Joj elin, genijalna je mala, već se brine za peseka . To su one prave osobe koje nam ispunjavaju život.

Maslačkice, kad me uhvati tuga, a s malom sam (rijetko, ali dogodi se) onda joj velim nek mi da malo vremena da se sredim i da će onda mama opet biti vesela. A to malo stvorenje je toliko dobro i puno empatije da me onda ona tiješi "ne brini mamice, sve će biti u redu" i miluje me i ljubi. I onda ta tuga zbilja brzo prođe jer shvatim da pored sebe imam baš onu osobu koju sam htjela... i sve ostalo nije bitno.

Kak ti veliš, elin, takve tuge napadaju kad dijete nije s nama. Onda imamo vremena za razmišljanja i samookrivljavanja i preispitivanja... Al valjda je i to dio procesa.