molim pomoć oko pvih dana kretanja u vrtić

[viktoria1984]

Joj, sad sam totalno po dojmom, jer sam sad upravo ostavila svog malog uplakanog u jaslice ..ima dvije godine, i malo je nezgodno krenuo usred godine..al nije mogao prije upasti, i sad je napokon krenuo..inaće je on dosta dobar dećko,tete ga stalno hvale da fino jede i spava, da je dobar prema drugoj djeci, ali da je cijelo vrijeme nekako tužan..joj,moj mali i tužan,rijetko kad da on nije nasmijan kad je kod kuće..ne mogu se pomiriti s time da je on žalostan,plakal bih cijelo vrijeme,evo i sad mi se plače..danas je već doma počeo plakati, otimao se kad sam ga obuvala, prije je volio ići bilo gdje i s veseljem se obuvao i oblačio, a da ne govorim kad se ide autom..sad vrišti čim mu presvlačim pelene i oblačim u novu odječu..i sa mužem sam se posvađala..počeo je vikati na njega i mali se još više rasplakao..poslala sam ga na neko nepristojno mjesto i rekla da ide na posao,da ću pješke doma..mali je vrištao kad sam ga unosila,rasplakao je svu malu djecu oko sebe došla je teta i rekla kako nije pametno da više budem s njim u sobi,jer se ionako cijelo vrijeme ne odvaja od mene, uzela ga i rekla da će se smiriti,jer se uvijek smiri..izišla sam i vidjela naš auto, ušla sam i rekla mužu da je bezobrazan i da ne dopuštam da prijeti malom djetetu..a on da će ga ispisati..rekla sam da me se okani izišla iz auta i sat vremena išla pješke kući..briga me za muža..meni je moje dijete važno..nazvala sam jaslice a oni da je dobar..meni je drago, samo kad će proči ovo otimanje kad ga dovedem,koliko ću ja još suza proplakati..molim vas..znam da sam sad pod svježim dojmom,da pišem gluposti..molim Vas,kako ste vi to prebrodili,koliko dugo su vaša djeca trebala da se prilagode..moja mama me još više obeshrabruje,ona kaže da se nikad neće priviknuti..al ona je druga priča..ona ga želi čuvati, ali živi 50 km od nas..i to mi je predaleko da ga svaki dan vozim u relaciju..PLIIIIZ HEEEELP

[Frida]

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=65950

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=66200

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=65618

Neke su od tema u kojima cure pišu o svojim iskustvima i kako su rješavale adaptaciju.

Također, na portalu imaš dobrih tekstova koji ti mogu olakšati:

Ostvarite dobar odnos s jaslicama/vrtićem

Što sami možete učiniti kako biste pomogli svom djetetu?

Kako sebi i djetetu olakšati prvi susret s vrtićem?

Koliko dana dijete ide u jaslice? Moraš biti spremna na to da adaptacija ne ide glatko, svako dijete reagira drugačije, nekima treba više, a nekima manje vremena, neka plaču, neka ne jedu, neka ne spavaju...
Pokušaj uspostaviti dobar odnos s tetama, upoznaj ih s djetetom, biti će lakše i njemu i vama.

Osim toga, važno je da se ti smiriš, dijete osjeća tvoj otpor i reagira.

[Smajlić]

a joj, ajde se smiri, znam da ti je teško, ali bit će lakše.
Moj sin od 2 god. još ne ide u vrtić, već ga mm svaki dan vozi 20 km baki i dedi na čuvanje. I tamo će još jedno vrijeme uživati. Ali kćer je krenula sa 2,5 god u vrtić. I nije bilo nikakvih problema.- Prošli su mjeseci, a nikad nije plakala. Ali, jednom je došla u fazu da ona ipak ne bi išla, pa bi već doma počela plakati, pa sam ju ostavljala u vrtiću, a ona trči za mnom do vrata i plače, doziva me,...joj, kolko puta sam došla sva u suzama raditi. Jedva sam se pred njom suzdržavala, ali u autu sam znala "puknuti".

