Kad je moguce...

[snorki]

otici sa djecom na nekakva putovanja (muzeji, plaze, more, brodice), a da ti ne skoci na nos
mislim, kad djecu pocinju zanimati te stvari :/ koja je to dob (pet, sest.. dvanaest godina :/ )

ja ko kakva ludjakinja sjedim sa Atlasom i kontam gdje bismo mogli sa djecom otici, a mm samo cvokce i postavlja pitanja tipa "Kako mislis da to izvedemo"

prosle godine smo isli u Italiju i nije nam proslo glatko
Uspjeli smo pipnut krivi toranj u Pisi, te doci do rudnika mermera (ali ne i uci u njih )
Predprosle godine smo se vec cetvrti dan pokupili sa mora zbog njihove nervoze i bolesti :/
Tacnije, taman kada su se djeca ko malo prilagodila, Sami dobije temperaturu i tesku upalu ushiju, te nam ljekar zabrani plazu i kupanje, a i uopce izlazak vani

ma kako god, ja ove godine planiram turu Monaco-Nicca-Cannes-Toulon-Montpellier...pa sve dole do Barselone i Kartagene
i to planiram nocenje u kampovima Tj. bungalovima, a mm samo okrece ochima i govori kako je dole i flasa obicne vode 50 Euro

Ne fakat, je li imao neko pozitivno iskustvo sa djecom sa slicnih proputovanja Mislim, da djaba ne mashatam

[snorki]

ili je ovo tema za Izazovi roditeljstva Moderator, sorry

[mikka]

to sam ja vec davno htjela pitati tateka pa uvijek zaboravim

otkad se moze ici s njima na put da ne size u autu prilikom svakog ulaska osim prvog, kakve je tips&tricks dobro znati, gdje da se stoji da ima neke zabave za njih.. sve me zanima, jer jaaako volim putovati a otkad sam rodila f. sam bila 200 puta u bg (to vise nije put ) i 2x na moru, s tim da je prosle godine put do peljesca trajao 12 sati jer ne znas ko je vise vristao, morala sam stajati svakih 2 km. da moja mama nije bila samnom u autu mislim da bi dobila multipli slom zivaca

[traktorka]

A čuj..ti ih ipak imaš dvoje,ali ja sam solo išla sa 3 i pol godišnjakom (prošlo ljeto) u USA na dva mjeseca i tamo smo stalno išli na proputovanja uzduž i popreko.
A nije ni manje bitan podatak da sam vodila sa sobom i jednog desetogodišnjaka
Da je bio isključivo odmor-naravno da nije. Pogotovo tako velika promjena doslovno svega,od okružja,jezika,ljudi,hrane..ma svega.
Da je bio blago rečeno zbunjen u početku - je. Ali se i brzo privikao , jedino što bi zasigurno bilo njemu puuuuno lakše i sve bi bolje podnio da je tata mogao ići s nama.
Bili smo i na puno koncerata,raznih zabavnih parkova,brodova,partya, ma fakat svugdje...Spavao je gdje je stigao , najviše u autu jer nije imao izbora a i nosili smo kiš. kolica na svako proputovanje pa je bilo neusporedivo lakše! Na plažama i po bazenima smo bili stalno i to ti je najmanja briga. Definitivno je bitan podatak da se tamo nije niti jednom razbolio-jer da je, bilo bi sigurno puno teže.
Kad smo došli doma ja sam bila spremna za toplice i rehabilitaciju ali to je već druga strana priče.
Ali u globalu gledano-sad mislim da bi mogla s njim i na Mars 8)

Dobra organizacija,mirni živci i biti spremni na nepredviđeno....(bolje da ne pišem što se nama sve izdogađalo...)

[Sun]

ja mislim da nema univerzalnog odgovora na ovo pitane, svako dijete je drugačije. Možda ovisi i o tome kako se postavljaš od početka. Mi lukasa praktički od rođenja vozamo svuda okolo po raznim izletima, naviknut je i voli. Mislim da vjerojatno takvo malo dijete osjeća tvoju vibru, pa ako je tebi dobro i ništa ti ne predstavlja problem onda je sve super. a ako se unaprijed nerviraš i misliš si joj kako ćemo ovo, a kako ono, onda se sve zakomplicira.
I u svakom mjestu se da naći nešto zanimljivo za dijete bilo koje dobi, važna je samo priča koju mu ispričaš da ga zainteresiraš

[Forka]

Sun

veliki x!

