 |
|||
Jesu li gradjani Hrvatske oikofobi?
Smatrate li da premalo cijenimo ono sto imamo, da mislimo da je sve strano bolje (od diploma do proizvoda), da smo presamokriticni i time prepasivni - jednom rjecju - da smo oikofobi?
*oikofobija - u rjecniku psihologije ovaj pojam oznacava strah od kuce, od doma. No, u sociolosko-politickom smislu oikofob je osoba koja ne voli svoj dom, ne cijeni ga itd.
Re: Jesu li gradjani Hrvatske oikofobi?
a antonim: jezurka jezicMony prvotno napisa
apsolutno smatram da jesu. I smatram da stalno nekaj jambraju, čast izuzetcima, nikad im nikaj nije dovoljno dobro. I uvijek sve svi znaju - nema Hrvata/Hrvatice koji/ koja se ne razumije u : ekonomiju, pravo, medicinu, elektrotehniku, ma u sve.
Svi sve znaju, a nitko nis ne poduzima, jer nikad nesto nije dovoljno dobro da se popravi, drukcije prezentira...
Primjerice - turizam.
Svi ce reci kako imamo jako puno onog cime se mozemo pohvaliti, pokazati, biti ponosni. A opet ce se u ostale turisticke zemlje gledat kao u svetinje, jer oni znaju, mi ne. Jer je nama netko drugi kriv... Dok je samo pitanje u prezentaciji, izgradnji imagea i kreiranju drukcije svijesti o svojem i tudjem. A svijest o svojemu je losa. Pa je i image los.
Pa onda dodjete primjerice u Tursku i ocekujete vidjeti turska "bogatstva" pa uzivate u ostacima grckih hramova, koje su Turci srusili, a prodaju ih turistima, pa se divite njihovim "brzacima" kad vas iskrcaju iz autobusa na omanjoj litici, a ono slap ko jedan omanji plitvicki.
Imam primjera i iz drugih zemalja, al eto Turska mi prva pala na pamet.
Jel to zato sto malo ljudi putuje van granica ili jer jednostavno takva predodzba prevladava i to je tako :?
Slažem se
Ja ne mislim da je tako. Dapače, mislim da su naši ljudi veliki zaljubljenici u sve što je naše. Ponekad i previše. Ne poznajem Dalmatinca (mogu pričati o nama ovdje jer je to to što jesam i odakle sam) koji nije zaljubljen u svoj kraj, u svoje korijene, svoju spizu, svoj jezik..mogla bi nabrojati tisuću stvari. Sve ovdje je iznad bilo koje destinacije u svijetu
A naše diplome su najvrijednije jer svi znaju da je hr obrazovanje naimijenjeno samo ekstra inteligentnim ljudima.
Zapravo mislim - suprotno.
Veliki broj Hrvata ce izjaviti da je tu sve najbolje i najposebnije i da nikad nisu vidjeli pametnijih i ljepsih ljudi (itd. da pojedinacno ne nabrajam sve sto mi pada na pamet), a da se u isto vrijeme nisu maknuli dalje od kucnog praga (pa, jelte, ne znam s cime usporedjuju).
Sto se prirodnih ljepota tice, istina, Hrvatska je jako lijepa. Ali priznajem da ima i drugih lijepih zemalja (neke sam vidjela, neke (jos) nisam). Od mora i obale koje sam vidjela, nasa mi je najljepsa. Opet, ne svagdje.
Proizvodi.. ne tice me se ciji su. Neke autohtone stvari su, naravno, najbolje bas ovdje. Jer nisam sigurna kako bih kupila pravi licki sir u Amsterdamu, niti kako bih upecala jadransku lignju u Tigrisu ili Indijskom oceanu. Inace, svejedno mi je tko je nesto proizveo i koja se zastava na pakiranju vijori. Bitno je da je proizvod ono sto zelim i da mi automatski odgovara kvalitetom i cijenom. Primjerice - kupujem slovensko, s radoscu i veseljem. Uglavnom ne kupujem Todoricevo jer ne volim kad me netko laze. (Imam tu srecu da u krugu od 300 metara imam nekoliko vrsta ducana pa.. lako biram.)