To je trajalo neko kraće vrijeme, onda je opet sve bilo super, dokju opet nebi uhvatila ta plač-faza. Teško je to razdoblje, najviše za roditelja. Ja sam isto jako osjetljiva i ubija me kad mi je dijete tužno. VJeruj mi, nama je teže nego njima. Najčešće se oni brzo smire kad roditelj ode, a nama je još muka dok ne zagrlimo dijete. Važno je samo da uvijek pred djetetom budeš jaka i staložena i da on ne primijeti / osjeti tvoju tugu. Želim vam puno sreće, što manje suza i puno novih prijatelja u vrtiću!

[viktoria1984]

hvala Vam svima, u sebi znam da će me to proći..kao što i sve prolazi..sad sam nazvala tetu i kaže neka mali ostane spavati, da je super,čak više nije ni tužan..ma, moj neven je zakon..mali je preslatki..inače, malo sam se smirila, ujutro sam bila malo pod dojmom..ja skoro da i nisam imala razdoblje da sam mogla biti s njim kad je tek renuo..prvi dan kad sam ga dovela sve je bilo super, odmah je skočio na igračke i nije reagirao na mene..ja sam ko tukac sjedila na kauču do njega, a teta mi je nakon pola sata rekla da odem i da će me nazvati ako nešto bude..mali nije ni primijetio da me nema..ja došla malo prije nego će ići spavati,teta kaže da ga ostavim jer je zaspao na kauču, ali nije uopće plakao..došla ja oko pola tri, mali u suzama..vidio kako mame i tate dolaze po klince i zbediro se..drugi dan se zakačio za mene ko čičak i jedva sam ga odvojila..morala sam ići na posao, rekla mužu da ode po njega, naravno on ošo tek oko pola tri, nije mogao prije zbog posla..mali je bo dobar..ja se vratila kući navečer, mali vruć, kašlje, balav..nije išao do kraja tjedna u vrtić..umjesto bolovanje dobila sam natrag radnu knjižicu, kao šef to neće trpit..iako sam radila dva mjeseca u komadu bez ijednog slobodnog dana (radim kao konobarica) baš iz tog razloga ako se ovako nešto dogodi..sljedeći tjedan išao jedan dan, rekla teta da je povračao da idemo doktoru, doktor kaže da je nešto sa želucem i opet do kraja tjedna kod kuće..sad je tek u ponedjeljak pravo krenuo i valjda će ostati bar tjedan-dva..ne znam, ne usudim se ni tražiti dalje posao, jer kako ću to objasniti šefu kod kojeg sam tek počela raditi, ako to nisam uspjela kod (ne)čovjeka kod kojeg sam već neko vrijeme bila..eto da pitam još nešto, kako vi majke kombinirate posao i dječji vrtić, odnosno kad dijete nije u vrtiću?koliko su poslodavci tolerantni kad malo-malo uzimate bolovanje? Napominjem, baka servis mi i nije baš dostupan, jer moja mama ga može još samo neko vrijeme čuvati, jer i ona počinje raditi, a svekrva radi već odavno???

[Smajlić]

Najčešće s događa da djeca čim krenu u vrtić pokupe razne beštij - boleštine. Ali nije to strašno, steći će on imunitet, samo je zaribano to da taman kad se navikne na vrtić, ostane doma zbog bolesti, pa se tako vrtite jedno vrijeme u krugu.
Al bit će sve ok, vidjet ćeš.
Žao mi je zbog posla :/

[Peterlin]

Draga viktoria 1984, želim ti samo dati malo podrške.

Nitko nama, roditeljima, ne kaže da I MI TREBAMO ADAPTACIJU, da i mi sebe trebamo pripremiti na djetetov polazak u jaslice. Mnogim roditeljima to neočekivano teško padne (i meni je tako bilo).

Tvoje dijete je dobro krenulo. Vjeruj da ga ostavljaš u dobrim rukama, pogotovo ako se dobro slaže s tetama i ako one misle da je super, sve će to doći na svoje mjesto...

Bolesti su sastavni dio prve vrtićke/jasličke godine - to ne mimoiđe nikoga, ali je teško, naporno i dosadno... Poslije bolesti česte su ponovljene krize privikavanja i s tim treba računati. Mi smo imali plaćenu tetu čuvalicu u prvoj godini za situacije kad bi djeca bila bolesna, ali svejedno je bilo teško.

