osamljenosti), nije se na odmet zapitati - što ljudi dobivaju iz odnosa sa mnom? što dajem, kome dajem?
Svakodnevno sam svjedok tzv. "vječnih prijateljstava" koja u tako bezazlenim situacijama pokazuju svoja prava lica- tipa:
ona:" ja sam njima na babine donijela svega i svačega, a oni meni niti približno!"
Riječ je o dvije prijateljice koje se poznaju još iz doba kada su išle u vrtić, a sada imaju 30-tak.
U ovom slučaju ova prva se prilagođava i ugađa drugoj i nije zadovoljna s njihovim odnosom, a opet s druge strane priča joj iza leđa. jel tako?!
:?
I opet sebe pitam kome ja mogu vjerovati kada evo ovakve stvari doživljavam i slušam bar jednom dnevno-(naravno ne uvijek od istih sudionica) a, sve su to tzv. super best prijatelji.
Banalan primjer, moji prijatelji od mene mogu dobiti to da me nazovu usred noći da im treba pomoć i ja ću im pomoći. Skeptična sam po pitanju da bi oni to isto napravili za mene. Glavom mi se vrzma ona: " U nevolji se poznaju prijatelji" i zaista je tako. I nanuška vezano za tvoj komentar o tome tko je koliko donio-dobio. Doživjeh to na svoje uši od jedne jako dobre prijateljice. Moram li spomenuti da mi je nakon toga pala u očima? Mislim možda taj netko tko joj je poklon donio nije imao za bolji, i tom sitnicom joj je htio pokazati da mu je stalo. Ali njoj to nije bilo bitno.
Zanimljivo je koliko je osude i kritike izazvala želja nekoliko forumašica za iskrenim prijateljima, takve napade nisam vidjela ni na "ne po guzi" raspravama. moje iskustvo: iskrenosti se ljudi boje, i boje se iskrenih ljudi, jer je iskrenost opasna - izaziva promjene, donosi bol, traži mnogo više borbe. zato većina ljudi funkcionira na površini, proglašava se "tolerantnom", i može podnijeti ono što iskreni ljudi ne mogu. mislim da o tome pričaju nanuška i abonjeko (ako sam dobro ulovila) i mislim da ih dobar dio nije razumio. bez ikakve želje da nekog ponižavam, a vjerujem da će se naći nekih koji će tako to protumačiti, ima nas koji ne možemo drukčije funkcionirati nego iskreno, i samo mi znamo kako je to težak put. većinu života osjećala sam se sama zbog toga i do nedavno sam se djelomično okrivljavala, dok mi neke okolnosti nisu dokazale da nisam luda. iako to što ja očekujem od odnosa nije bogznakaj - samo tražim osobu koja će pokazati što osjeća, koja će biti sretna ako uspijem, priznati da mi zavidi na tome, a ne glumatati i odmah početi vlastitu "priču o uspjehu" samo zato da bude bolja (hej, čemu i kome se dokazuješ, nije sve utrka), osobu koja će me čuti i vidjeti, kao što se ja trudim vidjeti i čuti nju. dobar dio ljudi koji su mi bili prijatelji, ispostavilo se na kraju, nose u sebi neku nesreću i duboku nesigurnost koja ih je priječila da budu iskreni, tek danas to vidim. iako svi ti ljudi oko sebe imaju puno više ljudi nego ja, kad se slučajno nađem u takvom društvu vidim da im ne zavidim na tom društvu. i da, stavljanje ruke u vatru za prijatelja nije bacanje u vatru, dovoljno je da u nedjelju popodne kad sam tužna zbog bilo čega ostaviš pospremanje koje si isplanirala da prošećeš sa mnom po kiši, i da me nazoveš svaki put kad to isto poželiš.