Sto se hrvatskog obrazovanja tice, osnovne i srednje skole su nam super, barem u usporedbi s americkima. Fakultetsko obrazovanje... ovisi o fakultetu. Mojim nisam zadovoljna (taj je ovdje, u Hrvatskoj), moglo bi i bolje.
Sve u svemu, draga mi je Hrvatska, ali mislim da nismo povezane pupcanom vrpcom. Ako sve bude kako treba, otici cu bez griznje savjesti - ako je tamo gore nego ovdje, uvijek se mogu vratiti. No, vjerujem da nece biti gore, vec barem jednako dobro. Ionako je, barem meni, dom tamo gdje si ga stvoris. U isto vrijeme vjerujem da ce mi nedostajati ljudi koji me ovdje okruzuju. Njih ipak nit' mogu povesti sa sobom, nit' zamijeniti novima.
Eto, ja se raspisala...
Imamo slično razmišljanje. Nekidan sam čak dobila "jezikovu juhu" jer sam rekla da u Hrvatskoj živi jako puno glupih ljudi! Opčenito mislim da u svijetu živi mnogo puno glupih ljudi...Ja ne mislim da je tako. Dapače, mislim da su naši ljudi veliki zaljubljenici u sve što je naše. Ponekad i previše. Ne poznajem Dalmatinca (mogu pričati o nama ovdje jer je to to što jesam i odakle sam) koji nije zaljubljen u svoj kraj, u svoje korijene, svoju spizu, svoj jezik..mogla bi nabrojati tisuću stvari. Sve ovdje je iznad bilo koje destinacije u svijetu
A naše diplome su najvrijednije jer svi znaju da je hr obrazovanje naimijenjeno samo ekstra inteligentnim ljudima.
Ah, evo napokon mjesta na kojem se mogu raspisati o svom patriotizmu
To je doduše jedan jako ograničeni patriotizam, jer se odnosi uglavnom na prirodne ljepote (prvenstveno mislim na more) i hranu, ali jako je izražen kad se vratim s bilo kojeg puta u inozemstvo, uvijek pomislim "Ah, nema do Hrvatske!". Bila u Grčkoj (mainland i Kreta)-bzvz, gdje su te plaže i more do Jadrana... Hrana mi se nije nigdje svidjela osim u nas, veleštovana francuska kuhinja mi je bila katastrofa (OK; dozvoljavamm da sam jela na krivim mjestima, ali ipak nisam očekivala da ću usred Pariza na kraju završiti u McDonald'su).
Kad sam bila puuuuno mlađa bila sam opsjednuta Italijom i sanjarila sam o tome kako ću jednog dana živjeti u npr. Padovi, ali sad... Mislim da nema te sile koja bi me natjerala na emigraciju... To naravno ne znači da nemam veliku želju ići i VIDJETI sve, ali uopće ne mogu zamisliti da bih trajno živjela igdje, osim u Hrvatskoj.
Molim da me se ne shvati krivo i kao da ovime želim reći da je naša država idealna u svakom pogledu-mnogo bih toga mijenjala, od vladajućih struktura nadalje, ali radije bih poradila kad bih mogla) na poboljšanju postojećeg, nego vani tražila bolje
I slažem se sa Trinom, ali mislim da je to jako simpatično kod naših ljudi-sve dok time ne isključujemo mogućnost da implementiramo u vlastitu svijest neke bolje obrasce koji se mogu "povući" izvana-pritom prvenstveno mislim na veću toleranciju različitog, po uzoru na sjeverne demokracije, naprimjer
krenula sam pisati, ali vec je sve napisala elin, kratko i jasno
s njom se slazem u potpunosti
puno sam proputovala - hrvatska doista ima jednu od najljepsih i meni osobno najdrazih obala.
a ostalo, potpisujem Kaae-u.
bas tako. a razmisljanja sam slicna Kaae.Ja ne mislim da je tako. Dapače, mislim da su naši ljudi veliki zaljubljenici u sve što je naše. Ponekad i previše.
