nesamostalan je

[cappy]

Znam da se pisalo o ovj temi, pa me uputite ili udjelite koji savjet.Moj sinčić (3,5 )je totalno nesamostalan.Traži da ga se hrani, oblači,prati na wc i sl.Inače, čuva ga baka , a takav je i sa njom i sa mnom.Vjerojatno smo ga mi tome i naučile, a sad ne znam kako se iz toga izvući. Na moje riječi: napravi to i to sam, odgovor je uvijek: nemogu ili neću.Probala sam i objašnjavati kako je velik i to može, pa dati primjer kako taj i taj to radi sam , pa kako bi ja baš voljela vidjeti kako on to radi, ma zbilja na sve načine, ali svi oni završe njegovim tvrdoglavim odbijanjem uz cendranj i plač i mojim popuštanjem.Šta da radim ?

[Joe]

razumijem te u potpunosti

mic po mic. ne možeš mu odmah ukinuti svu pomoć. nego pomalo. mogli bi otvoriti topic podrške, mislim da nas još ima sa sličnim problemom

[cinderella]

mislim da je jako bitno da si prepoznala problem i da ga želiš riješiti jer vidim uokolo da ima puuuuuuno roditelja s istim problemom koji ga negiraju (a djeca su starija od tvog) i uvrijede se kad čuju da bi određenu stvar njihovo dijete već trebalo znati :/
zato mislim da ćeš malo po malo riješiti stvar. samo treba biti uporan i imati snage da se ne popusti pred plačem. plač će trajati koji dan, tjedan, a kad skuži da misliš ozbiljno i ne popuštaš, prihvatit će nova pravila, obaveze...

[cappy]

Ma vjerujem da će on doći na svoje, samo bih voljela da to bude prije, a ne kasnije. Jako se voli pomagati oko mojih poslova , a istovremeno se ne želi brinuti za sebe.

[HRKICA]

moj stariji sin postao je samostalan tek uz mlađeg si brata,kad se mlađi s 3,5 godine počeo sam oblačiti,prati zube i ostalo i on je uz njega,dakle tek sa 5,5 godina

[clumsy mom]

Uglavnom su deca koja idu u vrtić nekako samostalnija tj. ranije nauče neke stvari koje bi mi kod kuće odlagali 'jer su mali'. Moji npr. znaju da se obuku sami, da sami obrišu guzu, operu ruke i zubiće ali opet ja nešto uskačem da bolje odradim ili barem da popravim - nekako ne mogu da budem sigurna da je guza dobro obrisana i da su ruke baš temeljno oprane posle toga. Ne mogu si pomoći ali intenzivno radim na tome :/

[igralište]

Imam sličnu gotovo četirigodišnjakinju koja je do negdjeprije odbijala išta sama uraditi(iako je spretna i zna) uz izgovor"kada je to meni teško".Odjednom je počela sama jesti i sada nema šanse da je netko hrani ili pomaže oko jela.Sama se i umiva odnedavno, jer kaže da joj ide voda u oči kada je ja umivam!Zube isto pere sama, ali za to baš nisam presretna, jer tu lekciju još ni približno nije savladala,a samo nekad mi dozvoli da malo popravim.Na wc ide sama, ali ja je brišem i nadgledam pranje ruku.Uvijek je ja obuvam i izuvam iako bi joj to htjela prepustiti, ona kaže da joj je to teško.Ne opterećujem se savjetima i čuđenjima tipa:pa već je velika, mogla bi to sama.Prilike su nam takve da sam stalno s njom, pa ako i bude nešto manje samostalna od vršnjaka u ranom djetinjstvu, ne vjerujem da će je to odrediti za kasniju budućnost!Zato,ako ste u prilici,pustite da on sam odluči kada će početi biti samostalan u čemu!

