mi smo se definitvno odlucili za violoncelo i presretni smo i mi i dijete i profesorica
 |
|||
|
|
|||
mi smo se definitvno odlucili za violoncelo i presretni smo i mi i dijete i profesorica
Bravo!
Čestitke onima koji su uspješno završili audiciju, držimo fige onima koji još čekaju...
a ja moram ngdje napisati kako je dijete iz sva tri predmeta u glazbenoj dobilo peticu
a rekli smo joj da nam je ok i trojka
Bravo!apricot prvotno napisa
a ja moram ngdje napisati kako je dijete iz sva tri predmeta u glazbenoj dobilo peticu
a rekli smo joj da nam je ok i trojka
čestitke svima!
moaj ne pokazuje tugu zbog neuspjeha, ili ju čuva u sebi. Smislimla je novu aktivnost, pa ćemo vidjeti na jesen
Ma da, u ovoj dobi oni su u stanju relativno brzo promijeniti fokus interesa. Sva sreća - da se ne ždere predugo...
Inače, i mi smo svojoj djeci rekli "Ako ne prođete na audiciji, to samo znači da glazbena škola nije najbolja ideja za vas, pa ćemo naći nešto drugo". Ali ima djece koja žarko žele uspjeti i dolaze više puta, pa se žderu ako im ne ide...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.06.2013. at 13:54
Cestitke svima koji su uspjeli, drzim fige onima koji cekaju
Oni koji nisu uspjeli mozda nadju nesto drugo sto ce ih interesirati i gdje ce se pronaci.
Bravo za Orku!
Moja je upala, bas smo sretni svi
Posljednje uređivanje od Anci : 13.06.2013. at 18:09
Anci, sto svirate?
Cestitke Orki
čestitam svima od srca
Kako tko!
Ona je upisala klavir.
U VG je prošla za harmoniku, čekamo još samo rezultate iz Ivanićgradske u ponedjeljak, pa ako je i tamo nešto prošla, moći ćemo i birati ( nadam se, ne tolko instrument, koliko bi mi bilo bolje da je u Travnom a ne u VG).
Posljednje uređivanje od zibba : 14.06.2013. at 17:25
čestitam svima koji su upali!
mi smo završili prvi razred, podjele svjedodžbi dr. tjedan, sreći i ponosu nema kraja
tako mi je drago da je upisala glazbenu jer vidim da je stvarno puno benefita
ponekad mi se činilo da bi sve poslala kvragu, da ne bi razvozila po kiši i snijegu
da ne bi opominjala, podsticala, tražila, vodila...
ali sad znam da bi i da ću opet
kad vidim taj ponos na njenom licu, taj osjećaj da ona može, ma vrijedi svega
Mogu samo potpisati od riječi do riječi. (Pogotovo ono o razvoženju)
zanimaju me iskustva onih koji idu u gš
(idu djeca, ali uz djecu idu i roditelji
imaju li djeca još kakvu aktivnost, neki sport, ili je gš jedina aktivnost koju imaju?
Da - atletika od fizičkih aktivnosti (tebi je drugačije, ne trebaš tako nešto uz plesnu školu osim ako dijete baš želi) 2x tjedno po sat vremena u školskoj dvorani. Ovo im je bila zadnja godina atletike, morat ćemo naći nešto drugo ili krenuti u pravi klub jer ovo u školi je baš rekreacija.zanimaju me iskustva onih koji idu u gš
(idu djeca, ali uz djecu idu i roditelji
imaju li djeca još kakvu aktivnost, neki sport, ili je gš jedina aktivnost koju imaju?
Izborni predmeti koji idu u knjižicu - drugi strani jezik (to ne smatram izborom, kod nas se to podrazumijeva) , vjeronauk (sami su htjeli, idu od prvog razreda ali to nije zahtjevno) i informatika.
