POMOĆ NEĆAKU!!!
Odmah na početku se želim ispričati za dužinu priče, ali htjela bih da dobijete što potpuniji uvid u ovaj problem, te da pomognete savjetom ako možete i želite.
Moj nećak je jučer proslavio tek 6. rođendan, a već se toliko lošega nagledao u životu. Priču želim započeti onom osobom koja je za sve odgovorna, a to je moja sestra. Uvijek je bila "vjetropirka", prekidala s jednim i već počinjala s drugim dečkom. U dobi od 24 se udala za dečka s kojim je bila u vezi 4 godine, ali joj niti u to vrijeme "izeti" nisu bili strani. Svi smo znali da je brak velika pogreška, ali bila je trudna i tako je stvar krenula... Malo je za reći da se i na svadbi vidio njezin jad zbog onoga što radi, al povratka nije bilo. Noć prije svadbe plakala je kao kišna godina. Svi su mislili da je samo trema, mada sam ja bila sigurna da je istina puno ružnija. Cijelu trudnoću (do 7 mje.) ona je radila, nije se niti malo veselila tom malom biću, jednostavno, bila je jako hladna i nezainteresirana za maloga. Muž nije pomagao, a uz to je i pio, pa je nakon 3 godine došlo do razvoda.
Niti par mjeseci nakon razvoda, u njen se život vraća bivši (s kojim je bila u srednjoj), kupuje i uređuje stan za njih. Moram spomenuti da ga ja jako dobro poznajem, dobar je dečko, a iznad svega ju je poštivao i volio maloga do neba. Ne bi samo tako neki čovjek prihvatio tuđe dijete kao svoje i pružio mu i svoje vrijeme i sve financije. No, ona nije imala mira je jer on, citiram, "predobar, često i dosadan", a ona traži malo strasti i da osjeća da ju netko voli. Ako ju je itko volio, to je on, al to je neka druga priča. Ne moram niti naglašavati koliko je malio zavolio njega, išli su zajedno i na more, bili zajedno skoro svaki dan, te je nakon 8 mjeseci stan potpuno uređen, a u njemu i nova soba mog nećaka. Bio je presretan.
Jednog se dana iz vedra neba sestri javio dečko iz Novog Sada, koji je nekada živio u našem kvartu (otišli su kada je počeo rat). POčeli su se intenzivno čuti, čak je i odlazila tamo a maloga ostavljala nama na čuvanje (kao i sve godine prije), te je nakon 3 mjjeseca doselio u Zagreb. Sestra je otkantala dečka koji je kupio stan, te primila novoga u svoj. I tu počinje pravio pakao. On je ovdje već 6 mjeseci, ne želi raditi, a ima hrpu novaca (pa se postavlja pitanje čime se bavi: droga, tehnika ili slično, jer znamo da je nekada razvažao neke sumnjive tipove), preuzeo je potpunu kontrolu nad sestrom, s nama više ne želi imati kontakte; mali je stalno bolestan otkad je on tu (bolovi u trbuhu, povraćanja, temperature...) a svi su nalazi uredni (i u bolnici i kod privatnika). Osim toga mali ga se jako boji, kada nam neško kaže naglasi da to ne smijemo reći mami...jadno dijete. Već smo masu puta pokušali razgovarati sa sestrom (koja također više ne želi raditi, već je i ona mjesecima na bolovanju), a kada joj ukažemo na te stvari, kaže da smo bolesni i da prestanemo brinuti. Kap koja je prelila čašu je bila izjava maloga da je čuo kako je jednu noć "plakala beba u maminom trbuhu" , a riječ je zapravo bila o seksu (naime, spavaju u jednoj sobi, a kreveti su na udaljenosti od niti metra). (Samo da pojasnim- sestra je ostala trudna, ali je imala s spontani, za što također krivi nas.) Večeras je curica na rođendanu našla prezervativ na tabureu u sobi, a nećak joj je odgovorio :"Pusti, to je M....ovo (od sestrinog dečka)".
Pa vi meni recite šta da napravimo, jer vjerujem da vam je i iz ovog malog dijela jasno da dijete proživljava pakao, a ne možemo mu pomoći.
 |
|||
Odgovori s citatom
uspjela si me rasplakati, ja mislim da situacija nije bezazlena, malom se treba pomoći, sva sreća pa u svemu tome ima tebe, baku i dedu za koje sam sigurna da zna da su uz njega i da može računati na vas, grozno je kad netko rodi zato što ˝mora˝, a netko svom silom želi dijete a ne može ga imati, svijet je okrutan...želim vam puno sreće 
maria71 prvotno napisa
Misli na dijete ,jednog dana biti će ti zahvalan.
.
.
a ajmo njega pitati šta misli o tome, a ona mi, sa suzama u očima i vičući, odgovori:- SAMO PROBAJ, NAUDIT ĆU PRVO TEBI, PA SEBI. Naravno, starci su šutjeli jer je ona to tražila, ali se rezgovor oko sasvim nebitne teme sa njim pretvorio u svađu. Odjednom sam primjetila da nema maloga sa nama u kuhinji. Nakon 5 min sam ga krenula potražiti, i našla ga ZAVUĆENOG U VELIKI PRETINAC OD STOLA U SVOJOJ SOBI, SA PRSTOM U USTIMA I STRAHOM U OČIMA. Ljudi, ja ne znam šta napraviti. Moji su "nepokretni" jer se boje da će ona i dalje sve poricati i ostajati s njim, socijalnoj se službi ne žele obratiti jer se boje da ćemo ostati bez maloga i jer bi njemu srce puklo. Kako, kamo, kome, od kuda.... POMOZITE!!!!! Još smo saznali da joj prijeti da će ubiti maloga, a još nerođene dijete odnijeti svojoj mami.