Onda smo mi ovdje samo jedan omanji dio populacije.
Jer je velik socioloski problem u danasnjoj Hrvatskoj u tomu sto ljudi ne da ne vole svoju zemlju, vec misle da nije dovoljno dobra (ne zemlja konkretno, da se razumijemo) da se uopce usporedjuje s ostalima.
Hrvati preziru one koji vode našu zemlju jer ne rade to kako treba
uh, ja sam na kreti bila valjda na najljepšim mogućim plažama - more kristalno plavo, onako nekako smaragdno, a pijesak u svim mogućim bojama - bijeli kao snijeg, crveni, zlatni, crni od lave (kako na kojoj plaži), elafonissi plaža onako polu-divlja s bijelim, bijelim pijeskom i tom nekom bojom mora koju kod nas nisam vidjela. ili matala plaža gdje je janis joplin smišljala svoje pjesme...a ljudi malo. raj na zemlji.
a tek hrana, majko moja, nikad nisam tako dobro jela kao na kreti, savršeno, spoj mediteranske i orijentalne kuhinje. masline, maslinovo ulje, paprike, balancane, fina janjetina mmmmm.
hvala svimbalo, sad sam se vratila u ono blaženstvo tog otoka, kako sam ga ja doživjela
Ah, neka, neka, the truth is in the eye of the beholder, to smo već ovdje rekli sto puta!
Matala je meni bio užas živi, jedino je more bilo toplo (a 10 mjesec), a i zgodan mi je onaj otok-stijena, a i te spilje su zanimljive, međutim ja sam cijelo vrijeme potiho plakala za Istrom
ja osobno mislim da naši građani nisu "to"
čak suprotno mislim da Hrvati jako vole svoju zemlju i svoj narod i svoje sportske talente i ono Bog, domovina, Majka Božja blabla... meni je to bezveze osobno! ne osjećam neki veliki ponos jer sam Hrvatica ili neznamnijašto... ali s druge strane volim miris mora, ribu iz tog našeg mora, volim voće iz svog slavonskog vrta...
Ja sam po prirodi putna torba, kak veli moja stara, bitno da mi rit puta vidi. I sve mi je fino, i sve mi je lijepo, ali isto tako često pomislim nema mi do Hrvatske, patrotizam na djeluAh, evo napokon mjesta na kojem se mogu raspisati o svom patriotizmu
To je doduše jedan jako ograničeni patriotizam, jer se odnosi uglavnom na prirodne ljepote (prvenstveno mislim na more) i hranu, ali jako je izražen kad se vratim s bilo kojeg puta u inozemstvo, uvijek pomislim "Ah, nema do Hrvatske!".
To je istina ali zato šute i sjede i trpe i misle ma dobro je još nama, moglo bi i gore i na to ja pop****
Svi kukaju ali niko da se mrdne. Nema sloge i jedinstva da se nešto poduzme u ime naroda iliti kako kaže voditeljica sa Radija 101: "Nikako da se rodi drugi Matija Gubec."
Da volimo Hrvatsku i sigurna sam da je takva većina ljudi ali nigdje nema tako pasivnog, nezainteresiranog i zavidnog naroda ko' u Hrvata.
Jedino oni naši srednjoškolci koji su digli bunt protiv državne mature je svijetla točka u daljini.
