Matija je prvi put prospavao noć s 2 godine. Teško sam podnosila svakonoćno buđenje po 2-3 puta, bila jadna, depresivna.... (ukinula noćno dojenje s 1,5g.. bez utjecaja na spavanje)
Onda je došla Tonka. I ista priča. Jedino sebe sam uspjela promijeniti. Navikunla sam se na situaciju, prihvatila je.. Umorna jesam (pogotovo kad dodatno nešto uleti tipa bolesti i sl. i još mi dodatno uskrati sna).
Pomaže mi i što znam da će (kad-tad) prestati.
S Matijom sam probala jednom cry-it-out na 10 minuta i shvatila da mogu krepat, ali to ne mogu provoditi... probala i no-cry .. ali samo puno truda, ne neki uspjeh...
Priče o klincima koji spavaju od 2 mj. cijelu noć su za mene teški SF!!!
A sad pitanje.. zanima me iskustvo žena s dvoje (ili više) djece.. da li su vam sva djeca ista po pitanju noćnog spavanja?