Evo malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ djetetu za što brži oporavak, a tebi da nađeš bolji posao i radnu okolinu koja ima razumijevanja za roditelje jasličara. Sretno!

[nanuška]

Samo polako....bit ce sve ok.Vjeruj mi. Ja sam izgubila posao kad sam zatrudnila. Sad malena ide u vrtic i na pocetku sam s njom bila prvih 7 dana po malo. iskoristi vrijeme bez posla da se zajedno adaptirate, da se naviknete i ti i on. Bit ce posla.vjeruj mi

[viktoria1984]

hvala svima na podršci, svi ste super..ma, znam da ću naći posao, ali živimo na takvom mjestu gdje je posao jako teško naći, iako imama kolko tolko ok školu, dalje od konobarenja ne mogu..a sad ni to ne mogu zadržati..najveći problem je što je vrtić dosta skup i teško to pokrivamo sa muževm plačom, ali će mo iti prebroditi.hvala još jednom svima na savjetima..pusa velika svima

[viktoria1984]

danas sasvim ok dan, mali je manje vrištao, smirio se i prije nego ću izići iz vrtića, veliko olakšanje..polako sam krenula pješke kući kad želudac gore..bed,jedva sam to nekako zadržala..mjesečnica kasni dva tjedna, pripisala sam to stresu oko posla i jaslica..usput sam kupila test..dvije crtice..ne mogu doć k sebi..zar je moguće?joj, ne..moja prva misao..odmah sam progutala jezik..pa to je veselje, to je radost..kako reći mužu, pa čuvali smo se..kako financijski izdržat, samo muž radi, mali u jaslice, ispisat ga a tek je krenuo, kako će mo sve to? Podstanari smo, ja radim i ne radim..sad nema šanse da ću igdje dobiti posao, jedino da poslodavcu zatajim trudnoću, a što ako me redovite mučnine i odlasci na wc odaju..znam da ne spada pod ovu temu u forumu, ali kad sam tu već pisala..normalno, dijete želim roditi, nikakva druga opcija ne dolazi u obzir..ajme šta sad..baš sam u klincu..nisam ni na birou, šef držo knjižicu, nisam se javila više od dva mjeseca..koji sam ja baksuz..al ne, ne smijem kukati, toliki ljudi ne mogu imati djece i rado bi se našli i u ovom položaju, ali šta sad?u biti je jedini problem financijski..a velik je.pliz help

[nanuška]

Bude sve ok

[Smajlić]

danas sasvim ok dan, mali je manje vrištao, smirio se i prije nego ću izići iz vrtića, veliko olakšanje..polako sam krenula pješke kući kad želudac gore..bed,jedva sam to nekako zadržala..mjesečnica kasni dva tjedna, pripisala sam to stresu oko posla i jaslica..usput sam kupila test..dvije crtice..ne mogu doć k sebi..zar je moguće?joj, ne..moja prva misao..odmah sam progutala jezik..pa to je veselje, to je radost..kako reći mužu, pa čuvali smo se..kako financijski izdržat, samo muž radi, mali u jaslice, ispisat ga a tek je krenuo, kako će mo sve to? Podstanari smo, ja radim i ne radim..sad nema šanse da ću igdje dobiti posao, jedino da poslodavcu zatajim trudnoću, a što ako me redovite mučnine i odlasci na wc odaju..znam da ne spada pod ovu temu u forumu, ali kad sam tu već pisala..normalno, dijete želim roditi, nikakva druga opcija ne dolazi u obzir..ajme šta sad..baš sam u klincu..nisam ni na birou, šef držo knjižicu, nisam se javila više od dva mjeseca..koji sam ja baksuz..al ne, ne smijem kukati, toliki ljudi ne mogu imati djece i rado bi se našli i u ovom položaju, ali šta sad?u biti je jedini problem financijski..a velik je.pliz help

Bit će sve ok. Znaš da poslije kiše dolazi sunce, bit će sve ok.

