stižemo i mi...
ide naša priča:
MM i ja smo skupa skoro 9 godina, od toga zadnjih 5,5 u braku.
zadnje 3-3,5 godine "radimo na bebi" a i to prvenstveno zbog njega, ja sam mogla još čekati (kad sad malo razmišljam, ne znam do kad sam ja to mislila čekati). Nakon kojih godinu dana je on počeo forsati da idemo na pretrage, i u biti je bio uvjeren i prije prvih nalaza da on ima "neki problem". prvo smo išli riješiti spermiogram na VV, jer je puno jednostavnije krenuti od njega, pa ćemo nakon toga obrađivati mene. i eto, desilo se da nikad ni nismo krenuli obrađivati mene, jer je odmah prvi spermiogram pokazao oligoastheno (s 10% progresivno pokretnih i tako je ostalo cijelo vrijeme). završio je obradu na VV, otišao kod urologa koji mu je rekao da ima još i varikokelu, i da bi to bilo dobro operirati. a usput smo se riješili i raznoraznih bakterija koje je negdje pokupio. kad sam skužila da se u biti ta varikokela skoro uopće ne operira, već zaobilazi IVF/ICSI-jem, nagovorila sam ga da ne ide na operaciju, nego da odemo kod još nekog MPO-ovca da vidimo što nam treba i što će nam reći (naime na VV su mu preporučili da ide na operaciju). otišli smo na Sv. Duh i ostali tamo (što zbog logistike i blizine od kuće - za razliku od VV - što zbog toga jer se osjećamo dobro tamo s doktorima).
nakon što smo došli do Sv.Duha i dr.B. vrlo brzo smo krenuli u postupke. Odradili smo 2 stimulirana (oba puta sam nakon transfera dobila M već nakon 9-10 dana, pa sam se i tu počela brinuti), i jedan prirodni(no nije bilo stanice pa to i ne računam kao neki postupak). Sve je bilo neuspješno, no i inače mi 2008. nije bila neka uspješna godina, ni na kojem planu, pa sam nekako i ovaj dio pripisala tome i nadala se da će 2009. biti puuuno bolja.
Nakon zadnjeg neuspjeha, MM je odlučio da ipak ide na operaciju varikokele, iako ja nisam neki zagovornik toga, ali sam ga podržavala jer tako je osjećao da je ipak pokušao napraviti sve što je u njegovoj moći. Njemu je jako teško padao ovaj "njegov problem" i zašto ja moram prolaziti kroz pikanja, užasno teške punkcije, a on ne može ništa napraviti.
i tako je on trebao ići u prvom mjesecu na operaciju, ali se jako prehladio, kašljao pa su ga vratili natrag. Za idući termin se dogovorio 16.2., ponedjeljak nakon svadbe gdje smo bili vjenčani kumovi. taj kraj 1. i početak 2. mjeseca su nam bili totalna ludnica, ja sam bila 3 tjedna u Ljubljani službeno (vraćala se preko vikenda - kao da me i nema), on je bio stalno u organizaciji prvo svog rođendana, pa onda momačke, pa skakanja oko svadbe. skoro pa se uopće nismo ni vidjeli to vrijeme (a kamoli imali vremena za kućnu radinost!).
i uglavnom, nakon te svadbe (btw. došli smo doma u 11 ujutro u nedjelju :shock: ) pripremili ga za bolnicu u ponedjeljak, i uspjeli negdje u noći se malo zabaviti (jer smo znali da ništa od toga idućih 2-3 tjedna nakon operacije). i izgleda da je to bio BINGO!
uskoro su mi počele vrtoglavice, grudi počele boliti, pojavile se vene na grudima, no ja sam sve pripisivala PMS-u, jer mi uopće nije bilo ni u peti da posumnjam na trudnoću. čak u dane kad sam očekivala M sam imala bolove kao da ću dobiti. no kako ni nakon tih bolova nisam dobila, počelo mi se nešto vrzmati po glavi, i odlučila napraviti test. Pošto je bio tek 28-29 dan ciklusa nisam nešto očekivala no pojavila se neka blijeda, blijeda crtica (valjda samo meni vidljiva), za provjeru sam odlučila još jedan test iskoristiti, no taj je bio neispravan. Na 32/33 dan M nije dolazila i kupila ja još 2 testa i ti su odmah pokazali plusiće.
neki dan sam bila kod ginekologice koja nam je potvrdila trudnoću i rekla da nam malokuca. tako da stižemo i mi...
oprostite što sam odužila no ovo je stvarno čudo, s obzirom na dijagnozu, na to da smo se pomirili s MPO, na vrijeme u kojem se sve desilo, jednostavno čudo! i želim da se i vama svima dese vaša mala čuda, na koji god način.
 |
|||
Odgovori s citatom
ma 
uporna prvotno napisa
