Naime...evo jučer mm išao naručit kćer na onaj obavezni pregleg kod školskog liječnika za upis u prvi razred...I ono "Dobard dan, došao sam naručit dijete na pregled itd.." A med. sestra odmah, kao iz topa, prije dobar dan "Nema nikakvih odgoda!!" Reče joj mm da nije ni htio pitat za odgodu već naručit dijete i tako, ona je naruči i to prođe...No...Kad je meni to ispričao mene uhvatio bijes..Kakav je to komentar s vrata "nema nikakvih odgoda!"??Znači bez obzira na sve, bez obzira na rezultate koje će dijete pri pregledu pokazat, ona unaprijed zna da odgoda nema..To mi je užasno iritantno i kao komentar sam, ali i uopće kao ideja, kao razmišljanje,,,Kako može takvo što reći??govorimo o dječjim životima i životima cijele obitelji..Znači, dijete može imat poteškoće, može zbog jedne godine koja sustavu ništa ne znači, a djetetu sve, zbog traumatičnog starta, imat na neki način uništenu budućnost...
Moja curica je tek navršila 6 godina, i spremna je za školu, ne namjeravam tražit odgodu..Ali starija je sa punih 7,5 krenula u prvi razred, sa odgodom, koja je bila opravdana i nužna...i zato znam koliko je to važno..
Ispričavam se na dužini posta, a također se ispričavam ako sam fulala - možda je ova tema trebala ići pod "izazovi roditeljstva", ako je tako, molim vas, premjestite..
Jednostavno me je to zasmetalo, ma ne samo zasmetalo, već upravo razbjesnilo..Zašto se roditeljima ne pomogne, zašto ih se dočekuje "na nož", odmah grubo i bahato.. Zanima me da li možda pretjerujem, kako se to vama čini..
U mom slučaju, sva sreća da ja radim ujutro te će kćer mm vodit na pregled...jer ja, kako sam sad ljuta, u stanju sam doći sama sa djetetovim kartonom od pedijatra, krvnim nalazom, nalazom od zubara i svim tim papirima koje prije pregleda "obavljamo", i banut doktorici, a kad me pita "Pa gdje je dijete?", odgovorit da može i bez djeteta napisat mišljenje, kad itako svi prolaze, tj odgoda nema...pa dijete u toj priči i nije važno... Uh