malo sam zabrinuta

[ja_mama]

moj jankec se ponasa sve cudnije
prvo je opet poceo kakat i piskit u gace
doma ne tolko kolko u vrticu
jucer pricam s tetom ona kaze da on nista ne prica(pocne plakat , pita ga sta je bilo a on suti dok ne kazu druga dijeca, za rucak ga pita jel oce jos on se samo smijeska) inace doma stalno prica ko vergla,
da se sam igra skoro cijelo vrijeme
vise neznam sto da mislim
savjete molim
p.s.
dobio je bracu u 11mj al ne pokazuje znakove ljubomore
stalno ga slini i skace na njega

[gitulja]

a koliko dugo ide u vrtić? je li bio doma duže vrijeme?
moja je tako izražavala ljutnju. i još bi mi lijepo rekla, sad ću se popiškiti u gaće. nisam reagirala pa je prestala. ali ona je to radila isključivo kad je bila ljuta.

[ja_mama]

od devetog mjeseca
al sve je bilo ok do cca prije 2mj

[Mama Dada]

Ne znam koliko je Jankec star. Ali beba je velika promjena, a podsvijest moćna stvar.

[ja_mama]

2godine 4mj
sta da radim

[klara]

Sunčica je imala fazu ljutnje, plača i odbijanja vrtića, odbijanja da bude s nonom - prije nekih 2 mjeseca. Nije se ništa promijenilo u njezinom životu, u vrtić ide od prvog rođendana (skoro svaki radni dan jer je rijetko bolesna).
Ali mislim da je bila umorna od vrtića i željna da malo bude doma s nama. Napravili smo pauzu od 3 tjedna, bila je sa mnom cijelo vrijeme i od tada je sve super.
ja_mama možda ti možeš nekako organizirati da više budeš s malenim?

[Trina]

Regresija se jako često javlja kod djece kad postoje problemi. A vrlo, vrlo često dolaskom brata ili sestre. Posveti mu se maksimalno i pokušaj iz njega izvući što ga muči, jer nešto očito je. Možda se ustručava "prigovoriti" zbog bebe jer zna da bi te to pogodilo. A možda i nema veze s bebom nego je problem u nečemu/nekome u vrtiću. Kod moje djece, kad vidim da nešto ne štima a neće pričaju, uvijek pali to da ja počnem pričati o sebi kad sam bila mala. Pa onda opišem svoje osjećaje u određenom trenutku ( npr neko vrijeme sam mrzla vrtić zbog jedne curice, teta mi nije pasala jer je rekla to i to..) i oni takvim pristupom dobiju sigurnost, tj dajem im do znanja da su svi osjećaji normalni, bez obzira na razlog. I da nikad nisu sami

[devet_mjeseci]

Čini mi se da je mali shvatio da on ide u vrtić, a za to je vrijeme mama doma sa drugom bebom... On više nije na prvom mjestu, netko drugi troši mamino vrijeme. Iako zvuči kao "jeftin" savjet, ali kao što su ti cure i napisale - nastoj što više vremena provesti sa njim, uključi ga u aktivnosti oko djeteta (neka ti dodaje maramice, kremu i pelene, neka priprema zajedno sa tobom kupku, neka ga pomazi po glavi prije spavanja...). Neka po mogućnosti jedan dan u tjednu on bude samo tvoj, a sa bebom neka se bavi netko drugi - izađite u šetnju, park, budite sami... Čini mi se da bi to moglo pomoći, tako bih barem ja pokušala, pa onda vidjela što dalje ako ne pomogne. Barem bih bila sigurna je li beba u igri ili ne... Sretno