[cinderella]

,pustite da on sam odluči kada će početi biti samostalan u čemu!

mislim da je ovo vrlo individualno jer neka djeca ni da škole ne bi odlučila biti samostalna u onome u čemu bi trebala biti. tada bi nastali problemi. zato mislim da ipak treba poticati samostalnost što ranije. naravno, primjereno dobi i ne forsirati da se djetetu ne zamjeri.

[donna]

i moja iskorištava sve što može tek se sama hoće oblačiti ali samo kada ona to želi,želi da ju se nahrani a u vrtiću sama jede,zube hoće oprati kada joj kažeš ali ne zna baš precizno pa onda joj još i ja istrljam,patike sama oblači i svu robicu....

[majoslava]

ja to gledam ovako, za mene je to pomaganje djeci na neki nacin i mazenje s njima...
kad nakon dana u vrticu im pomognem da se obuku, to je nacin da ih dodirnem i napravim kontak s njima, a i oni vole taj dodir...
ili kad ih hranim doruckom ujutro, isto tako...
ja znam da oni mogu sami, i ako mene nema naravno da se oblace i jedu sami, ali i oni i ja volimo takav kontakt i malo razmazivanja...
moji najmanji su recimo skoro 5 godina.

i mogu te osigurati i da sam tako radila i s mojim najstarijim djetetom, i eto sad muje 11godina, i ne dozvoljava mi da ga hranim i oblacim, he he,tako da to prodje...
imam i dijete koje nikad dije htjelo biti hranjeno ii oblaceno, i nije ni to zabavno...

dakle, ja ne mislim da je to problem, uz preduvjet da se nekako ipak daje prostora djetetu za samostalnost kako raste, tako da se ne desi da imas tinejdzera u kuci koji ne zna ni mlijeko natociti u casu...

sto se mene tice, moja djeca dobivaju slobodu samostalnosti kad to zele, tako da nisam zabrinuta da ce odrasti u nesamostalnost. osim toga, kako rastu, mogucnost za samostalnoscu se povecava, ruku na srce 3,5 godine i nisu bas neke godine, to su ipak jos vrlo mala djeca,i najvaznije je da dobiju puno njeznosti i ljubavi i mazenja...

[gita75]

Da i meni je bilo uvijek lakše, brže, draže, pomagati klincu i raditi stvari umjesto "zlata maminog". Pa sad kad ima 14 godina on bi najrađe da ga ja hranim, oblačim i guzicu mu brišem.
Prirodno naginje tome da je neambiciozan, što je u kombinaciji s mojim vječitim nemanjem vremena dovelo do toga da on još uvijek pokušava s frazom: daj mi ti, ti to bolje.
Mala jede sama od godine dana, sama se oblači od 2,5 (osim gumba) ali ona je poduzetniji tip, nju ne treba gurati jer ionako ne da nikom da joj pomaže.

[Trina]

Djeca se trebaju učiti samostalnosti i to je dobra podloga za obaveze koje dolaze kasnije. Meni je nezamislivo da prave scenu oko oblačenja, obuvanja, da plaču jer im se neda ( te faze smo prošli odavno), Moj najmlađi, sa svojih 2,5 g sam jede, sam oblači ono što može, sam pere zube uz moju minimalnu pomoć, sam se umiva ujutro, sam ide pišati..To nije postignuto nikakvom prisilom nego usvajanjem onog što im serviraš pod "normalno". Majoslava, ja se ne slažem s tobom, meni obavljanje stvari umjesto djeteta nije maženje nego razmazivanje.