Od izvannastavnih aktivnosti imali su ono što im se sviđalo - keramika, novinarska grupa (stariji...) i zbor u školi kojeg smo se riješili jer je stvarno bilo previše toga. Bilo je još eksperimentiranja s programiranjem (otpalo jer se nije uklopilo u raspored, a i ja sam prigovarala da je previše) i robotikom ( samo stariji - usput, iz znatiželje, u dogovoru s profesorom - nije bio upisan).
Nemoj pomisliti da smo jako ambiciozni - mi samo živimo u ulici gdje je škola, pa djeca idu tamo sama i od svoje volje - nema razvažanja. U glazbenu smo ih pratili u prvom i pola drugog razreda, a dalje su išli sami (2-3 ulice dalje - isto u kvartu). Ja ne branim izvannastavne aktivnosti, ali uvjet je da školske obveze u obje škole moraju biti izvršene.
Iskreno - od toga mislim da je bitan samo drugi strani jezik i eventualno nešto malo informatike (iako moji nisu na toj školskoj informatici puno naučili - znaju od doma, ali vole se tamo zabavljati, pa nek idu). Sve ostalo možeš slobodno zanemariti, pogotovo u prvoj godini glazbene škole. Zgodno je da dijete ima neki neobvezujući sport gdje se može razgibati, ali to je sve.
Moj je tek završio 2. razred, a uz glazbenu ide 2x tjedno na atletiku u klubu. Stigne se, iako u našem slučaju to podrazumijeva puno razvoženja (ništa nije u kvartu i na na što od toga još ne može sam).
A. ne ide, jer ne znam iskreno kako bih potrpala u raspored još i sport i svakodnevno vježbanje (a vježba cca 1 h dnevno). Pritom znam kakvo mi je dijete - izjavljuje da bi išao na svašta, ali u praksi, njemu treba vremena za prazno "luftanje" u kojem ne mora raditi ništa. Npr. da leži na kauču i bulji u strop, pa bilo to samo 10 minuta. Osim toga je i još prilično rastresen (iako manje od svog ocazanimaju me iskustva onih koji idu u gš
(idu djeca, ali uz djecu idu i roditelji
imaju li djeca još kakvu aktivnost, neki sport, ili je gš jedina aktivnost koju imaju?), pa bih zapravo i o tim dodatnim aktivnostima i rasporedima ja morala voditi brigu i paziti na vrijeme, a za to zbilja nemam energije.
Već prije sam mu rekla, ako si nađe neku aktivnost u školi na koju bi jako htio ići, može - jer živimo preko puta škole, pa bi to mogao sam, a u glazbenu ga mora netko voziti i tako će biti još dosta dugo vremena jer nosi velik instrument na leđima.
Ali mene muči nešto drugo.
Dakle, kao i sva djeca, pogotovo dečki, A. voli igrati nogomet i igra ga gotovo svaki dan poslije škole vani s društvom iz škole ili kvarta. Meni je to super, puno bolje od organiziranog treninga, ali problem je u tome što je već nekoliko puta došao kući s lakšim ozljedama ruke. Koje bi kod nekog prošle nezapaženo, ali njemu su prsti vrlo osjetljivi. Prije par tjedana sam ga vozila u Klaićevu s natučenim, otečenim i plavim prstom - nije bilo slomljeno, ali tjedan dana nije mogao svirati.
Prekjučer ista stvar - lopta ga je nabila u prst, boli ga.
Prošlo ljeto je u igri s loptom slomio ruku. Sreća pa je bilo ljeto, i lom je bio lagan, i brzo je zaraslo, ali ipak.
Meni je strašno odbojno da mu sad branim igre s loptom zato što mora "čuvati prste", a istovremeno, vidim da je to realni problem i ne znam kako tome pristupiti. A baš tu loptu voli (da bar tako voli npr. plivanje, to ne oštećuje ni prste ni zglobove
Već sam mu rekla da izbjegava stajanje na golu, ali ne ide to, ne može on to sam kontrolirati. A voli i sviranje, i dobro mu ide, i veseli ga vlastiti napredak.
Kako to pomiriti?