[quote="Trina"Ne poznajem Dalmatinca (mogu pričati o nama ovdje jer je to to što jesam i odakle sam) koji nije zaljubljen u svoj kraj, u svoje korijene, svoju spizu, svoj jezik..mogla bi nabrojati tisuću stvari. Sve ovdje je iznad bilo koje destinacije u svijetu
ha ha ha ha
ja sam doselila u dalmaciju (mm je dalmatinac) i samo to mogu potvrdit!!!
bas si me nasmijala
osobno mislim da ljudi koji su bar neko vrijeme proveli van hrvatske, vise cijene to sto imaju "kod kuce"
A ja se slazem s Leonisom i s Kaae,
raspisala bih se da imam kad, ali nemam, pa cu samo potpisat
više od polovice naše nacije (Hrvata) živi u inozemstu. Od te polovice, dam se kladiti da je 80% Dalmatinaca. A da ne kažem da idu u Zagreb na školovanje i ostaju tu. Evo ti mene kao primjera roditelja koji su oboje Dalmoši, a ja u Zg. Mi Dalmatinci jesmo zaljubljeni u svoju Dalmaciju i Hrvatsku, ali kad treba ostati na kršu i buri - odaberemo Zagreb ili van Hrvatske. Ima tu nešto ljudsko, jer tko će se boriti sa svim nedaćama i zato je ona pjesma Croatio iz duše te ljubim, iako izrazito lijepa isto toliko i neistinita:Ja ne mislim da je tako. Dapače, mislim da su naši ljudi veliki zaljubljenici u sve što je naše. Ponekad i previše. Ne poznajem Dalmatinca (mogu pričati o nama ovdje jer je to to što jesam i odakle sam) koji nije zaljubljen u svoj kraj, u svoje korijene, svoju spizu, svoj jezik..mogla bi nabrojati tisuću stvari. Sve ovdje je iznad bilo koje destinacije u svijetu
A naše diplome su najvrijednije jer svi znaju da je hr obrazovanje naimijenjeno samo ekstra inteligentnim ljudima.
Nemoj sine nikud ići,
tvoj je kamen, maslina i drača.
Nek te hrani komad kruva,
kapja vina, zrno soli,
nek ti kušin bude stina
A ovo ostalo: spiza, ulje, vino - ničije ne valja - to ulazi u već spomenuto i opisano jambranje.
Ja ne poznajem nikoga tko bi volio otići odavde, svi su baš vezani za ovaj kraj.
daaa, u riječima jesu, ali sanjaju o Zagrebu i inozemstvu. Pola moje rodbine je tu, pola u Dalmaciji. Jednio je moj brat napravio nezamislivo: otišao živjeti dolje, a mama za njim.
Ma, svima nama su puna usta Hrvatske, ali ajmo biti iskreni, koliko bi nas zaista ostalo ovdje da nam netko ponudi dobar posao u inozemstvu. Ja bi prva išla.
Eh, a ja ne bih
NIKAD NIKAD NIKAD NIKAD vise ne bi otisla iz hrvatske. nema toga tko mi moze platit more, stijene, borove i neizostavnu "domacu spizu". pa makar 95% ljudi koje znam, mjesto u kojem zivim smatra selendrom i sto se isto toliko njih pita zasto smo bili toliko ludi i dosli zivjet ovamo.
x
a ja bih dodala da naš narod jako dobro opisuje i pjesma Zimmer Frei od Hladnog piva.
x
Ja ne bih nikad otišla odavde. Nikad u životu nisam sanjala o inozemstvu niti o Zagrebu (čemu uopće taj Zagreb, bez uvrede, meni je moj kraj raj prema Zagrebu). I ljudi koje poznajem nebi nikad otišli odavde. Ja stvarno ne želim ići u detalje i ne znam zašto je pola tvoje rodbine gore, moji su svi tu, moji prijatelji su svi tu (osim par koji su ošli tamo u srednju pa na faks, pa se zaljubili i ostali). Oni koji su studirali su se masovno vraćali nazad. Gle, ljudi ovdje svašta rade da prežive. Nit se radi o romantičnim niti o lakim poslovima. A sve iz te nekakve ljubavi prema svom kraju. Zašto se tvoj brat vratio? Pa to je ta ljubav, ti korijeni i želja da budeš tamo di ti je srce.daaa, u riječima jesu, ali sanjaju o Zagrebu i inozemstvu. Pola moje rodbine je tu, pola u Dalmaciji. Jednio je moj brat napravio nezamislivo: otišao živjeti dolje, a mama za njim.