[Anci]

Trina moja mlađa radi sve kao i tvoja najmađi
ona je jednostavno takva, ni ne voli da joj netko pomaže
teka kad se malo naživcira oko nečega, zove
i to prilično glasno

a ovo s maženjem... hmm... ja volim npr. moju veliku curu nekad obući, malo poškakljati i to
ali glupo mi je da je stalno oblačim i da ona to odbija raditi sama
smeta me da ako joj kažemo da obuče nešto, počne odmah cendrati da neće saaaamaaaa
ujutro u 6 kad je još pospana, onda joj pomognemo kad se sprema za vrtić
no, kad dođe doma, sama se presvuče u neku haljinetinu i najlonke

[majoslava]

Moj najmlađi, sa svojih 2,5 g sam jede, sam oblači ono što može, sam pere zube uz moju minimalnu pomoć, sam se umiva ujutro, sam ide pišati..To nije postignuto nikakvom prisilom nego usvajanjem onog što im serviraš pod "normalno". Majoslava, ja se ne slažem s tobom, meni obavljanje stvari umjesto djeteta nije maženje nego razmazivanje.

svako radi kako hoce, he he, ja volim razmazitivati svoju djecu, tko ne voli neka radi drugacije

doduse prepustane pranja zubiju 2,5-godisnjaku ja smatram neodgovornim, tako mala djeca nisu u stanju oprati zube kako spada

[Trina]

Naravno, svatko nek radi kako hoće. Ja imam neke svoje metode za koje mislim da su ispravne, ti imaš svoje koje su vjerojatno jednako ispravne za tebe i tvoju obitelj. Meni je važno da mi djeca budu samostalna iz jako puno razloga koje neću navoditi jer ih svatko tko ne razmišlja kao ja može shvatiti kao uvredu.

A ovo sa pranjem zubića i neodgovornošću neću komentirati.

[Matilda]

Slažem se da nakon pomaganja u svemu ne treba odmah prekinuti istovremeno svu pomoć.
Počni npr. s hranjenjem.
Sjedite svi za ručkom, svatko jede iz svog tanjura, svojim priborom, samostalno. Ako traži od tebe da ga hraniš, reci da pokuša sam. Odbije li, objasni mu da ako ti njega hraniš, da onda ti ne možeš jesti, a sad je vrijeme ručka i svi žele jesti jer su gladni.
Odbije li, ne bih mu popustila.

Ili s odijevanjem. Odjeni ga djeomično, a ono lakše prepusti njemu. Ili ako idete van, u šetnju, negdje gdje se njemu ide, reci mu neka se odjene, npr. jaknu.

[Matilda]

doduse prepustane pranja zubiju 2,5-godisnjaku ja smatram neodgovornim, tako mala djeca nisu u stanju oprati zube kako spada

Pa neka dijete samo pere zube, a roditelj dovrši (i opere kako treba).
Već nakon prve godine treba u djetetu prepoznati kad želi nešto sam napraviti, npr. hranim svoje dijete žlicom, ali zadnje dvije-tri žlice prepustim njemu. I bez obzira što uspije polovično, važno je da se vježba.
I pokazala sam mu kako se peru zubi, drnda on po njima, ali zube na kraju ja operem.

[Anci]

Pa neka dijete samo pere zube, a roditelj dovrši (i opere kako treba).

ovako mi
peremo zube uglavnom nas tri skupa kad se spremamo na spavanje
one gledaju mene, jedan drugu i oponašaju
malen već sasvim dobro četka zube
ja joj malo popravim
ne znam zašto bih joj uzimala četku ni kako bih to izvela

[fegusti]

ja sam uvijek dozvoljavala samostalnost na što moja svekrva koluta očima.
srećom, mali je rijetko kod nje ali se zato njezin utjecaj osjeća na starijem djetetu.
njoj nije prihvatljivo da dvogodišnjak sam jede juhu žlicom jer je prolijeva pa prlja sebe i sve oko sebe, a meni je to cijena samostalnosti.
ne vidim drugi način da dijete upozna svoje sposobnosti ako ih sam ne iskuša.
isto je s oblačenjem i obuvanjem.
naravno da će u početku naopako obuvati papuče, ali imat će priliku to učiniti sam.
i lijepo mi je vidjeti taj ponos u okicama kada mi pokaže kako se sam obuo (nema veze što izgleda kao da ima 2 lijeve noge).