Pa to je jednostavno rješivo - kupi djetetu rukavice, ne nosi ih golman bez razloga... Poslužit će i obične skijaške koje možda imaš doma, što deblje i tvrđe - to bolje.A. ne ide, jer ne znam iskreno kako bih potrpala u raspored još i sport i svakodnevno vježbanje (a vježba cca 1 h dnevno). Pritom znam kakvo mi je dijete - izjavljuje da bi išao na svašta, ali u praksi, njemu treba vremena za prazno "luftanje" u kojem ne mora raditi ništa. Npr. da leži na kauču i bulji u strop, pa bilo to samo 10 minuta. Osim toga je i još prilično rastresen (iako manje od svog oca
Već prije sam mu rekla, ako si nađe neku aktivnost u školi na koju bi jako htio ići, može - jer živimo preko puta škole, pa bi to mogao sam, a u glazbenu ga mora netko voziti i tako će biti još dosta dugo vremena jer nosi velik instrument na leđima.
Ali mene muči nešto drugo.
Dakle, kao i sva djeca, pogotovo dečki, A. voli igrati nogomet i igra ga gotovo svaki dan poslije škole vani s društvom iz škole ili kvarta. Meni je to super, puno bolje od organiziranog treninga, ali problem je u tome što je već nekoliko puta došao kući s lakšim ozljedama ruke. Koje bi kod nekog prošle nezapaženo, ali njemu su prsti vrlo osjetljivi. Prije par tjedana sam ga vozila u Klaićevu s natučenim, otečenim i plavim prstom - nije bilo slomljeno, ali tjedan dana nije mogao svirati.
Prekjučer ista stvar - lopta ga je nabila u prst, boli ga.
Prošlo ljeto je u igri s loptom slomio ruku. Sreća pa je bilo ljeto, i lom je bio lagan, i brzo je zaraslo, ali ipak.
Meni je strašno odbojno da mu sad branim igre s loptom zato što mora "čuvati prste", a istovremeno, vidim da je to realni problem i ne znam kako tome pristupiti. A baš tu loptu voli (da bar tako voli npr. plivanje, to ne oštećuje ni prste ni zglobove
Već sam mu rekla da izbjegava stajanje na golu, ali ne ide to, ne može on to sam kontrolirati. A voli i sviranje, i dobro mu ide, i veseli ga vlastiti napredak.
Kako to pomiriti?
Inače, kamo sreće da moji ovako žele igrati... Povremeno odu na košarku ako im se skupi društvo, ali nogomet - samo po kazni. Sad su napokon jedva dočekali da se mogu voziti na biciklima, ali samo rano ujutro i kasno navečer jer mlađi je sklon sunčanici, a ni stariji ne voli vrućinu. Meni je mm osposobio stari bicikl, pa se vozimo...
Tnx, ali ja sam prvenstveno pitala za flautu, jer nam je ona prva opcija.
Jel možda znaš, ili netko drugi? Dal trebaju prednji zubi za početak?
Naime,moja će iduće godine imati 7 i završavati 1.OŠ., idealno za upisati gš,
ali nema šanse da joj do tada izrastu prednji zubi jer ih još uopće nije počela mijenjati
tanja, ako MM i njegovi kolege mogu igrati nogomet i košarku i lomiti se pri tome, može bome i Andrej
ja bih ga sada pustila, nadam se da stvarno neće zaraditi neku težu povredu
tjedan dana nesviranja sada, na početku glazbene, nije takva tragedija
a s vremeno će postati oprezniji na nogometu
i što kaže peterlin, rukavice
fizička aktivnost, gibanje, je strašno važno, i šteta je to djetetu uskratiti
nemam dečke pa neznam iz prve ruke, ali bez obzira da li svirao ili ne, nije baš dobro da se u igri baš toliko ozlijeđuje.A. ne ide, jer ne znam iskreno kako bih potrpala u raspored još i sport i svakodnevno vježbanje (a vježba cca 1 h dnevno). Pritom znam kakvo mi je dijete - izjavljuje da bi išao na svašta, ali u praksi, njemu treba vremena za prazno "luftanje" u kojem ne mora raditi ništa. Npr. da leži na kauču i bulji u strop, pa bilo to samo 10 minuta. Osim toga je i još prilično rastresen (iako manje od svog oca
Već prije sam mu rekla, ako si nađe neku aktivnost u školi na koju bi jako htio ići, može - jer živimo preko puta škole, pa bi to mogao sam, a u glazbenu ga mora netko voziti i tako će biti još dosta dugo vremena jer nosi velik instrument na leđima.
