zvjerki prvotno napisa
E pa ovako.
Trudna sam 32 tjedna i imam sina koji će u 5 mjesecu 4 god. I sve ovo što ću dalje napisati još uvijek funkcionira ovako i vjerojatno će dok ne rodim.
Radni dan:
Svako jutro ustajanje u 6 (budi me mm koji je već na odlasku), do pol 7 pospremim sebe, onda budim bunovka i zapakiram njega do cca 7, vodim u vrtić koji nije usput, u pol 8 sam na poslu - moja firma.
Ponedjeljkom kupim malog iz vrtića oko pol 4, prokopam po frižderu šta je ostalo od nedjelje i cijelo popodne sam s njim - tata s posla ide na nogomet i dođe kad on već zaspi.
Utorak i srijeda bake i dede servisi kupe iz vrtića jer osim redovnih od pol 8 do ko zna kad moram biti u uredu i popodnevnu šihtu do 6, taman u 6 i mm dolazi s posla pa kod baba na većeru i po dijete, doma smo u cca pol 8 - 8 (čitaj - izašla sam iz kuće u 7 ujutro i došla u 8 navečer).
Čet i pet ja kupim malog iz vrtića, idemo u trgovinu, dođem doma, skuham do 6 dok dođe mm.
Nijednu večer ne uspijemo leći prije ponoći - dok se malo poigramo, spremimo za spavanje, uspavamo, pa dok okrčimo da žemo prolazit kroz kuću, istuširamo, prebijemo dve tri rijeći.
Predsjednica sam jedne strukovne udruge od cca 100 ljudi (nivo županije) - organizacija barem 3 susreta godišnje, sve obveze vezane uz našu krovnu organizaciju (državni nivo), posao me tjera na barem 5 -6 stručnih usavršavanja godišnje.
Sudac sam jednog sporta - sudim cca 5 -6 turnira godišnje (da vikendima ne bi ljenčarili) plus 4 licencna seminara i 4 sastanka saveza sudaca god. koji su mi obavezni (isto vikendi).
Jedino što sve po kući odradimo mm i ja zajedno, i imam tetu čistilicu (peglam sama) dolazi jednom tjedno cca 5 sati.
I još nisam pukla, al samo iz jednog razloga - s vremena na vrijeme kad puknem fizički (psihički nisam pukla nikad, ni zbog čega u životu pa ne znam kako je to) odje.... sve i zalegnem. Il odem na masažu, frizuru, pedikuru, manikuru i depilaciju - sve u jednom danu, potrošim još cca 500 kn na krpe ili cipele. I još malo zalegnem. Nazovem staru ili sveki i kažem da ga pokupe jerbo ja ne mogu. Nazovem u firmu i kažem da sam na terenu. Zabole me u čem će muž na posao - zna i sam speglat. I čevapi su hrana - dijete jelo kuhano u vrtiću i kod bake, a nama će tak dobro pasat piva iza toga.
Il uplaniramo neki dobar festival za zbrisat dva dana s mm (to prije nego sam zatrudnila, sad žali bože, nemreš se gužvat, nemreš piti...)
Prema tome - pošalji sve k vragu, odmori koliko god možeš, nitko nije nezamjenjiv, posloži prioritete. Ja bih si na tvom mjestu od onih 10 dana što ti je muž doma uzela bar 5 slobodno, a od toga bar dva dijete utrpala nekome. I to ne da farbate, peglate, pospremate nego sve četiri u zrak i šta vam je gušt.