[sunflowers]

Samo da kažem kako je krenuo u odlično vrijeme. Dolazi proljeće, djeca će biti više vani i otkrit će sve čari vrtića. Uz to, s obzirom da je padobranac tete će imati više vremena da se njime pozabave jer na početku tu su pažnju morale djeliti svim novopridošlicama. Stoga, obriši suze. Sve je super.

[Jasna]

potpisujem sunflowers. Najbolje vrijeme.. dodatno jer su svi ostali prilagođeni.. zamisli kako bi mu bilo da još neko plače.. sigurno bi ga samo povukao u loše raspoloženje.. ovako se tete mogu više njemu posvetiti, a i vidi oko sebe klince koji su dobre volje.. + proljeće + puno vani + ipak manje boleština.

Uz to .. (mi smo krenuli u vrtić s 3.5g ali je moj prilično osjetljiv).. probaj se nekako dogovoriti s njim da ti možeš biti u vrtiću samo kratko (mi smo to zvali pusa pusa bok bok).. jer ti dugi (ili dulji) rastanci u vrtiću samo značajno pogoršavaju stvar. Jednom mi ga je teta u suzama isčupala iz ruku .. (ja trudna, hormoni šoraju, nisam se smirila još dugo).. a u biti mi je učinila uslugu!

I sad (5g!!!) više voli biti doma s nama (normalno!), i tužan je ujutro kad mama ide na posao (normalno!), ali kad dođeš po njega neće van, vidim da uživa u društvu. U vrtićima je super društvo, puno nauče, ali pažnje jedan na jedan naravno fali.

A što se muža tiče.. oni su manje osjetljivi jer su muški.. vjerojatno i njega situacija žulja, ali reagira neprimjereno..
pričekaj malo i sve će sjesti na svoje mjesto!

[domy]

Evo prvo ću ti čestitati na plusiću. I znaš koliko bi žena bilo presretno na tome. Uživaj.
Znam da sad sve izgleda grozno i financiski i psihićki, ali biti će bolje uvijek bude.

Što se tiće vrtića i boleština tu nema kaj puno za reći obično je tako kad krenu. Moje je bio više doma nego u vrtiću prvih pola godine zato je sad super.

A što se privikavanja i adaptacije tiće e to je malo škakljivo.
D i ja mislim da se češće teže roditelji adaptiraju na novonastalu situaciju nego klinci. I mislim da je njima teže kad nas vide da smo nesigurni.
Ja ti mogu reći sa sigurnošću da će sa vremenom biti bolje,ali treba proći vrjeme.
Vidjet češ biti će bolje.
Ja se sječam svog malog, dobro on nije imao neke velike ispade i nije tako plakao doma.
E ali kad smo došli u vrtić i kad se trebao odvojiti od mene tu su počele drame.I moram priznati da je to dosta trajalo nikad nije onako sa veseljem uletio unutra us aobu, kao neka djeca.
Znam da sam ja svima govorila da će on do škole plakati i onda mi je teta rekla da mu nesmijem to nabijati na nos kaj plače i zakaj.
Nego da mu pričam lijepe stvari o vrtiću.Tipa kak tamo ima prijatelje kak oni jedva čekaju da đođe i da su oni sretni kad on dođe.
I to je nekako prestalo.E onda smo imali problem kad sam došla po njega nije se dao iz sobe.
I sad mu je super u vrtiću i vol ići.
Malo sam se raspisala ali nadam se da sam te i malo utješli.
Držim fige da se sve riješi.

[ljerka]

Čestitke na novoj trudnoći!
Što se tiče adaptacije, sve je to normalno! Oni moraju otplakati kad god, a vjeruj mi, bolje na početku nego kasnije. E. je s veseljem odlazila u vrtić jer je društven tip, plakala je nakon dvije godine i jedva smo to prebrodili. Rekla je ravnateljica u vrtiću da joj ujutro dam da ponese što god želi od kuće kako bi joj bilo ugodnije i kako bi se osjećala sigurno pa makar se radilo i o mom grudnjaku!
F. je krenuo u suzama, plakao pri rastanku tri tjedna, a sad ga ne mogu dobiti van iz sobe, a ujutro trči teti u zagrljaj i svo vrijeme priča o svojim prijateljima. Za one koji plaču kaže da su zločesti jer ne treba palakati kad je tamo super!
Proći će sve to!