Ali mene muči nešto drugo.
Dakle, kao i sva djeca, pogotovo dečki, A. voli igrati nogomet i igra ga gotovo svaki dan poslije škole vani s društvom iz škole ili kvarta. Meni je to super, puno bolje od organiziranog treninga, ali problem je u tome što je već nekoliko puta došao kući s lakšim ozljedama ruke. Koje bi kod nekog prošle nezapaženo, ali njemu su prsti vrlo osjetljivi. Prije par tjedana sam ga vozila u Klaićevu s natučenim, otečenim i plavim prstom - nije bilo slomljeno, ali tjedan dana nije mogao svirati.
Prekjučer ista stvar - lopta ga je nabila u prst, boli ga.
Prošlo ljeto je u igri s loptom slomio ruku. Sreća pa je bilo ljeto, i lom je bio lagan, i brzo je zaraslo, ali ipak.
Meni je strašno odbojno da mu sad branim igre s loptom zato što mora "čuvati prste", a istovremeno, vidim da je to realni problem i ne znam kako tome pristupiti. A baš tu loptu voli (da bar tako voli npr. plivanje, to ne oštećuje ni prste ni zglobove
Već sam mu rekla da izbjegava stajanje na golu, ali ne ide to, ne može on to sam kontrolirati. A voli i sviranje, i dobro mu ide, i veseli ga vlastiti napredak.
Kako to pomiriti?
inzistiraj da se makne s gola i vidi, možda je taj njegov nogač "zbog nekog razloga" možda grublji nego što je uobičajeno,
možda se neki mali napucava ili nešto
a70v, očisti inbox, pliz
jesam
Napucavaju se, ne jedan mali nego više njih. Ima u školi par dečki koji su zaista grubi u igri.
O golmanskim rukavicama sam već razmišljala, mislim da će postati prijeko potrebne. Iako, ne voli ni on biti na golu, on voli trčati za loptom, ali ne uspije se uvijek izboriti za poziciju u napadu
Naravno da mi ne pada na pamet ograničavati mu trčanje i igru na zraku, to mi nijednom nije bila opcija. Samo ne znam kako pomiriti potrebu za trčanjem i mogućnost ozljeda. Recimo, ova zadnja ozljeda prsta (koja je stvarno izgledala kao lom, ja kao laik to ne bih znala razlikovati), uslijedila je par dana NAKON međunarodnog natjecanja na kojem je osvojio nagradu. Da je ozljeda bila tjedan dana ranije, ne bi išao na natjecanje, i znam koliko bi za njega to bila prava tragedija (iako mi odrasli to drugačije gledamo - ne ideš ove godine, ići ćeš idući put, i sve ok).
Ovako je sreća u nesreći bila da si je mogao priuštiti malo luftanja od instrumenta.
tanja ja sam svirala cello i obožavala igrati rukomet u školi
broj natučenih prstiju tokom školovanja ne znam ali sam i dalje svirala, napraviš pauzu par dana, oblog na prst i sve po starom
kad je sviranje postalo ozbiljno (srednja škola, natjecanja i sl) morala sam se odreći skijanja i nikad nisam našla vremena /razumijevanja za školu jahanja!
e to ne bih svojoj djeci nikako htjela priuštiti
recimo mm je svirao violinu i aktivno trenirao tenis cijelu osnovnu i srednju školu. i niš mu nije bilo, i lomio je ruke na nogometu i opet mu niš nije bilo i normalno je završio srednju muzičku
Maxi, baš mi je drago da si podijelila svoje iskustvo. Nisam nikad namjeravala braniti sport ili igru, ali sam s više strana čula, "kako ćete sad i karate i gitara?", pa sam se zapitala koje tu lud, ja ili oni.
a kako vremenski organizirati to?
i gš i recimo još neku aktivnost koja zahtjeva 3-4x po bar 2 sata tjedno
može li to dijete od 10 godina?