[fegusti]

to sam zaboravila reći... počeo je kada nisam imala vremena posvetiti mu se i izašla sam vješati robu u dvorište.
on je htio izaći za mnom pa sam mu rekla da ne može bos.
nakon par minuta se pojavio na dvorištu u papučama.

[cvijeta73]

ja to gledam ovako, za mene je to pomaganje djeci na neki nacin i mazenje s njima...
kad nakon dana u vrticu im pomognem da se obuku, to je nacin da ih dodirnem i napravim kontak s njima, a i oni vole taj dodir...
ili kad ih hranim doruckom ujutro, isto tako...
ja znam da oni mogu sami, i ako mene nema naravno da se oblace i jedu sami, ali i oni i ja volimo takav kontakt i malo razmazivanja...
moji najmanji su recimo skoro 5 godina.

i mogu te osigurati i da sam tako radila i s mojim najstarijim djetetom, i eto sad muje 11godina, i ne dozvoljava mi da ga hranim i oblacim, he he,tako da to prodje...
imam i dijete koje nikad dije htjelo biti hranjeno ii oblaceno, i nije ni to zabavno...

dakle, ja ne mislim da je to problem, uz preduvjet da se nekako ipak daje prostora djetetu za samostalnost kako raste, tako da se ne desi da imas tinejdzera u kuci koji ne zna ni mlijeko natociti u casu...

sto se mene tice, moja djeca dobivaju slobodu samostalnosti kad to zele, tako da nisam zabrinuta da ce odrasti u nesamostalnost. osim toga, kako rastu, mogucnost za samostalnoscu se povecava, ruku na srce 3,5 godine i nisu bas neke godine, to su ipak jos vrlo mala djeca,i najvaznije je da dobiju puno njeznosti i ljubavi i mazenja...

ovako nekako i ja mislim.
a sad, jedino što od mene traži ujutro da mu donesem robu da ne mora misliti što će obući za u školu. a i to, ako je baš frka ujutro, sam napravi. sam si uzme doručak, pahuljice i mlijeko, sam se tušira, suši kosu.
kod drugih, u vrtiću, uvijek izrazito samostalan, a kod kuće do nedavno, prava mamina i tatina maza, kojoj se neda obući čarape.
ajde, još uvijek me koji put žica da mu zavežem cipele, ali i to jako rijetko.
a mara bi sve sama - maja će, maja će - samo to viče po cijeli dan

[Joe]

nakon par minuta se pojavio na dvorištu u papučama.

[ninet]

Viktor je takav. Mozda je do mene, ali ja nemam problem s tim - pogotovo sad kad imamo i Luku....nisam ga htjela "pritiskati" na samostalnost.

[vera]

Znam da se pisalo o ovj temi, pa me uputite ili udjelite koji savjet.Moj sinčić (3,5 )je totalno nesamostalan.Traži da ga se hrani, oblači,prati na wc i sl.Inače, čuva ga baka , a takav je i sa njom i sa mnom.Vjerojatno smo ga mi tome i naučile, a sad ne znam kako se iz toga izvući. Na moje riječi: napravi to i to sam, odgovor je uvijek: nemogu ili neću.Probala sam i objašnjavati kako je velik i to može, pa dati primjer kako taj i taj to radi sam , pa kako bi ja baš voljela vidjeti kako on to radi, ma zbilja na sve načine, ali svi oni završe njegovim tvrdoglavim odbijanjem uz cendranj i plač i mojim popuštanjem.Šta da radim ?

Ovako moj, razlika je što mu je skoro 4 godine i što ide u vrtić. U vrtiću sve radi sam, doma kaže da je "još mali", i doslovno traži sve od mene kao i kada je imao 2 godine Već min godinu dana pokušavam malo po malo objasniti mu što sve on može, i da nije tako mali da ne bi sam mogao jesti ili otići na WC, ali nema NIKAKVIH pomaka. U restiću mora sjediti meni u krilu :/
Par puta sam mu rekla da me ljuti to što se ne želi sam skinuti ili oprati ruke....i objasnila da me to ljuti jer znam da to može.
Obzirom da je svo moje vrijeme doma posvećeno njemu, sigurna sam da se ne radi o tome da traži pažnju ili maženje, i nikako mi to nije prihvatljivo ponašanje za njegovu dob. Zaista trebam pomoć jer ne znam kako dalje ako ne pali:
objašnjavanje i pozivanje i uvjeravanje (100 puta )
"ozbiljno" obrazlaganje da mi to ponašanje nije OK.