Ma, svima nama su puna usta Hrvatske, ali ajmo biti iskreni, koliko bi nas zaista ostalo ovdje da nam netko ponudi dobar posao u inozemstvu. Ja bi prva išla.
ajme, zaboravila si najvaznije - nogomet
salu na stranu, meni se usjeklo kako je jesper juul rekao za hrvatski narod kako nije nigdje na svijetu vidio toliko kritican narod - koji sve moze i zna kritizirati al nista ne mijenja :/
Ajme, Juul je autoritet za sva pitanja
pa u ovom kontekstu mu ful vjerujem - to mu je struka (da vidi i nadje patologiju), al da mi pocne komentirat jesu li bolje strukle od posutica - to bih mu vec s prilicnom rezervom uzela
Nema do makarunića/pljukanca moje none!
znas da sam bas pljukance htjela stavit, al reko - necu - da me ove struklaste ne gledaju :? :?
Mislim da štruklastima nisi ni sa pasuticama puno pomogla
Joj, najgora vrsta offtopica, onaj koji me podsjeća na to da sam gladna
nije, gle koja poveznica - ako ne znaju sto su posutice/pasutice - to ce vjerojatno i uguglat, al ako ne znaju, nisu nikad cule za pljukance - prije ce (makar u sebi
eto zasto su hrvati oikofobi - imaju predrasude prema pljukancima
To mi je mljaaac s dobrim sugom, iako zapravo nikad necu biti sigurna zasto se zovu pljukanci? Ima li veze s.. hm... Kopka me to.pljukance - prije ce (makar u sebi ) komentirat "boze, pljukanci, pa nije valjda da netko jede nesto sto se ispljune??
A neki ih zovu i pucice, to mi je nekako srcu draze.
Inace, odlican opis Hrvata moze se dobiti citajuci ovaj topic.
nisi vidjela izradu
Jesam. Naucili me i kako se prave i nisu mi ispali losi. Kidaju se komadici tijesta, protrljaju se kroz ruke, tj dlanove i ispadnu pljukanci. Ali ima ona jedna legenda koju mi ispricase Istrijani (i koju ti spominjes gore) i ne mogu je zaboraviti (a sad se mislim...pa i pucice su u korelaciji s pljukancima, pucice - p(lj)ucice... :shock:
ajme, zaboravila si najvaznije - nogomet
salu na stranu, meni se usjeklo kako je jesper juul rekao za hrvatski narod kako nije nigdje na svijetu vidio toliko kritican narod - koji sve moze i zna kritizirati al nista ne mijenja :/
da, točno je čovjek primjetio, mi sve kritiziramo, a ništa ne mijenjamo, jer za promjenu čovjek treba dići guzu, a mi smo poznati po tome da radije ne bi. Može crkavica ispod svake granice samo da ne moram dići guzu. Rađe ću jambrati i kritizirati i primiti tu crkavicu, ali ne bi baš digao guzu.
Eto. Ne podnosim nogomet.
Valjda zato i bjezim van. :shock:
Litala
Fritulice-da, da, točno ono što misliš-pljune se u dlan pa onda protrlja komadić tijesta po dasci
Zvuči strašno, ali nije, osim toga moja ih nona nikad tako ne radi, srećom
Kaae-to ne znači da ti ne gine baseball, football i sl
ne znam bas puno o nogometu, ali vise od MM koji ne zna nabrojati ni 5 nogometasa nase repke
ne znam da li sam oikofob, ali imala sam priliku vise puta ici van, svaki put ostala. MM i danas razmislja o nekom usavrsavanju vani (takve smo struke da bi trebali ici van), ali sve mu je nesto tesko.
