a nisu baš sve takveflopica prvotno napisa
ove naše djevojke su stvarno čudo, kao po dogovoru
moja ne znam koliko puta noću doji, zapravo drži sisu u ustima
to mi je malko naporno jel ali još nisam došla do točke da me baš smeta
mislim mogla bih ja i bez te čari ali zasad prihvaćam da je tako
no uskoro idem raditi pa sam zapravo prestravljena kako će to sve skupa izgledati
nadam se nekom čudu
moja još uvijek prvo hranjenje ima oko 6, pa spava do 9
tu i tamo bi joj se poremetilo nešto, budila bi se češće po noći, čak se je znala i igrati i pjevati ko grlica usred noći, ali svaki put to traje dan-dva i vrati se na stari ritam
to je i jedan od razloga zašto (još) ne spava s nama u krevetu
sin bi se nacicavao po cijelu noć i njega mi je najlakše bilo staviti u krevet s nama, ali kako ona spava mirno cijelu noć ne vidim potrebu da se guramo
i inače, sin ne bi puštao cicu iz usta, kako ti kažeš, flopice, ali ona, ona (i preko dana) pojede u max 5 minuta, podoji su nam baš jako kratki
ne brine me to, lijepo napreduje (i previše)
vidim da vjenčanja spominjete, mi smo već jedno odradili, ali to nije bilo tako formalno, pa smo došli tek kad je ona zaspala, ali ubrzo ćemo morati na jedno malo formalnije, pa ne znam kako to izvesti
razmišljam da li da ju probam naviknuti na bočicu, ali onda mi opet ostaje cijeli misterij oko izdajanja, pohranjivanja mlijeka, steriliziranja, meni je to sve špansko selo i nekako mi uvijek dođe da mi je najlaške uvalit cicu u usta i ne odvajat se od male
priznajem da me dijelom i paši sloboda koji bi mi bočica donijela
 |
|||
Odgovori s citatom