Imamo problem za koji nisam očekivala da ćemo ikad imati... što samo pokazuje kako su roditeljska očekivanja nerealna![]()
Od ove jeseni Andrej je u mješovitoj vrtićkoj grupi. Dugo vremena nije se naročito uključivao u igre s drugom djecom, prihvatili smo da je individualac i sve je bilo ok. Unazad zadnjih nekoliko tjedana intenzivno se počeo igrati s jednim dječakom godinu starijim od sebe.
Otkako su se njih dvojica počeli družiti, počeo je raditi gluposti. Prvo sam primijetila da me ne sluša, cereka mi se u facu, radi ružne grimase doma, i slično, ali sad čujem od teta (a i od njega samog) da njih dvojica gnjave drugu djecu u vrtiću, ruše im kocke, uzimaju igračke, pa im se onda smiju... ukratko, ponašaju se kao mali delikventi.
Tete su itekako svjesne što se dešava, kažu da se Andrej totalno drukčije ponaša kad je sam i kad je s "prijateljem", nebo i zemlja. Kad je sam, ponaša se... uobičajeno, kao i dosad. Kad je s tim prijateljem, divljaju po sobi, smetaju drugoj djeci, krevelje se i ne slušaju.
Imali smo doma već ohoho razgovora na tu temu, ali imam dojam da mi je sin malo bedast po tom pitanju :? on kao da uopće ne razumije o čemu mu ja pričam. Ne želim mu previše ni soliti pamet, jer bi mi u tom slučaju lako mogao prestati prepričavati što se dešava u vrtiću, a ja ne želim izgubiti taj oblik komunikacije.
Ima li netko sličnih iskustava i kako je najbolje postupati? Nije mi cilj zabraniti mu druženje s tim dječakom (uostalom, ionako se viđaju samo u vrtiću), želim samo postići da on ne ponavlja tuđe gluposti (čemu je trenutno vrlo sklon).
Je li prerano očekivati da 4,5-godišnjak misli svojom glavom? A ako i jest prerano, možemo li mi kao roditelji išta učiniti da se on u vrtiću ne ponaša kao mali hulić?


Odgovori s citatom
!