[snorki]

Cure, mi zivimo u Austriji i cetiri puta godisnje idemo za Bosnu. Putujemo izmedju 8-12h (ovisi o stanja na putevim) i naviikli smo an putovanja.

prosli mjesec smo do mm-ovim putovali 12 h autom :shock: isli smo mic po mic (cak smo se mislili vratit jer je snijeg napadao nemoguce)
i moram priznat da su taj put bolje podnjela djeca nego mm i ja. a bude frke. kada smo se prosle godine vracali iz Italije Sami je toliko vristao na autputu da je mm dobio nekakvu aritmiju od stresa. :shock:
po nesreci nigdje nikakvog skretanja na cesti, ma nista... ma boze sacuvaj, ne volim se ni sjecat.

sa Editom bi ja smjela i na mjesec (osim u shoping centar ), ali sa dvoje djece ne znam bas
najgore je sto se oni gurkaju, koskaju...

a putuje mi se nemate pojma koliko.

prica nam prijatelj koji ima sina drugi razred osnove, da je prosle gopdine fino sa njim obilazio muzeje po Becu

[Sanja]

ja mislim da nema univerzalnog odgovora na ovo pitane, svako dijete je drugačije. Možda ovisi i o tome kako se postavljaš od početka. Mi lukasa praktički od rođenja vozamo svuda okolo po raznim izletima, naviknut je i voli. Mislim da vjerojatno takvo malo dijete osjeća tvoju vibru, pa ako je tebi dobro i ništa ti ne predstavlja problem onda je sve super. a ako se unaprijed nerviraš i misliš si joj kako ćemo ovo, a kako ono, onda se sve zakomplicira.
I u svakom mjestu se da naći nešto zanimljivo za dijete bilo koje dobi, važna je samo priča koju mu ispričaš da ga zainteresiraš

Točno tako!

Moje cure putuju praktički od rođenja i nema neke tajne, osim što je potrebno smanjiti očekivanja i napraviti kompromis između želja i mogućnosti odraslih i djece.

Npr. prošlo proljeće su njih dvije fantastično izdržale gotovo cjelodnevno razgledavanje Vatikanskih muzeja, no mi smo sa svoje strane bili dovoljno fleksibilni da smo kroz neke dvorane samo projurili, jer je zaista iracionalno očekivati da će djeca od tada dvije i četiri godine koncentrirano i pažljivo razgledavati stotine djela velikih majstora. Idući dan su bile nagrađene cijelim poslijepodnevom u Explori, dječjem muzeju, a nakon što se on zatvorio, ostale su se još skoro dva sata igrati na njegovom igralištu. Svaki dan smo ih barem na kratko vodili na u park koji nam je bio blizu mjesta stanovanja i to igranje smo kombinirali s "ozbiljnijim" aktivnostima.

[Mukica]

ja sam ful kul i nikad se previse ne sekiram pa mislim da to dosta pridonese tome sto uglavnom nemam problema s klincima kad negdje idemo

ili su samo na mamu pa vole lajzat okolo

[lillifee]

ja isto mislim da sve to ovisi od djeteta do djeteta, ali i o tome koliko se sami roditelji ufuraju u cijelu tu pricu. mi smo sa djecom stalno na putu i njima je to normalno. nismo odustali od svega samo zato jer smo roditelji male djece (10, 5,5 i 2), vec smo i njih ukljucili sve to. mi smo naviknuti na to da se za neko putovanje odlucimo doslovno od danas do sutra i moj osobni rekord u pakiranju stvari za sebe i klince je jedan sat...ali isto tako imam poznanicu koja se za pet dana skijanja sa jednim djetetom sprema 10 dana unaprijed, pise liste da nesto ne zaboravi.
sve je stvar navike i stava.
na tvom mjestu isla bi na planirano putovanje, ali mozda ne bi posjetila 7 destinacija, vec samo 3....ostatak dogodine 8)

[makita]

MI nismo imali petlje poć dalje. Idemo na jednodnevne izlete čim je moguće zbog posla i prognoze, višednevno nas u principu dobro iscrpi, a ni djeca nekako nisu haj :/
Treba njima dnevno bar 2 sata njihove igre, bio to park, priča il neka aktivnost na koju su navikli.