Moze i više od toga ako hoće. Ako neće, onda će to biti mučenje.
L ima 10 godina. 3 puta tjedno karate, 3 puta tjedno glazbena, školske dodatne aktivnosti 2, a u nekom trenutnku sam otkrila da se prijavio popu za ministranta. I jos stigne raditi gluposti.
Mislim da je meni teze nego njemu, jer uvijek moram sve planirati s glazbenom na pameti. Karate na srecu ne moramo voziti iako ih često skupimo.
iako, "kako ćete sad" ima i svojih prednosti...
recimo, sve poslove u kojima su se mogli ozlijediti prsti sam obavljala ja
sestra je, pogađate, morala čuvati prste
joj, kad se sjetim
Pa da, evo baš razmišljam, MM se nogometa ne odriče ali kaže da ga od peglanja jako bole ruke
Grozno. Ozbiljno, meni je to skroz ludo.iako, "kako ćete sad" ima i svojih prednosti...
recimo, sve poslove u kojima su se mogli ozlijediti prsti sam obavljala ja
sestra je, pogađate, morala čuvati prste
joj, kad se sjetim
Debeli potpis!
Mislim, u redu mi je pripaziti na ozljede tjedan dana prije nastupa ili ispita, kao i upozoriti dijete da proba paziti mrvicu više nego ostali, ali ovo mi stvarno nema smisla... kao ni ono "čuvanje prstiju".
Ja sam strgala palčanu kost negdje u sedmom razredu na onom sletu za Dan mladosti (25.05.) i imala longetu, pa nisam mogla vježbati do tjedan dana prije ispita u glazbenoj, pa sam svejedno sve stigla. Bolilo je, ali je išlo. Nije da se nisam izvlačila i muljala, ali ne sjećam se toga kao neke traume. Sve u rok službe. Pa tko od nas nikada ništa nije slomio, nije bio na šivanju, nije se dobro razrezao ili razbio??? Svakome je nešto uspjelo.
za flautu trebaju prednji zubi.
može ako hoće
barem moja može
ne znam, njoj dosta vremena ostane opet i za druženje
samo mi smo u maloj sredini gdje nam je sva na dohvat ruke, što je bitno u ovoj priči
iako kad je kiša i snijeg ne ide pješice jer em se rano smrači, em se ludo vozi po cesti
i da, zna ponekad do......ti sve
onako, legao bi malo nakon ručka, treno kojih 15 min.
ali zato jednostavno nema vremena
mada ponavljam ono iz prethodnog posta - vrijedi definitivno
Može se uz dobru logistiku. Kod nas je godinama u igri bila glazbena, TKD i odbojka. Živjeli smo u autudok gospodična nije odlučila da se TKD-om više ne želi baviti.
Što se čuvanja ruku tiče... Pustite djecu da se igraju. Pa što ako se ne vježba tjedan dana? Važno je sačuvati ruke ako bavljenje glazbom postane ozbiljno i eventualno se planira kao životni poziv. Pogotovo u nižim razredima glazbene ograničiti fizičku aktivnost zbog sviranja može biti kontraproduktivno. Ne govorim napamet. Uostalom, lomila sam prst na ruci tri tjedna prije prijemnog za srednju GŠ i uredno ga prošla. Može se. Fobija od povrede ruke spopala me tek kasnije kad mi je akademija bila u planu.
Ja im ne bi branila nikakve aktivnosti koje žele, daleko su oni od profi bavljenja instrumentom.
Cijelo djetinjstvo se sjećam mučnog osjećaja 'pazi na prste, čuvaj ruke, nemoj košarku, nemoj graničare...'
