Nakon dugih deset dana u bolnici evo i nas konačno kući. Dok Riana spava pod budnim okom svoga tate ja se prisjećam...
U ponedjeljak pred zoru su me ulovili prvi trudovi, i to oni iz leđa. Bili su izdrživi i još vremenski neujednačeni sve dok me oko 5 nije zdrmala groznica i visoka temperatura - onako iznenada. Tresla sam se od hladnoće i trudova.
U 10 sam već bila kod doktora sa trudovima na 3 minute i tempreturom 38, 2 ali otvorena samo 1 prst. Na njegovom stolu mi je pukao vodenjak i napravio lokvu na podu.
Hitno su me primili u bolnicu sa jakim trudovima i stavili na CTG. Temperatura mi se još povećala, bebini otkucaji su bili 180 u minuti, ja otvorena i dalje samo jedan prst a trudovi na minutu, a jaki za roditi.
Za pola sata već sam ležala u boksu a dva doktora su zaključila da je potreban hitan carski.
Za čas su me sredili i odvezli u operacijsku salu. Budući da su bebini otkucaji bili i dalje 180/min dali su mi malo slabiju anesteziju tako da sam kroz san osjetila kako je vade iz moje utrobe, čula njezin plač i "Curica je!", osjetila šivanje...
Nakon operacije opet problemi s anestezijom - počela sam se gušiti pa su mi morali intubirati cijev u grlo - ružno iskustvo.
MM je u međuvremenu, oboružan kamerom i fotićem, trčao na porod. Čim je došao u rodilište na hodniku je sreo sestru koja je iz sale gurala Rianu (3780 g, 51 cm), tako da su se njih dvoje upoznali prvih 10 minuta njezina života. Čak ni on nije znao da ja idem na carski.
Ja sam se probudila na intenzivnoj i tamo sam ostala 24 sata na terapiji antibioticima i koječim drugim.
U međuvremenu sam saznala da je Riana na porodu zaradila sepsu i da je i ona na intenzivnoj. Ne želim ni pričati o paklu kroz koji sam prolazila taj dan.
Vidjela sam ju tek treći dan kada je izašla iz inkubatora i kada su je skinuli sa kisika. Imala je infuziju u glavici i bila je prekrasna. Sjedila sam pokraj nje i plakala, plakala...od sreće, ljubavi, brige. U tome sam trenutku spoznala smisao svoga života.
Isti dan smo krenule sa dojenjem. Sada već sikimo kao velike i još se privikavamo na život izvan bolnice.
Ja sam otpuštena sedmi dan nakon poroda ali sam ostala s njom u bolnici u internatu za majke kako bih mogla dojiti. Deseti dan i ona je konačno otpuštena.
Ona je sada dobro i upravo se meškolji.
Eto, to je Rianina priča s poroda ispričana uširoko, pa kome se da čitati...