Toliko o ovima mlađima od 5 god. Nadam se svijetlijoj budućnosti

[Ifigenija]

Ja volim rajzat, i dok je bio samo sinčić još smo nekamo i išli. Sad kad je došla kćer vidim kako su to još mala djeca, i kako je dosta teško uskladit njihove potrebe sa turizmom... Moji vole spavat u krevetu (nema šanse da odrape u kolicima ili na rukama), ozbiljni su jelci, ne prolazi baš pecivo s nogu na duge staze, a tu su onda i higijena, presvlačenje... i to je meni cijeli dan, doslovce cijeli dan netko spava, jede, premata se.

Nemam gdje uglavit razgledanje

Zato smo te projekte stavili na led. Sada tetošimo svoju mlađ rutinom, mirom, jednostavnim zadovoljstvima vrta i okolice, hranimo ih i pojimo, i ne znam jel bih se veselila što tako brzo rastu il bih tugovala... je da nigdje ne idemo, ali te bucmaste glavice, taj zarazni osmjeh, ti mirisi kosice, te debele ručice, i radost u kamenčićima iz vrta... huh, sva se naježim, pojela bih ih...

Tu i tamo odemo na kraći izlet, makar je i to pothvat s mojom djecom, posebno s mlađom malenom...

Tješim se da će doći vrijeme za turizam, i za muzeje, i kazališta (ponekad tako intenzivno maštam o tome da napišem i post o tom svijetlom životu u budunoćnosti
8) ), ali me brine hoćemo li mi zarđati.

I još se pitam a što ako odlučimo roditi još djece?! Hoćemo li onda putovati kad najstariji mali bude išao na maturalac, ili se obitelj prestroji sa svakim novim djetetom na način na koji nije uživala, pa možda s trećom bebom budemo rajzali ko ludi... tko zna. Che sera... sera...

[Anci]

Mi smo nedavno bili u Trakošćanu. Starija je bila sva zadivljena i oduševljena. Mala tako-tako.
Sve smo ispregedali i ne mogu baš reći da smo žurili.

Ja se, priznajem, nisam baš zamarala s rutinom. Znala sam da nisu gladne i da neće biti ni gladne ni žedne. Kad im je bilo dosta, sjeli smo u auto i zaspale su čim se upalio motor.
Tamo smo jeli pa nisam morala ni kuhat

Mi volimo ići okolo i landrati i razgledavati.
Njima malo ubaciš neku zanimljivu priču i dobro

[tanja_b]

Ok, mi smo samo s jednim djetetom, pa ne znam kako je s više njih, ali svog jednog vodimo po izletima još dok je bio mlađi od godinu dana.
Pritom smo pazili da nam "apetiti" odgovaraju uzrastu djeteta. Dok je bio skroz mali, bilo nam je dovoljno sat vremena šetnje po Sljemenu.
Kako je rastao, tako su nam se širili interesi i ciljevi, tako da je već obišao dosta toga i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Ali u razgledavanja turističkih destinacija još uvijek se nismo odvažili :/ preferiramo odlaske u prirodu, gdje znamo da ćemo svi skupa više uživati.
Iako, sad ozbiljno razmišljamo o posjetu Beču ovo proljeće, naravno, s naglaskom na ono što bi 4,5-godišnjaku moglo biti zanimljivo

[snorki]

jos jedna anegdota sa naseg proputovanja kroz Italiju

mm i ja ludjaci nad ludjacima, zaboravili gdje smo parkirali auto ma ni ulicu, nista nismo zapisali, zapamtili bilo sto

na kraju smo dva debela sata trazili gdje nam je parking i jedno krkacilo jedno dijete, a drugo drugo

uh, velika mi stavrno ova turneja Azurnom obalom, morat cu smislit neku kracu

[stray_cat]

snorki, a da napravis turu prilagodjenu djecijim interesima?

playmobilland, legoland, disneyland?

mi idemo tako da jedan vozi, drugi sjedi otraga sa malim i igra se sa njim ili mali gleda dvd

pesi i macke sjede na zadnjem sicu i luka (hr ovcar) urla kad zaustavljamo, pa mene jedino to izbezumljava

[mamma san]

ova tema je ko rođena za pdf obiteljsko kreativni kutak!!!