Help !

[Romeo&Julija]

Djeca se trebaju učiti samostalnosti i to je dobra podloga za obaveze koje dolaze kasnije. Meni je nezamislivo da prave scenu oko oblačenja, obuvanja, da plaču jer im se neda ( te faze smo prošli odavno), Moj najmlađi, sa svojih 2,5 g sam jede, sam oblači ono što može, sam pere zube uz moju minimalnu pomoć, sam se umiva ujutro, sam ide pišati..To nije postignuto nikakvom prisilom nego usvajanjem onog što im serviraš pod "normalno". Majoslava, ja se ne slažem s tobom, meni obavljanje stvari umjesto djeteta nije maženje nego razmazivanje.

slažem se

[Romeo&Julija]

ja sam uvijek dozvoljavala samostalnost na što moja svekrva koluta očima.
srećom, mali je rijetko kod nje ali se zato njezin utjecaj osjeća na starijem djetetu.
njoj nije prihvatljivo da dvogodišnjak sam jede juhu žlicom jer je prolijeva pa prlja sebe i sve oko sebe, a meni je to cijena samostalnosti.
ne vidim drugi način da dijete upozna svoje sposobnosti ako ih sam ne iskuša.
isto je s oblačenjem i obuvanjem.
naravno da će u početku naopako obuvati papuče, ali imat će priliku to učiniti sam.
i lijepo mi je vidjeti taj ponos u okicama kada mi pokaže kako se sam obuo (nema veze što izgleda kao da ima 2 lijeve noge).

naopake majice i naopake cipelice

[Loryblue]

moja L. ima 4,5 godine i još uvik me iskorištava kad može (a može skoro uvik) i kako može. a ko je tome kriv - naravno ja.
jer je uvik bilo: pusti, mama će. i tu je došlo do kardinalne greške. i ne mogu kazat da je nesamostalna jer se zna i obuć i svuć i oprat zube i obrisat guzu. samo je lijena do boli. a to opet mogu zahvalit samo sebi i mom krivom odgoju. počne se oblačit i svalčit sama kad vidi da je vrag odnio šalu i da sam ja na rubu živčanog sloma. a s trubuhom koliki mi je stvarno mi nije ni zgodno ni ugodno nju svlačit i oblačit.
u vrtiću se bome sama i skida i oblači. zube pere sama. nikad mi nije dozvolila moje struganje njenih zuba.
jede samostalno odavno (vrlo rano je počela) i to je jedino di odbija moju pomoć. inače bi je ja i sad hranila jer mrzim njeno meljanje hrane po tanjuru.

sve u svemu ja kod nje vidim da se ne radi o nesamostalnosti nego sklonosti manipuliranju (jer joj je dozvoljeno) i blagom parazitstvu s tendencijom prelaska u ozbiljan problem nastavim li ja popuštat.

[cappy]

za razliku od tebe Vera , ja pak mislim da se kod nas radi upravo o privlačenju pažnje i želje da ja stalno budem pored njega( kad sam s njim ).Ma nađe se trenutaka (rijetkih ) da ga uspijem nažicati da nešto napravi sam , ali znam da će hranjenje biti zadnje, jer takav je "nejedač" da bi po sebi bio vječito gladan i to mu baš paše.