MM je dalmatinac i dio njegove familije je vani. otisli su bez da su pogledali iza sebe, a kad dodju u ST pocnu onu pricu ajme vidi lipo more, ajme koja aria i slicno. ali nikad nisam primjetila da se planiraju vratiti. samo pricaju kako je nama ovdje lakse a njima sirotim tesko u stranom svijetu
a inace sam primjetila da je diploma nasih ljudi koja nije iz HR puno vrjednija pri zaposljavanju od diplome bilo kojeg HR sveucilista. cak i kad se radio i o nekim relativno nepoznatim koledzima. to me svojevremeno ljutilo, ali me i to pustilo. naravno pri tome ne mislim na nase ljude koji su zavrsili i doktorirali vani i pri tome su cijenjeni u svojoj struci, a takvih ima. ima i onih koji su to napravili tu pa grade karijeru vani, jer su strucnjaci.
iskreno mislim da mi ne bi bilo tesko otici van i zivjeti vani, ali ovdje imam dobar zivot, rjeseno brdo pitanja koje vani trenutno nemam. zato sam ljena ici van.
a poslije se sve skuhaLitala
Fritulice-da, da, točno ono što misliš-pljune se u dlan pa onda protrlja komadić tijesta po dasci
Zvuči strašno, ali nije
da, ovaj dio priče i ja primjetih od mojih koji žive van zemlje.MM je dalmatinac i dio njegove familije je vani. otisli su bez da su pogledali iza sebe, a kad dodju u ST pocnu onu pricu ajme vidi lipo more, ajme koja aria i slicno. ali nikad nisam primjetila da se planiraju vratiti. samo pricaju kako je nama ovdje lakse a njima sirotim tesko u stranom svijetu
Slažem se jednim djelom s autoricom ove teme, mislim da su Hrvati pola-pola, žalosno je samo što one koji vole sve Hrvatsko zovu desničarima, nacionalistima i nekim drugim ružnim nazivima, dok bi u Francuskoj, Italiji, takvog svog sunarodnjaka nazvali PATRIOTOM, a one koje veličaju tuđe ljevom strujom itd. drugo, isto tako one koje vole domaće obično se svrstava u manje obrazovane "s brda", a ove druge školovane, gradske, ljude koji su vidjeli Svijeta.....eto bez političkih konotavija ja to tako doživljavam u našoj Domovini.....
Ja sam definitivno patriot, koji voli sve svoje, isto tako zna pokuditi ono što kod nas ne valja, cijenim tuđe, vidjeh dosta Svijeta i nadam se da ću još.Taj Svijet je isto tako predivan, ja sam objektivna ali si dajem za pravo da ono što je moje, po ovom pitanju moja Domovina nije možda u svim segmentima lijepša, bolja, ali mi je normalno draža jer je moja-i to me ne sprječava u divljenju tuđini. Ako je netko u nečemu bolji mora mu se to priznat, ali to ne znači da onda naše ništa ne valja.
Tvoje vlastito djete uvijek če ti biti najljepše i najdraže, mada si svjestan činjenice da ima ljepše djece, ja na to tako gledam.
Stvarno ne volim kad ljudi oko ove teme generaliziraju tj. ne volim one koji nemaju sredinu, a ovom slučaju bi je trebali imati, i stvarno ne razumijem one koji pljuju sve domaće a ni one kojima je sve strano fuj.
Hrvati bi se trebali malo više poštivati kao narod, jer oni koji grozničavo zastupaju domaće( na to ne mislim na hranu) su puni kompleksa maloga naroda, a taj kompleks imaju i oni kojima je sve strano "Bog i batina", samo što oni još imaju kompleks manjka samopoštovanja.
Inače Hrvatski otoci su proglašenim najlijepšim otocima na Svijetu i Hrvatska je dobila u Španjolskoj "turistički Oscar".
Što nam stranici trebaju reći koliko imamo lijepu obalu da i mi počnemo tako razmišlajti i da se ne bojimo pljuvanja i ismijavanja????