[mala laia]

Znam da je razlika u količini djece koju se vodi,a li mi se uopće ne suzdržavamo od putovanja. Laia ne ostaje kod nona, baka i sl. - dok jednoga dana to ne poželi..., tako da putujemo svi zajedno. Putovnicu ima od 3.5 mjeseci i ima više pečata od mene...
Do sada smo bili (samo neke od destinacija):
1. Padova, Verona (sa 4 mjeseca) - 3 dana, autom
2. Slavonija, Mađarska, Bosna (od Slavonskog Broda, preko Sarajeva i Mostara do Dalmacije u 10-ak dana) - 1 godina, autom
3. Beograd, 2 godine, 3 dana, autom
4. Cavalese, tal. skijalište, 7 dana, 1.5 godina, autom
5. Novigrad kod Zadra, 2 i 3 godine, po 10-ak dana, autom
6. Bruxselles, Amsterdam, 8 dana, 3 godine, auto, avion, vlak
7. London, 5 dana, 4 godine, avion, auto, autobus
...u planu ove godine Barcelona!

putovali smo svim mogućim prijevoznim sredstvima: od aviona, automobila, vlakova, brodova, kočija...
- putujemo svakako, i last minute, sa low cost kompanijama, spavamo u hostelima, kod rodbine, prijatelja i sl., jedemo na tržnicama i po preporukama lokalnog stanovništva (da nije skupo, a fino!), odlazimo na lokalne atrakcije - uglavnom one besplatne i zanimljive djetetu, a one skuplje dobro isplaniramo... uglavnom, isplaniramo ranije, istražimo po netu, pitamo ljude...

ipak, pazimo na vrijeme polaska i dolaska, količinu puta u komadu, zabavne sadržaje u vožnjama, količinu prtljage koju svatko od nas nosi/vuče (Laia ima svoj kofer na kotače - rozi sa šljokama - taman veličina da stane u avionski spremnik i da se natrpa težim stvarima)

ukupno malo više planiramo, ali Laia obožava putovanja tako da nam je i to vjerojatno prednost

[mala laia]

I da, nakon svakog putovanja napravimo joj mali album sa fotkama najzabavnijih mjesta koje smo posjetili, ulaznicama, avio kartama... tako da se sjeti gdje je sve bila, a i često voli odnijeti u vrtić pa pregledavati sa svojim prijateljima i tetama!

[Juroslav]

mm samo cvokce i postavlja pitanja tipa "Kako mislis da to izvedemo"

ja bih rekao da je ključ u ovoj rečenici: TM očito nije spreman za putovanja te vrste s klincima, bude možda i nervozan, to se prenese na klince i onda imate belaj

malo potraži po forumu, imaš nekoliko tatekovih opisa putovanja s njegovih dvoje klinaca, možda nekaj naučiš

[snorki]

pa on nije spreman i to otvoreno kaze, s tim da se nekoliko puta "zrtvovo"

mislim, idemo mi i na planine (cak zivimo na Alpama) i na izlete i putovanja..., ali ja sam mislila bas na putovanja koja bi ukljucivala muzeje, pozorista, plaze, brodice, sator i sl... znaci, ono sto sam ja pozeljela

[sofke]

može se s klincima svugdje, mislim da su najvažnija naša očekivanja

ako im se u startu ne vjeruje i ako roditelj očekuje da će klinci raditi cirkuse i da će biti naporno, onda će tako i biti

a ovisi i o djeci

mi s našom nismo mogli ići do njene treće godine, jer se mrzila voziti, povraćala je autu, spavala dva puta dnevno itd

kad je navršila tri godine, hop, odmah smo zapalili u španjolsku i s rent-a-carom obišli dosta toga..ove godine idemo u italiju

puno prilagodimo njoj, ali svi uživamo

osim toga, tvoji više nisu mali, pet i četiri godine je sasvim pristojno doba za ić s klincima

[Mejra's mommy]

Joj snorki ti si ko MM. On bi nas svugdje vukao a ja bi najradije do biblioteke i nazad On bi te na kampovanje, Floridu, zoloski vrt 3h voznje a imamo jedan pred nosom. :/

Non stop se izvlacim, izmisljam kako da se izvucem. Ljetos mu mora da je puko film, ja dok sam se otusirala on bukiro hotel 2 h voznje. Nije bilo druge nego ici.