A da ne govorim koliko su mi se klinci rugali-em idem u glazbenu em čuvam prste
Ono što me zbilja onesposobilo je karpalni sindrom poslije 1. djeteta, pa bilo kakvo ozbiljnije vježbanje instrumenta ne dolazi u obzir. Sreća da nisam instrumentalist, ne znam kako bi to izgledalo.
Moji još nisu stasali za glazbenu, a i nisam sigurna hoće li uopće imati želju.sad se dvoumim hoću li ih pogurati ili ostaviti njima na volju.
S jedne strane bili bi mi žao da nemaju to iskustvo a s druge ne želim biti mama guralica samo zbog toga što se ja bavim time.
Posljednje uređivanje od trampolina : 04.08.2013. at 10:42
Potpis. Uredno sam vani na igranju iscasivala prste i nosila longete, i i dalje isla u muzicku i svirala klavir.
E. je pak, s druge strane, odustala od kosarke kad je vidjela kako joj se frendica gadno ozlijedila. Sama je dosla do zakljucka (OK, mozda uz nagovor profesorice baleta) da kosarka i klasicni balet ne idu skupa.
Nisam ju htjela nagovarati da nastavi s treninzima, odradila je jedan ljetni kamp i onda prestala; no imamo terene blizu kuce i cesto odemo igrati. Ali u KK vise nije htjela.
Kazu da je jedini sport kompatibilan s baletom plivanje (pilates, joga, sah - zeza se MM
Sad ju pak uz balet zanima OGS, ona bi gitaru, pa se ovdje malo informiram.
Elly, plivanje je definitivno i sport kompatibilan s glazbenom školom (ovdje mislim na klavir, ali i za druge instrumente su potrebni prsti
Ja to iz iskustva, ali to i Alex zna
mim,
i da, da, da, dobra logistika je jedna od ključnih stvari potrebnih da bi sve funkcioniralo kako treba, djeca uopće nisu upitna, oni bez problema piče po različitim kolosjecima
jedino sto Alex zna da nije svako dite mirakulica
i da je u panici od iduće godine
Sport uz bilo koji instrument! Ni jedan položaj prilikom sviranja bilo kojeg instrumenta nije prezdrav i zato je jako dobro ojačati muskulaturu. Pri tom posebno mislim na leđnu i to u vrijeme intenzivnog rasta djeteta-pogotovo ako se ozbiljno misle baviti sviranjem.Elly, plivanje je definitivno i sport kompatibilan s glazbenom školom (ovdje mislim na klavir, ali i za druge instrumente su potrebni prsti
Ja to iz iskustva, ali to i Alex zna
Što se "guranja" djeteta tiče-važno je ponuditi mogućnost, a još bolje je ako se dijete ima priliku susresti s različitim instrumentima pa ih "isprobati". Meni je klavir bio u kući i sjećam se da sam s 4 godine već ozbiljno sjedila i "skidala" pjesmice iz vrtića. Upis u glazbenu školu bio je logičan slijed. I s kćeri mi je bilo tako: kod nas se nekako glazbena naobrazba podrazumijeva jer svi sviramo, ali ne forsira se nastavak glazbenog školovanja. Također su se sva djeca u obitelji bavila sportom paralelno s GŠ.
Elly, ako dijete paralelno pleše balet i igra košarku... Koliko je visoka? Ako ima predispozicije za košarku to se kosi s predispozicijama za balet. Razmislite o njenoj konstituciji. Mi smo balet odbacili kao opciju u samom početku (porođajna težina preko 4 kg i genetsko naslijeđe amazonke
to sam i ja pomislila
balet i košarka?
košarka je prilično prljav sport, nije gruba kao rukomet, ali ima dosta grubosti pod kosem
mada ona mala Misura izgleda tako elegantno i njezno
mene je kod moje strah gradje
na prijemnom u plesnu bila je jako dobra, rekli su da je jako gipka, neočekivano s obzirom na gradju, i ima odličan osjećaj za ritam
ali je komentar "velika je"
sto ja mogu kad ima gene licke međedice
i bas me strah tog razočaranja
ako je tijelo ograniči
a šta se brineš
dobit ćete popis dopuštenih i zabranjenih namirnica
količine, raspored obroka...