[viktoria1984]

eto, kako je moj mali i krenuo u vrtić, tako ga već ispisujem, a taman se lijepo priviknuo, ja ga dovedem a on mene doslovno tjera da odem i strašno voli svu djecu a osobito tete jer su obadvije više nego vrhunske i jako iskusne..ali moram ga ispisati, jer nema smisla da ide u vrtić a ja kod kuće, što zbog financija, što zbog toga jer se mali ionako malo malo razboli, a kod kuće nije problem to kontrolirati..ali, neki dan je moj muž rekao kako novo dijete uvijek donosi blagoslov, i imao je pravo..ubrzo nakon toga sam dobila jednu odličnu ponudu za posao, koji mogu obavljati od kuće s mog računala, s obzirom na moje prijašnje radno iskustvo iz dana kad još nisam bila udana za neke jaće telefonske kompanije, i odlično znanje stranih jezika i rada na računalu, ova onuda je savršena..iskreno, taj posao otvara moj brat, jednu malu firmicu i on je mene već davno htio zaposliti, ali otvaranje firme je bilo upitno..sad je to njemu krenulo i želi mi s jedne strane izaći u susret da imam posao..možda to sve zvući ružno, ali da ga poznate znali bi da moj brat ima puno protiv nepotizma, i da me ne zapošljava zato što sam mu sestra, nego on dobro pozna moje mogućnosti i računa da ću za njega raditi i do kraja trudnoće, a i za vrijeme porodiljnog..meni je najbitnije da me prijavi, računajući na to da neću za početak primati ni minimalnu plaću, a možda i nikakvu, ali mi puno znaći taj staž, jer imam 25 godina i nešto više od godinu dana staža..nije sve u financijama, normalono da su mi na prvom mjestu moja djeca..ali svim tim pravima želim pvenstveno njima priuštiti barem ono najnužnije..da samo znate koliko mi je puta znalo ponestati pelena za malog pa sam ili posuđivala od prijateljica ili ga čak oblačila u platnene..radila sam do kasnu u noć po kafićima da bi šef izmislio neki minus pa bi kući došla sa 20 kn, svega toga mi je dosta..pukne mi film kad odem u trgovinu i mali zgrabi onaj najjeftiniji smoki a ja nemam ni te dvije kune da mu ga kupim, šta mislite kako je to ružan osjećaj kad vodite uplakano dijete iz trgovine jer je onaj debil od šefa za vrijeme smjene sakrio dvije litre vina da ti ne mora platiti dnevnicu..želim priuštiti djetetu ne samo taj smoki, želim mu kupiti i neku malo bolju igračku, ljepše patike, hlačice..a ne otići kod kineza i za 10 kn kupiti autić da se mali smiri, ili patike za 30 kn da ne bude bos..joj, baš sam razvukla ovaj tekst..samo bih vas sve forumaše pitala jel ste se našli kad u takvoj situaciji da bi najradije plakali..e, ja sam u poslijednje dvije godine u takvoj situaciji, zato mi ova ponuda od brata dolazi kao dar s neba, ne zato da imam para i da si mogu kupovati skupu odječi ili sl, nego samo da moje dvije bebice imaju ono što zaslužuju

[ljerka]

Drago mi je da ti je krenulo! :D
Prije nego ga ispišeš, razmisli je li to doista potrebno. Ako ste prošli kroz sve suze i već dio bolesti odradili, možda bi bilo bolje da ga ostaviš u vrtiću jer ćeš tako moći smirenije odrađivati posao za vrijeme njegova boravka u vrtiću, a poslije podne ćeš se moći posvetiti samo njemu. Dok se nova bebica rodi, on će već steći lijep imunitet i neće biti tako bolestan pa ćeš sve moći s mirom obavljati i uz bebicu. Razmisli!
A zašto se tako braniš? Nije li normalno da dobar radnik dobije posao bez obzira na rodbinske veze? I draga, u takvoj si situaciji da ne možeš razmišljati o nepotizmu!