Grozim se sama sebe, bas sam ko prava baburina...ko da mi nije dosta kuce.

I non stop si ponavljam 'ici cemo negdje ljetos, ici cemo, provestcemo se, nece biti haos'

[japanka]

snorki,mislim da je idealna dob negdje oko 33 god. ( uzmi mene )

[domy]

Ja mislim da to sve ovisi i o tebi i o djetetu.
ja mislim da bi ja mogla voditi svugdje.
U principu što i radim.

Alimjednom mi je neko pričao više se ne sječam.Uglavniom je žena putovala sama od Beća za Bosnu ne znam koji grad s djetetom od 6 mj.A bome do tamo ima fajn za voziti.
E bome mislim da se to nebi usudila.

[Vrijeska]

ma kako god, ja ove godine planiram turu Monaco-Nicca-Cannes-Toulon-Montpellier...pa sve dole do Barselone i Kartagene

Ne mogu vjerovati :shock:
i ja već nekoliko dana računam kilometre, dane, gdje bismo mogli stati na dan, gdje na dva... za istu tu rutu ...

Isto mi je problem - kako s djecom... Mislim da bi njima bilo prenaporno, ali svaki put se sjetim tateka i njegovih putopisa ...

No, mislim da će nama glavni razlog za odustajanje biti prevelik broj dana godišnjeg odmora koji bi otišao na takvo putovanje (minimalno 2 tjedna) ...

[apricot]

ja sam zaključila da se na takva putovanja ide zbog nas, a ne zbog djece.
niti što zapamte niti im je zabavno.

bolje ih je voditi na kraće destinacije, na mjesta koja bi im jednako bila zanimljiva i u susjedstvu i 1000 kilometara daleko.

kad smo bili u Disneylandu, O. se htjela voziti samo na vrtuljku kakav postoji u svakom luna-parku koji dođe u Dubravu I bilo joj skroz svejedno što je tamo sve kao u bajkama, skroz autentično: ja padala u nesvijest od detalja, a ona umirala od dosade i htjela na - vrtuljak.
putovali smo i po Italiji i po Austriji...
ona pamti parkove, trčanja, skijanja, plivanja... sve zbog čega se nije moralo ići daleko.
muzeji, crkve, znamenitosti... ma daj! (o svome djetetu govorim)

ali, ako pitate Ancicu, dobit ćete sasvim drugačije odgovore :D

[snorki]

ja sam zaključila da se na takva putovanja ide zbog nas, a ne zbog djece.
niti što zapamte niti im je zabavno.

bolje ih je voditi na kraće destinacije, na mjesta koja bi im jednako bila zanimljiva i u susjedstvu i 1000 kilometara daleko.

kad smo bili u Disneylandu, O. se htjela voziti samo na vrtuljku kakav postoji u svakom luna-parku koji dođe u Dubravu I bilo joj skroz svejedno što je tamo sve kao u bajkama, skroz autentično: ja padala u nesvijest od detalja, a ona umirala od dosade i htjela na - vrtuljak.
putovali smo i po Italiji i po Austriji...
ona pamti parkove, trčanja, skijanja, plivanja... sve zbog čega se nije moralo ići daleko.
muzeji, crkve, znamenitosti... ma daj! (o svome djetetu govorim)

ali, ako pitate Ancicu, dobit ćete sasvim drugačije odgovore :D

i moji su isti
zanimljivije im je ovdje kod nas ispred zgrade u pijesku, nego u Pisi
ali eto, mi malo pozeljeli vidjet puta

[snorki]

Ja mislim da to sve ovisi i o tebi i o djetetu.
ja mislim da bi ja mogla voditi svugdje.
U principu što i radim.

