to bi ti se zvala - faza

to se dogadja kad postanu svjesni sebe i toga da nesto mogu sami odluciti i pozeljeti. pa kad ne mogu to ostvariti onda su isfrustrirani i ne znaju se s tim osjecajima nositi... pa se bacaju po podu i lupaju nogama (ili u slucaju mog sina - glavom! o pod...)

sto reci? kad su tako mali da ustvari ne razumiju sto im govorimo, mozemo ih svejedno grliti i ljubiti i objasnjavati im... vremenom nauce kako se nositi i s negativnim osjecajima... ignoriranje isto moze proci, makar ja ne vjerujem previse u ignoriranje tako malog djeteta, kasnije, kad je verbalno dovoljno zrelo da razumije sto mu govoris, a uporno tupi po svom, onda malo ignoriranja daje do znanja da se to ne tolerira... al kad su ovako mali, ignoriranje njima ne znaci ignoriranje postupka nego njega samog kao osobe. a to nije dobro...

ja nou i uzmem i pokusam grliti i tjesiti al i on se tako jako izvija, baca na pod, lupa i mene... dugo mu treba da ga smirim...

faza je pa ce i - proci