ima da vas ukalupe ko one istočnonjemačke gimnastičarke
ajde Alex, nemoj razmišljati tako detrministički
pa šta i "ako je tijelo ograniči"?
ima toliko drugih divnih stvari na svijetu, samo će joj se otvoriti novi puti, ne brini
Apri, u baletnoj (ako je riječ o klasičnom baletu) nema određivanja obroka i ostalog: to se podrazumjeva
Nakon nekoliko godina se jednostavno roditeljima saopći da je dijete previsoko/preteško/pretvrde noge/pre...dodaj po izboru. I na taj način se "suptilno" sugerira ispis. Kod modernog plesa sve je puno fleksibilnije.
Činjenica je da su baletna i glazbena škola subvencionirane i da se te "čistke" moraju provesti jer država ne želi ulagati u djecu koja nemaju predispozicije da se bave plesom ili glazbom kao životnim pozivom (a, ruku na srce-dvometrašica nikada neće plesati u prvoj postavi HNK). Na stranu što mi mislili o tome. U glazbenim školama sve je to maaalo drugačije: dijete koje vježba i savladava gradivo napreduje iz razreda u razred bez okrutnih šokova iako se zna da od njega nikada neće biti koncertmajstor.
Na sreću pa postoje privatne umjetničke škole koje nemaju rigorozna pravila.
ma ja zafrkavam aleks jer ona stalno govori kako oni vole papati
ali, istina je da se podrazumijevaju posebni režimi
Forka, da, pa naravno.Elly, plivanje je definitivno i sport kompatibilan s glazbenom školom (ovdje mislim na klavir, ali i za druge instrumente su potrebni prsti
Kad sam rekla da je plivanje kompatibilno s baletom, nisam mislila da je plivanje kompatibilno samo sa baletom, nego upravo suprotno - da je balet kompatibilan samo sa plivanjem (kod plivanja su rizici za balerinu minimalni, kazu).
Plivanje je, naravno, kompatibilno sa puno toga.
Ali sa baletom je kompatibilno malo toga.
Mim, E. vise ne igra kosarku (organizirano).Elly, ako dijete paralelno pleše balet i igra košarku... Koliko je visoka? Ako ima predispozicije za košarku to se kosi s predispozicijama za balet. Razmislite o njenoj konstituciji. Mi smo balet odbacili kao opciju u samom početku (porođajna težina preko 4 kg i genetsko naslijeđe amazonke
Visoka je dosta za svoju dob (9g9mj) - sad je vec blizu 150 cm, ali nije teska, ima izmedju 34 i 36 kg. Konstitucija joj je taman za puno toga. Vitka, sami vretenasti misic, gracilna. Skokovi, npr., temps leve, jako su joj visoki i izgledaju napravljeni k'o od sale (sto se cijeni).
Da objasnim otpocetka, oni su u skoli u 3. razredu imali profesora kosarke, to je islo u sk.program. I onda je on nekoliko iz razreda pozvao u KK, ukljucivsi i E.
Ona je tada vec isla par godina na balet. Kosarka joj se svidja(la), ali naravno, balet joj joj je prva ljubav.
Treneru je bilo jako zao kad je otisla s kosarke, ali profesorica baleta nas je pak molila da se ne bavi s kosarkom zbog opasnosti ozljede, u klasi joj E. uvijek igra jednu od kljucnih uloga, i bojala se da bi se mogla ozlijediti na kosarci i radi toga odustati od baleta. Profesorice kazu na informacijama da je bas talent, uporno ju guraju i salju naprijed, cak postoji sansa da prijedje (izmedju ostalog i zbog visine) u stariji razred, a i preporucili su nam da je upisemo u umjetnicku gimnaziju - smjer balet, ako to bude zeljela. Kazu da su joj predispozicije, i fizicke i psihicke, upravo za tako nesto. Zasad zeli, naravno, ali s obecanjima sam oprezna. Cekamo da navrsi dob za stavljanje pointe' cipelica ('spica'; u nasoj skoli su s tim jako ozbiljni i stavljaju ih sa cca 11 godina, ako ocijene da je stopalo dovoljno razvijeno i da fizicka konstitucija to moze podnijeti). Meni je pak bitno kako ce to ona psihicki podnijeti, nije bas lako.