Alimjednom mi je neko pričao više se ne sječam.Uglavniom je žena putovala sama od Beća za Bosnu ne znam koji grad s djetetom od 6 mj.A bome do tamo ima fajn za voziti.
E bome mislim da se to nebi usudila.

mi to redovno radimo tj, putujemo autom po devet sati
za to vrijeme im prepricam moje, mm-ovo, nanino i dedino djetinstvo, plus Pepeljugu, CRvenkapicu itd, itd, itd

ipak sam odlucila (mm jos nista o tome ne zna ) da ove godine odemo negdje na dva dana u krugu od 500 km, a kampovanja da pricekaju barem dok djeca ne krenu u skolu (godina, dvije)

naravno na more idemo svake godine

[jemma]

Putujemo s njima od kada su se rodili i najteže mi je bilo kada je mlađi imao godinu, godinu i po, a stariji pet, jer mlađi nije nikada spavao u autu, pa bi grintao i onda se moralo često stajati i imati živce kao konope.
Sada su zainteresirani za sve i zbilja možemo s njima svugdje.

Bude u autu (unatoč muzici, pričama i koji-put DVD - to ne preferiram baš, jedino kada je kakva gužva pa moramo stajati u redu - želim da vide pejzaž kuda se voze i da tu sebi pronađanu nekakvu zabavu, uočavaju razlike, godišnja doba isl.) svađanja - ne mogu oni izdržat bez da se malo ne počerupaju ... Tada ili dreknemo ili se zaustavimo ako možemo sa strane.

Najvažnije mi je da budem kul i da se veselim putovanju i ja i MM - onda ta pozitivna energija pređe i na njih.

[tatek]

Vidim da me se tu pozivalo nekoliko puta ... na žalost, trenutno ne stignem baš puno pratiti forum pa je potrajalo dok sam uočio temu!

Ja mislim da je putovanje sa klincima moguće u svakoj dobi, tako je bilo nama sa našima,a ne vjerujem da je sa nekim drugima bitno gore (uz pretpostavku da nemaju zdravstvenih problema odnosno povraćanja ili nečeg sličnog).

Već je više vas prije mene reklo: bitna je priprema i to ponajviše tako da se ne pretjera sa dužinom vožnje, razgledavanjima koja su dosadna za djecu (iako i moji već s veseljem idu u muzeje, pa čak gledaju i suvremenu umjetbost) i osigura dovoljno pauzi i aktivnosti koje su njima zanimljive. Najteže je sa klincima do cca 3 godine, do te dobi niti jedna aktivnost ne pomaže sa sigurnošću ... no, poslije ide sve na bolje.

Do sada sam skužio da slijedeće stvari uvijek pomažu:
- ispričati klincima kuda se ide, što će zanimljivo vidjeti po putu, a isto tako im najaviti ako će biti nešto posebno dosadno (recimo, duga vožnja) pa da to istrpe do nečega zanimljivoga nakon toga.
- ponijeti na put dosta literature za čitanje i poneku igračku, naravno i njima dragu muziku
- tokom puta im ispričati tu i tamo poneku zanimljivost uz mjesta koaj se posjećuju, takvih stvari se sjećaju zapanjujuće dugo
- većim klincima uvijek imponira ako idu posjetiti nešto što njihovi prijatelji ne poznaju ili neće nikad vidjeti - naglasite sve što je neuobičajeno, novo, različito ... od pakovanja sladoleda do boje tramvaja
- prokušani recept razgledavanja nekog grada je obično 1-2 sata šetnje, malo vozikanja javnim prijevozom (šro egzotičnijim tim bolje - tipa trolejbus, metro itd), malo dječjeg igrališta, onda možda pokoji muzej pa opet malo razgibavanja - raznovrsnost je ključ uspjeha
- duže komade vožnje staviti ujutro (kad su odmorni) ili nakon ručka (kad brzo zadrijemaju)
- bolje je raditi jednu ili dvije duge pauze (po 2-4 sata) nego puno malih
- na kraju najvažnije: ne pretjerujte sa planovima - treba isplanirati mjesta za spavanje, napraviti generalnu listu toga što bi se ŽELJELO vidjeti (i klinci i odrasli) i onda na licu mjesta improvizirati i vidjeti što se može napraviti, a što ne, a ne držati se liste ko pijan plota ... naravno, ako im obećamo nešto (posjetiti nešto njima zanimljivo, kupnaj igračke, luna park) tad to oabvezno ispuniti

Možda tu ima još poneka fora, no to je uglavnom to.
I, naravno, ne se previše brinuti niti gnjaviti klince pretjeranom disciplinom, mislim da je ležerni pristup najbolji.