iz grupe u grupu

[babyboys]

ako postoji tema, prebacite.
pretražnik mi ne radi :?

ovako. kod nas u vrtiću nema odbijenica. sva djeca koja se prijave se i upišu, vrtić ima 5 objekata po čitavom kvartu i (kao) ima mjesta. grupe su prosječno (pre)velike, znači ono, dvadesetak djece.

i sad mene nešto muči.
Joško ide u jaslice od navršenih 13 mjeseci, imali smo prilično dugu i emotivno tešku prilagodbu, ali nismo imali drugog izbora. sad, kad ima 30 mjeseci mu je tamo super, ima prve male frendiće, koliko-toliko jede, uredno spava, obožave tete.... ALI njegova grupa se raspada. od generacijske (svi su bili rođenni između ljeta 06 i proljeća07) postala je mješana, pa ima djece od 3 godine i beba od godinu dana. a stalno rade rošade, stariju djecu premještaju u starije grupe, noviu mali dolaze u njihovu.... a to znači nove adaptacije, suze i moj jad...naravno u slučaju da ga odluče premjestiti.
E sad mene zanima dal ja mogu odbiti alko nam tako nešto prelože ili je to tema koja nije otvorena za raspravu?
ja ni njemu ni sebi ne želimponovnu adaptaciju na nove tete , novu grupu...
s druge strane, pitam se hoće li i koliko ostati zakinut ako ostane u toj "maloj "grupi u kojoj je program prilagođen bebama?

možda sad samo dramatiziram, jer je velika šansa da ih na jesen, kad budu najmlađa vrtička premjeste u drugi objekt i novim tetama.
ali to je nešto na što smo spremni, na što njega pripremamo (ili ćemo), ovo gore se dešava preko noći.

Pretjerujem ili?

[Peterlin]

Joj, bojim se da je to tipična situacija... Kod nas nisu dirali jasličke grupe, bar ne mlađe, ali iz te kože nikuda - kad se povećavao broj djece, nužno su morali raditi i rošade...

I tako je moj mlađi sin u četvrtoj godini ostao bez svoje najnajnajdraže tete Romane koja je bila prebačena u jaslice. Budući da se kod nas uvijek moglo otići na razgovor, otišla sam ravnateljici (žena je ogromnu hrpu roditelja znala PO IMENU iako nas nije viđala svakodnevno), kumila sam, molila, plakala... ne znam što sve nisam radila.

Ali ravnateljica je rekla - čujte, ja Vas razumijem, ali zamislite da sada imate jasličara od 12 mjeseci i da mu u grupu dođe starija teta koja jednostavno nema dovoljno energije da ih nosi, brine, tetoši... Vrtić mora osigurati najbolju moguću kombinaciju za svu djecu. Trudimo se ne mijenjati osoblje previše (i to je istina - moj stariji je imao istu garnituru odgajatelja tijekom 5 godina) ali koji put je to nužno.

Nisam bila jedina - bilo nas je još, ali prihvatili smo argumente. S druge strane, odgajateljica koja je došla, draga teta Ivanka, odmah je našla zajednički jezik sa mojim sinom i gomilom druge djece i bilo je u kratkom roku dobro. A tetu Romanu i danas povremeno odemo posjetiti u drugi objekt... iako je dijete školarac, još je pamti i rado vidi.

Htjedoh reći ovo - ako se rošade rade za vrijeme ljetne pauze, djeci to ne pada tako teško jer se ionako ponavlja period adaptacije. U manjoj mjeri nego prvi put, ali to se događa SVAKE godine. Sve u rok službe...

Sretno!

[Frida]

Mi smo imali sličnu situaciju, Lolina grupa se raspala, dio je prešao u novi objekt, sa novim tetama, dio je ostao u starom, kao starija jaslička sa jednom, a dio kao mlađa vrtićka sa drugom tetom.
Kako je drugi objekt nama bliži i tamo bi spadali, a to mi nije odgovaralo, (adaptacija na novi prostor, nove tete, novu ekipu, mali brat koji će nagodinu krenuti u te jaslice) ja sam razgovarala sa ravnateljicom, objasnila joj svoje razloge i nije bilo nikakvih problema, Lola je ostala sa jednom od svojih teta, zajedno sa svojim prijateljima s kojima je od jaslica.

Vjerujem da se uvijek može dogovoriti, razgovaraj s tetama, vidi kako će biti, a onda možeš dalje.