Uglavnom, stvarno ne vjerujem u svašta, katolik sam. Ali danas mi se dogodilo nešto čudno. Šećemo se Iva, moja seka i ja. Iva na biciklici. U susret na idu tri babe iz kvarta ( jednu znam jer ima unučicu malo stariju od Ive) i tako stanu one ispred bicikle, ajme vidi je kako je slatka, ajme da si je vidila neki dan sa sunčanim naočalama, a ono oblačno. Ma bez veze su je tlačile kako se zove bla bla i dvi od njih tri odu, ava treća zastane vrati se i kaže ja ti baš volim malu djecu, baš si lipa, povuče je za rukav tako da joj je rukica ostala unutra i kaže ma jati to radim svoj djeci da bolje rastu :shock: Ma nevjerujem u babe vračare, ali mislim di joj je pamet. Baš sam pukla, stvarno me iznenadila i nisam reagirala. Sljedeći put neću sigurno dopustiti niti jednoj babi u kvartu ne da je takne, nego da je pogleda A htjela sam biti pristojna :/ Cijelo vrijeme mislim što sam mogla napraviti, ma baš me iznenadila i nije mi svejedno iako ne vjerujem ali me kopka