i mislim da je život prekratak da bismo radili kompromise samo zato da bismo bili "društvenopolitičkiprihvatljivi", s onim tko mi ne odgovara ne gubim vrijeme, i tražim nove ljude, a istovrsnika ima, samo treba biti uporan u traženju i ne raditi dramu od toga. valjda :/
Slažem se.... i pitam se ako postoje istomišljenici zašto ih je tako teško pronaći???? (mislim u svakodnevnom životu, gdje takvi "istomišljenici" mogu pokazati i dokazati svoju funkcionalnost....) Čitajući jednu knjigu za svoj kolegij na faxu o Dharmičkom (duhovnom) menadžmentu naišla sam na djelomičan odgovor.... u jednom svom postu sam se izjasnila kako jako volim davati, ali da istodobno očekujem barem mrvu nazad.... knjiga mi je pokazala kako je takav stav potpuno pogrešan...valja stalno davati ljubav bez očekivanja ičega zauzvrat...jer danas je ljubav postala investicijsko sredtsvo...ljudi danas svašta nazivaju ljubavlju...pa i paušalna prijetaljstva...danas je ljubav prerasla u potpuno devijantan pojam jer istodobno za sobom nosi nesreću, tugu i žalost kao nusproizvod...ljubav je vezana za neku dobit, za neko ostvarenje i ako to izostane - čovjek je nesretan jer je vezan za oživotvorenje te ljubavi (ako me razumijete)... prava istinska ljubav, ona koja nas oslobađa je nevezana...ona je slobodna jer ništa ne dobiva i ništa ne gubi...tek na toj razini ljubavi možemo ići u potragu za pravim prijateljima...tek na toj razini ljubavi nestaje simulirane patnje za nekim drugim prijateljima koji nas ne ispunjavaju...dakle, ako dajem i očekujem nazad...druga strana će to detektirati i vrlo vjerojatno otići jer ne želi prijateljstvo kao obvezu... :/ (iskrenost je ovdje samo jedna od vrlina koja može kvalitetno prijateljstvo učiniti još i boljim)...
Na sve rečeno mogu staviti samo jedan X. I totalno si pogodila ono što mislim...
Ovo je i meni potrebno...
Potpisujemprava istinska ljubav, ona koja nas oslobađa je nevezana...ona je slobodna jer ništa ne dobiva i ništa ne gubi...tek na toj razini ljubavi možemo ići u potragu za pravim prijateljima...tek na toj razini ljubavi nestaje simulirane patnje za nekim drugim prijateljima koji nas ne ispunjavaju...dakle, ako dajem i očekujem nazad...druga strana će to detektirati i vrlo vjerojatno otići jer ne želi prijateljstvo kao obvezu... Undecided (iskrenost je ovdje samo jedna od vrlina koja može kvalitetno prijateljstvo učiniti još i boljim)...
Iskrenost je bitna, ali meni je osobno bitno fokusiranje na lijepe strane osobe koja mi je draga i kad osoba osjeti da je volimo i prihvaćamo kakva jest, onda niti iskrenost nije problem.
A još je fora kod mojih frendica da se mi volimo zezati na svoj račun i na tuđi pa mnoge stvari ili kritike kažemo kroz zezanciju jedne drugima i nitko se ne ljuti.
pa možda je kvaka baš u tome što ni život, ni osobe, ni partneri ni prijatelji nisu samo "lijepi", ispravni, moralni, čisti i upakirani...ako tražim samo lijepo, nisam iskrena. imala sam operaciju prije x godina, morala mirovati mjesec dana, osoba koja se nazivala mojom najboljom prijateljicom godinama ranije nije me nijednom posjetila. tad sam to shvaćala dramatično, danas smo raskinule skoro sve osim protokolarnih odnosa dobrim dijelom jer sam shvatila da u tom odnosu gubim već godinama - onog trenutka kad sam se s tim pomirila bila sam sretnija. možda nije dobar primjer, sad sam se toga sjetila. razbibriga i zabava, može, super, ali to nije i ne može biti jedina stvar koju ja imam za dati i koju tražim. pronaći istovrsnike, pogotovo kad si na neki način u manjini, bilo jer nosiš kožu i lateks
Primjer iz biblije:
"Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (Lk 17,11-19)"
Poanta.
Koliko je gubavaca izlijećio: 10
Koliko mu je gubavaca vratilo uslugu na neki način: 0
Koliko gubavaca se vratilo da se zahvali: 1
Kao što vidiš zahvalnost nije u ljudskoj prirodi i zato je nemoj ni očekivati kad nekome pomažeš ili radiš usluge. kad daješ daji zato jer želiš i smatraš da to druga osoba zaslužuje, a ne zato jer očekuješ nešto zauzvrat (jer najčešće nečeš ni dobiti ništa zauzvrat nego ćeš se razočarati).
A što se tiče iskrenosti, ja sam itekako iskrena, ali samo kad me se pita za mišljenje ili savjet. Ako netko želi moje iskreno mišljenje onda će ga dobiti, a ako ne želi onda ću šutjeti. MM veli da sam pregruba u svojoj iskrenosti, ali ne mogu si pomoći. Trebam li uopće spominjati da nemam baš puno prijateljica?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom