Drage moje,za neka dva i pol mjeseca trebam rodit drugo djete.Zbog problema i neuspjelog dojenja sa prvim djetetom,a vjerovatno i hormoni cine svoje,svaki dan me sve vise strah ponovnog neuspjeha.
D. sam rodila u 43 tjednu prirodnim putem,mlijeko je curilo vec prije poroda i cinilo se kao da je sve ok.Medjutim vec istu noc nakon poroda mlijeko je nadolazilo sve vise a maleni je skroz malo jeo.Babica rekla kako je sve ok i da on malo jede jer imam vec pravo masno mlijeko koje je njemu jako.U bolnici sam cjelo vrijeme morala nosit grudnjak i uloske za dojenje.Bradavice i grudi su boljele ali rekli su mi da je to normalno.Onda su pocele bradavice i pucat i krvariti i mlijeko je odjednom prestalo curiti i grudi postale tvrde i bolne.Jedna se pocela crveniti treci dan i uzasno boljela.Kolko god sam malog pokusavala staviti na cicu on bi povukao jednom ili dva puta i poceo plakati.Babica mi onda rekla da izdojim mlijeko pumpom i dam mu na flasicu.Napravila sam tako i malac spavao sest sati u komadu.Dok se on ponovo probudio ja sam vec imala lagano povisenu temperaturu i upaljenu dojku.Tad je poceo haos,gomila kremica i uputa da masiram upaljenu dojku,obloge za bradavice i tablete protiv bolova.Iduci dan je situacija bila malo bolja i otpustili su nas kuci.Oko podne smo dosli kuci i maleni je trazio cicu,jeo je i zaspao.Muz je izasao u trgovina a ja ostala sa njim kuci.Odjednom se probudio vristeci i povracajuci mlijeko i krv i crne grudice.Mene uhvatila panika a mali je plakao dok nije zaspao od umora.Vec je bilo popodne pedijatar nije radio pa smo nazvali dezurnu djeciju bolnicu i pitali za savjet.Doktorica rekla da povraca i sigurno ima grceve zasto sto ja imam ragade i da ne dojim dijete dok ranice ne prodju vec da ga hranim formulom na flasicu.A ako on jos jednom povrati da dodjemo na hitnu.Nazalost smo je poslusali i to je bila velika greska ali sam to prekasno shvatila.Cetri dana smo se vrtili u krug praveci flasice a ja se tusirala da bih mogla ispumpati mlijeko iz grudi i stavljala kreme i obloge dok nisam dobila temperaturu 40,2 i moj muz nazvao hitnu.Oni me odvezli u blnicu gde sam na prijemnoj cekala dok nisam izgubila svjest pa su me uzeli preko reda.Doktor diagnosticirao mastitis i rekao lezanje u bolnici na ginekologiji sedam dana i jos neke lijekove.Ja tad nisam nikako mogla bit u bolnici,kuci sam imala tjedan dana staru bebu samu sa muzem koji tako malu bebu do tad nije ni vidio.Noc sam provela primajuci infuzije i placuci i ponavaljajuci da ja moram kuci k djetetu dok mi u neko doba nisu dali inekciju od koje sam zaspala.Ujutro sam se probudila ocjana i trazila sefa odjeljenja kojem sam rekla da idem kuci,potpisat cu sto god hoce,dolait na ambulantnu terapiju i sta god al u bolnici ne ostajem.To je bio prvi razuman i prijatan covjek koji je pogledao situaciju i rekao da mogu slobodno kuci ali da nastavim sa terapiom antibioticima.Kad sam pitala kako cu piti antibiotik i dojiti,rekao je da dojiti nemogu uz antibiotik i da se ne brinem jer su mi vec dali tablete za zaustavljanje mlijeka i da ce ubrzo prestat.Opet novi sok.Bila sam vec na ivici nervnog sloma ali u tom trenutku sam samo htjela kuci k djetetu.Upravo na ovom portalu sam procitala da je moguce ponovo uspostaviti laktaciju i danima uporno pumpala ali nisam smjela dva tjedna malog staviti na cicu zbog antibiotika,morala sam cekati da se organizam ocisti.Mlijeko je ponovo poteklo ali nazalost maleni se vec fino sprijateljio sa flasicom i svakodnevno vodio borbe sa grcevima tako da za cicu nije htio ni cuti.
Sest mjeseci sam svakodnevno pumala mlijeko i hranila ga na flasicu.Imali smo i dana kad nije trebala formula uz mlijeko i kada jeste i vise i manje.O tome da sam i ja prolazila kroz emotivne krize i bila na rubu ocaja netreba ni pricati.Uz sve to bila sam uglavnom sama sa malim i mrtva umorna.Sticajem okolnosti prestala sam sa pumpanjem mlijeka kad je imao sest mjeseci,najvise zato sto smo morali na put gdje nisam imala mogucnost pumpanje duze vrijeme.
Nakon svega ovog sada me strah.Od svega najvise zelim normalan porod i zdravu bebicu i dugooo dojenje,ali me strah da nam se ne ponovi ista prica.
Hvala nam na strpljenju za citanje ovog dugog posta.Svaki savjet je doboro dosao.