[fegusti]

ja u svojoj okolini primjećujem da takvih problema više imaju roditelji jednog djeteta.
kada je više djece u obitelji nema se vremena za usmjeravanje sve pažnje samo na jedno.
tako odmalena nauče da neke stvari moraju obaviti sami i to im postane normalno.
nije samo stvar u oblačenju i hranjenju.
kasnije očekuju našu pomoć u svemu i znaju to vješto iskoristiti.
ko što reče loriyblue, postanu pravi manipulatori.

i ja sam griješila pa sam sada razoružana kada mi je starije dijete u tinejdžerskim godinama.
tu sam nekako slično prošla kao gita75.

[cappy]

Slažem se da je to izraženije u obiteljima s jednim djetetom i da, bojim se i ja kako će tek biti kad bude stariji.

[Dijana]

majoslava, X, tako je nekako i kod nas.

[upornamama]

ja u svojoj okolini primjećujem da takvih problema više imaju roditelji jednog djeteta.
kada je više djece u obitelji nema se vremena za usmjeravanje sve pažnje samo na jedno.
tako odmalena nauče da neke stvari moraju obaviti sami i to im postane normalno.
nije samo stvar u oblačenju i hranjenju.
kasnije očekuju našu pomoć u svemu i znaju to vješto iskoristiti.
ko što reče loriyblue, postanu pravi manipulatori.

Pravo zboriš.

[vera]

slažem se, i baš zato to želim promijeniti, ali mi ništa od pokušanoga do sada ne uspjeva.

[Romeo&Julija]

Sa predškolcima sam rješila,tako da su samostalni,
a sa školskom djecom upravo rješavam samostalno
pisanje zadaća i želim usadit u njih osječaj
za radne navike,to se počinje od prvog razreda,
moja djevojčica koja ide 3 razred,bez problema u 14 sati
ode pisat zadaću,ja samo na kraju pregledam,
jako sam ponosna na nju,danas je donjela tri petice :D

[Romeo&Julija]

ovo za više djece je prava istina,
ja imam petero djece,i zaista smo pravi tim,
nekad nam pozavidi mama koja se navlači sa svojom jedinicom, po cjele dane,jer mala viče, neće ovo, neće ono,ovako,onako...

[Loryblue]

ja se iskreno nadam da će se kod nas stanje prominit kad dođe druga beba. tad će L. imat skoro 5 godina i stvarno bi bio red da ja prestanem bit ta koja sve umisto nje i za nju radi. samo čekam kad će me pitat da za nju malo i dišem jer joj je eto i to teško
kad vidi da više nije jedina, da se triba posvetit i bebi i da je vrag odnio šalu šta se tiče njenog izvoljevanja i "nesamostalnosti" valjda će se trgnit. mene najviše dovodi do ludila to što se ne želi sama oblačit. e pa kad bude radi toga ostajala kući neka puše u perušinu. tri puta je ostavim doma, četvrti će se počet oblačit navečer da ujutro bude spremna za pokret.

[majoslava]

ovo za više djece je prava istina,
ja imam petero djece,i zaista smo pravi tim,
nekad nam pozavidi mama koja se navlači sa svojom jedinicom, po cjele dane,jer mala viče, neće ovo, neće ono,ovako,onako...

slazem se, tako je i kod nas...

kad sam imala jedno dijete, sve je bilo gnjavaza, nece prati zube, nece ici spavati, nece kuci...

kad ih ima vise, nekako i ne razmisljaju da li nesto hoce ili nece, jednostavno kamo svi tamo i oni...

[Anci]

... najbolje je kad kažeš "da vidim tko će prvi"

[Peterlin]

moj stariji sin postao je samostalan tek uz mlađeg si brata,kad se mlađi s 3,5 godine počeo sam oblačiti,prati zube i ostalo i on je uz njega,dakle tek sa 5,5 godina

Ovako je bilo i kod mene. Dok je bilo jedno dijete, mogli smo tancati oko njega u beskraj. Srećom, brzo se rodilo i drugo, a ondak su stvari došle na svoje mjesto.... Zaključila sam da život zna bolje nego ja smislim!