Isto tako to ne znači da je to najvažnija stvar u povijesti ovoga naroda, nego jedan dodatni poticaj da ulažemo u naše otoke, turizam stavimo na više grane, doselimo tamo ljude, škole......
O ukusima se ne raspravlja,,,uživajte u našoj predivnoj Domovini, i isto tako u cijelome Svijetu, jer različitosti su ono što obogačuje čovjeka....sve ostalo, hrana, škole zašto je vani bolje ili obrnuto pitanje je novca, politike, marketinga...a mi hvala Bogu više nismo zatvoreni u Jugi, sve nam je dostupno, sve nama na izbor, pa neka svatko odluči što je za njega bolje i lijepše i neka uživa i pusti one druge koji drukčije odluče da uživaju u svojoj odluci-bitno je da postanemo sretan i ispunjen narod kroz svoje osobne živote i sve ostalo biti će OK!!!!
Pusa svim!!!!!!
ivana zg, ja ne znam o čemu ti pišeš moje dijete je objektivno najljepše i Hrvatska je objektivno najljepša zemlja
Cure, mislim da je stvar u osjećaju: ovo je moj dom. Kad dođeš sa putovanja (a ja sam stvarno putovala) i uđeš kroz vrata svog doma nekako te obuzme jedan divan osjećaj mira i sreće zajedno. Kad sam došla doma nakon što sam godinu dana provela u SAD-u prvo sam poljubila hrvatsko tlo. Ovo bez zezancije, fakat sam to učinila. Meni je moja Hrvatska naj, naj, ali da bi išla za boljim životom - bi opet. I da bi se vratila - a i to bi vjerovatno i onda opet ljubila tlo
O.T. evo mene više smeta ono što sam ovaj tjedan gledala u većeri za 5, ona Dalmatinka i Zagorka, očito je kako svaka zastupa svoje da je bolje , i bockaju se, i to zločesto, ego im radi 100 na sat da se to ne može gledati.....umjesto da budu sretne što mogu probati kuhinju iz podneblja koju još nisu jele
To sam doživljela i u Italiji, isto se južnjaci i sjevernjaci, kontinetalci i ovi s mora nisu podnosili.
Ja sam odgojena tako da se Hrvati ne djele, a i imam rodbine i prijatelja po cijeloj Lijepom našom i mogu reći da ne mogu izdvojiti kraj u kojem se bolje jede i pije
Putavala sam s bendom i bilo nas je iz cijele RH i BiH, čak i iz Janjeva, i svi smo svake godine npr. inzistirali da idemo u Koprivnicu Podravinu na nastup jer se tamo super jelo poslije koncerta, žene su doma radile sve domaće....i ako mi se neka jela okusom nisu svidjela ja sam ih svake godine ponovo probavala da se naviknem na okus...a bilo je više onih koje nikada nisam probala a bila su mi fenomenala...možda mlađi ljudi cijene više dobru hranu bez obzira iz kojeg je kraja samo da se dobro jede, za razliku od ovih starijih "profinjenijih g..a"...
osobno mislim da će građani hrvatske, a i okolnih balkanskih zemalja biti u stanju pljuvat po svojoj zemlji i govorit kako tu ništa ne valja i rugat se i gradonačelniku i vladi koju amo izabrali/zaslužili al da dođe neki stranac pa da nas pita - ne bi bilo ljepše zemlje od Hrvatske, plemenitijih ljudi od Hrvata, nema što Hrvati nisu izmislili - struju, penkalu, kravatu, you name it, ko da bi John Malkovich bio talentiran glumac da nije Hrvat...
ja sam takva, svašta ću si dopustiti reći na račun Hrvata i Hrvatske (osobito moje male lokalpatriotske zajednice) ali ne bih dala nekom strancu da nas kritizira, odnosno njemu bih svoju zemlju oslikala na najljepši mogući način
tako treba
:D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom