Takav prirodni porod («l'accouchement naturel» ili «natural birth») isključivo se provodio u našoj zemlji i u Europi do 30-ih godina prošloga XX stoljeća, a više-manje nastavio sve do 50-ih godina. To je bio porod u kući, uz nazočnost primalje te liječnika na poziv kad porod zapne, uz nazočnost ukućana, bez brijanja međice (klizma je ipak bila armamentarium primalja). Porodi su bili dugotrajni, bolni, zatvarani su prozori stana da se vika rodilje ne čuje, bili su dugotrajni. Takv se porod odvija i danas u zemljama u razvoju.
Tada u suvremenoj medicini započinje dirigirani porod (inicijatori su bili francuski opstretičari, oni su dali naziv «l'accouchement dirige»), koji se razvija tijekom 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća. Uvodi se epiziotomija. Zašto? Brojnim je istraživanjima potvrđeno da se tijekom poroda oštećuje suspenzioni i sustenzioni aparat uterusa u maloj zdjelici, a posljedica je kasnija inkontinencija mokraće i/ili descensus i prolaps maternice; epiziotomijom se u većem broju poroda ta oštećenja mogu spriječiti ili barem smanjiti.
Brijanje međice je prevencija infekcije. Svaki kirurg zna da se vlasište ne može učiniti potpuno sterilnim. Ima li kirurga koji će učiniti laparotomiju kroz neobrijan trbuh ili plastičnu operaciju neobrijana lica?
Klistirom se isprazni završno debelo crijevo od fekalija. Protivnici klistira bi trebali rađati dijete u žene s punim rektumom, pa bi vidjeli kako to izgleda. Nije pitanje samo estetike, već i zagađenja okoline.
Netočno je da se rodilju prisiljava ležati na leđima, štoviše, rodilju se potiče ležati na boku, na onome gdje su leđa i zatiljak čeda u maternici, s povremenim mijenjanjem položaja.
Elektronički nadzor čeda u porodu (kardiotokografija) omogućuje rano otkrivanje fetalne hipoksije i pravodobno rađanje djeteta, čime se smanjuje ne samo mortalitet djece sub partu već preveniraju i kasnije posljedice u razvoju djeteta. Otkriće i klinička uporaba oksitocina, u obliku trajne infuzije kap po kap («drip»), jedno je od najvećih otkrića u perinatologiji. Njegova primjena omogućuje pojačati slabe trudove, uspostaviti oslabljene i regulirati nepravilne trudove. Amniotomija odnosno prokidanje (ne «bušenje») vodenjaka služi istoj svrsi.
Spasmoanalgezija u porodu omogućuje smanjenje porodne boli i zajedno s amniotomijom i oksitocinskom infuzijom – ubrzava porod.
Unazad 20 godina u porodništvo su uvedeni i preparati prostaglandina. Za amniotomiju, uporabu oksitocinske infuzije i prostaglandinskih preparata te davanje spasmoanalgetika postoje jasno određene indikacije, kojima se izbjegavaju ev. štetni nuzučinci. Danas porod u prvorotkinje traje i manje od 6 sati, a nekoć je vrijedilo pravilo da rodilja ne smije dočekati dva izlaza ili dva zalaza sunca! Jelo tijekom poroda se u suvremenom porodništvu ograničava iz objektivnih razloga. Želučana i crijevna peristaltika su u porodu (i u trudnoći) usporeni.
Tijekom rađanja i u trećoj porodnoj dobi ne rijetko je potrebna opća anestezija (carski rez, ljuštenje posteljice, eksploracija materišta, itd.) pa anestezija pacijentice s punim želucem predstavlja ne mali rizik. Uostalom, trajanje poroda je danas skraćeno; u prvorotkinja na 6 (+-) i u višerotkinja na 4+-2 sata, pa neuzimanje jela nije neka smetnja, ali se preporučuje piti zaslađeni čaj, uzimanje čokolade i sl; ako se porod produlji, rodilji se aplicira trajna infuzija 5%tne glukoze.
Zahvaljujući napretku perinatalne zaštite, u koju spada umjesto «prirodnog poroda» dirigirani porod, maternalni mortalitet je u hrvatskoj smanjen od oko 500/100000 u 1915-1917 godinama na manje od 10/100000 posljednjih deset godina, a perinatalni mortalitet djece od oko 90% na samo 7,3% u 2001. godini.