No, kod roditelja jednog djeteta samostalnost dođe često u vrtiću (čak i školi) kad se dijete nađe u takmičarskom okruženju... Jako brzo sve nauči i sve savlada!

[traktorka]

... najbolje je kad kažeš "da vidim tko će prvi"

Kod našeg 4-godišnjaka pali isključivo ova taktika..
U vrtiću sve naravno radi sam,ali doma....Božesačuvaj kakav gotovan,ali tome se uopće ni ne čudim jer sam sama kriva za to.
Em je bio samnom do 3 i pol,em sam doslovno sve radila za njega. Ustvari do vrtića nije ni imao potrebu ništa raditi jer nije ni imao priliku pošto je meni bilo brže i jednostavnije da ga ja obučem,nahranim,umijem...
Sad nekad hoće nešto sam ali uvijek mu moram postaviti neki ciljeve ili nagradu..oblačenje mu je koma i rađe će reći da je on beba nego da se sam obuče,a naravno da zna...
Mislim da kod nas to nije klasični slučaj nesamostalnosti već manjak rutine i potrebe.

[vera]

Podižem...i molim savjete kako dijete staro skoro 4 godine motivirati na samostalnost.
Ne uspjevamo se pomaknuti niti za korak unatoč dnevnom "radu" na tome :? Za sada, neuspješnim se pokazalo:
objašnjavanje (jer si ti već dovoljno velik, a i u vrtiću to super napraviš sam)
ohrabrivanje (ma znam da ti to možeš, pa možeš i teže stvari)
motiviranje (ajde sam, pa ćemo se igrati toga i toga..ili idemo van......)
podmićivanje (ako se počneš sam oblačiti, dobiješ poklon za nagradu)
natjecanje (tko će sebi prije skinuti cipele, ti sebi ili ja sebi, tvoj frend XX se skida sam bez problema).

[Smajlić]

Znam da se pisalo o ovj temi, pa me uputite ili udjelite koji savjet.Moj sinčić (3,5 )je totalno nesamostalan.Traži da ga se hrani, oblači,prati na wc i sl.Inače, čuva ga baka , a takav je i sa njom i sa mnom.Vjerojatno smo ga mi tome i naučile, a sad ne znam kako se iz toga izvući. Na moje riječi: napravi to i to sam, odgovor je uvijek: nemogu ili neću.Probala sam i objašnjavati kako je velik i to može, pa dati primjer kako taj i taj to radi sam , pa kako bi ja baš voljela vidjeti kako on to radi, ma zbilja na sve načine, ali svi oni završe njegovim tvrdoglavim odbijanjem uz cendranj i plač i mojim popuštanjem.Šta da radim ?

Samo da kažem da je moja kćer s 2,5 godine bila potpuno "samostalna" - prala zube, obuvala, oblačila, da nemreš vjerovat. Dok nije došla u fazu da joj se to više nije dalo Tak da mislim da ne moraš brinuti, po svojoj procjeni vidi kako da ga polako i nježno učiš samostalnosti koja se stječe polako i sa puno strpljenja ... i za nekoliko godina.

[ana.m]

A cure kaj da vam velim.
Moja 1,5-godišnja kćer je samostalnija od svog 4,5-godinšnjeg brata.
Ali ne zato jer je pametnija, jer se njoj manje titralo (ipak je druga), jer ne znam zakaj, nego jednostavno jer to sama hoće.
No je gotovan, malo je lijen, malo mu se neda, malo bi da to ipak mama za njega napravi, ali mi to sve korigiramo i "tjeramo" ga da sam jede, sam se oblači.
I napredujemo sve više.
On sada sam po noći ode na wc i vrati se u krevet (spava na krevetu na katu). Jučer je sam oprao kosu i otuširao se i obrisao dok sam ja oblačila seku. Kaj se jela tiče još ga nekad moram malo tjerarti nekada mu koju žlicu staviti u usta jer je ljenčina za jelo.
Ali valjda su dečki takvi.