Ja sam totalno slučajno u nekakvom razgovoru s Franom saznala da on ne želi kakati u vrtiću.
Uopće ne znam kako smo došli do toga, na kraju nisam niti tete pitala, jer on kaka svako jutro prije vrtića.
Baš ću sutra pitati brišu li ih (nekako sam uvjerena da da, ali tko zna) uglavnom, ja ga podaperem nakon kakanja, na to se navikao. Rekao mi je da ne želi u vrtiću kakati jer ga nakon toga boska u guzi. Naravno, ako mu i brišu, ne peru mu guzu, pa si je on odlučio veliku nuždu obavljati prije vrtića. Pitala sam ga što napravi ako mu se ipak prikaka u vtiću, a on mi je odgovorio da trpi :/ .

Noa, tko zna, možda je i tvoje dijete imalo neku epizodu vezanu uz veliku nuždu koja nije dobro odrađena (možda baš u vrtiću) i sad zbog toga i imate ovu priču.
On je zapravo još mali dječak i ja se nikako na njega ne bih mogla ljutiti zbog ovog. Sigurno bih bila i frustrirana i ljuta, alli ne na njega, već zato jer ne bih znala kako mu pomoći.

Izolacija u vrtiću mi je toliko odvratno ponašanje odgajatelja, da ne mogu ništa niti napisati o tome.

Nadam se da ćete brzo iznači neko nježno rješenje