@ Alex: I da, imas pravo. Upravo u jednoj takvoj gruboj prilici pod kosem frendica joj se gadno ozlijedila (puknuti ligamenti), i kad je E. vidjela koliki je dug oporavak imala, pa jos pod utjecajem razgovora s profesoricom baleta, odustala je od kosarke.
Ali gradja ne mora biti ogranicavajuci faktor, ne moraju sve balerine i plesacice biti mini-kategorija. Bitna je gipkost, lakoca pokreta, emocionalni stav prema svemu, osobnost i izrazajnost....
U nasoj skoli ima puno vec skoro pa odraslih balerina koje su relativno visoke (ono, presle su 168-170 cm) i koje su jako, jako dobre. Nedavno je jedna od njih primljena u talijansku Nacionalnu baletnu akademiju.
Prehranu joj ne propisuju. Naravno, prije upisa je potrebno imati i lijecnicku potvrdu da se baletom moze baviti.
Na satu su imali lekciju iz nutricionizma, preporuka je dorucak sa zdravim zitaricama, rucak tjestenina/riza, vecera salata/povrce i meso/riba, izmedju obroka voce. Njihove lekcije su i koncipirane tako da potrose puno, puno energije. Zasad jos nisam primijetila nikakvu rigoroznost u prehrani. Naravno, one su jos mlade, ali profesorica nema stav ruske etoile sa stapom.
Bitno je i to kako pubertet utjece na razvoj konstitucije - da li se debljaju, mrsave, rastu li naglo uvis, sve zajedno. A Mirakulica je, vjerujem, vec u pubertetu. Koliko se razvila?
Da zakljucim, ne bih u startu odustala od necega sto ju veseli, u cemu je dobra i u cemu se dobro osjeca. Mozes joj pricati o (svojim) strahovima, da sazna i drugu stranu medalje, naravno. Nekako uvijek vjerujem da su nasa djeca dovoljno pametna da i sama donesu zdrave odluke (naravno, u suradnji sa nama i sa strucnim osobama (profesorima, trenerima, itd.)).
Da se vratim na glazbenu skolu, OGS (gitara) je, vjerujem, kompatibilna sa klasicnim baletom? Da malo prestane lebdjeti.
Koncentracije ima, vjerujem, dovoljno.
Sto je jos bitno kod gitare?
Ja sam svirala klavir i isla dugo na zbor, MM takodjer, s gitarom nijedno od nas nema iskustava.
Vidjet cu sto ce reci sredinom rujna, kad pocne skola.
O baletnim školama zaista ne znam ništa, ali s glazbenim školama imam podosta iskustva i nikad nisam čula za ovako nešto. Ni za nekakve "čistke", niti za drugačiji pristup djeci sa slabijim predispozicijama. Baš suprotno, vidjela sam situacija kad se puno truda ulagalo u napredak učenika osrednjih sposobnosti. Osim toga, koncertmajstor nije jedini oblik glazbene profesije
Upravo to: nema tog...hm... okrutnog pristupa, s djecom se radi i onda kad se zaista vidi da glazba nije nešto čime će se baviti. Situacija u klasičnoj baletnoj školi je nešto drugačija, glazbenu i ja više poznam i zaista se roditeljima, koliko sam primijetila, stvarno rijetko sugerira ispis iz OGŠ, ali kod baleta je to puno češće.O baletnim školama zaista ne znam ništa, ali s glazbenim školama imam podosta iskustva i nikad nisam čula za ovako nešto. Ni za nekakve "čistke", niti za drugačiji pristup djeci sa slabijim predispozicijama. Baš suprotno, vidjela sam situacija kad se puno truda ulagalo u napredak učenika osrednjih sposobnosti. Osim toga, koncertmajstor nije jedini oblik glazbene profesije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom