Posljednje uređivanje od Jurana : 15.05.2014. at 15:11
1. zbog čega je bitno da završi skupa ili ranije?
talentirana djeca ionako mogu (i to rade) polažu 2 razreda u jednom ako baš žele u srednju gl.
za manje talentiranu koja neće u srednju ionako nije bitno jel će završiti u 8 ili 1 sr.
dakle zbog djece to svakako nije, nego je to bilo više zbog prebukiranosti g.š. (onda kad su se skupljali bodovi za SŠ).
možda će sad biti malo bolje
2.
svi violinisti koje ja znam i koji su jako dobri violinisti ne sviraju od 3 nego su počeli sa 7,8,9
a što se pijanista tiće, jedan od najboljih mladih talenata danas u HR, danas 25- godišnjak
je počeo svirati klavir tek sa 13.
osobno znam jednog poznatog violinistu koji svoju djecu nije dao u GŠ prije 3. razreda OŠ
starija djeca su zrelija i puno brže napreduju
nije važno, ali je veća vjerojatnost da će dijete završiti cijelu osnovnu gš, ako se to odvija paralelno sa redovnom osnovnom školom
hendlati 1. srednje, pogotovo ako je to zahtjevna gimnazija, i 6. razred GŠ je poprilično teško
mojoj prijateljici se to dogodilo
poklopio joj se prvi gimnazije i 6. gš
i nije htjela
kaže jednostavno više nije htjela
uglavnom da, ali nije pravilo
to za stariju djecu i brže napredovanje
Mislim da je u našoj glazbenoj najveća navala na klavir. Ne kužim baš zašto, pogotovo jer sam se naslušala vrlo čudnih priča na prijemnom. Tipa, nemam klavir i ne namjeravam ga kupovat, al mala hoće pa nek ide. Nisu mi baš najjasniji ti ljudi koji briju da su klavir i sintić jednoteisto i da će oni to već nekako shendlat. Da su moji tražili klavir, čisto sumnjam da bih ikako pristala na to. Ok mi je dijete koje nema instrument doma (i ne može ga se kupiti tek tako, da mali proba) upisati na nešto što se u školi može iznajmljivati.
Puhački instrumenti su oni koji se upisuju kasnije, kod njih nema problema s godinama.
Moj mlađi je išao na prijemni s idejom da svira klavir. Na moju sreću, nije upao jer je bila prevelika gužva. Plakao je kao kišna godina kad su ga uputili na harmoniku, a danas mu je to veliki izvor zadovoljstva i zabave... A sintić ima doma i svira bez posebne pouke, s obje ruke. Nikad mi ne bi palo na pamet tvrditi da je to isto kao kad učiš klavir, ali zna barem onoliko koliko bi dobio na tečaju za sviranje klavijatura. Za zabavu - dovoljno.
Ali da smo imali klavir u kući u trenutku dok se upisivao, vjerojatno bi svirao klavir + naučio osnove harmonike od brata.
Moram napomenuti da je trošak nabave (rabljenog) pijanina zanemarivo malen u usporedbi s kupnjom kvalitetnog npr. gudačkog instrumenta koji se, doduše, u početku može iznajmiti u školi, ali kad-tad dolazi vrijeme za nabavku vlastitog.
Mislim, ne treba ništa posebno zamisljat, samo se sjetiš svih onih ljudi koji doma imaju pijanino, a nitko notu ne zna.
Posljednje uređivanje od techna : 15.05.2014. at 13:54
Pianino kupljen kao rabljeni ne gubi na vrijednosti i lako se proda u sredinama koje imaju GŠ. Nova pianina su dosta skupa (od 30.000kn pa dalje) .
Ja godinama razmišljam o nekom rabljenom, SEBI za dušu, a i djeci... ali nemamo mjesta. No, ove godine preuređujemo njihovu sobu, možda se nešto promijeni (gdje je smajlić koji trlja ruke?). Ali to bi bilo fakat pretjerivanje - kraj nekoliko harmonika (+ izgledima za nabavku još jedne), gitare i sintića još i pijanino - samo zato da si zadovoljim želju iz mladosti... Rajca me, ali svaki put prevlada razum, pa odustanem.
S druge strane - istina je ono što marta kaže - puno ljudi doma ima razne instrumente koji samo skupljaju prašinu.
Zapravo, kad sad pročitam Peterilin post, jasno mi je da sam se više htjela referirati na veličinu pijanina, mislim, svi se instrumenti mogu ponovo prodati, al nije mi isto jel mi nasred dnevne stoji pijanino ili mi pod krevetom stoji klarinet u torbi. Anyway, zabrijala sam.
Ako je nekom problem veličina (ponekad i visina) pijanina za osnovnu GŠ i ovo može dobro poslužiti - http://usa.yamaha.com/products/music...digitalpianos/
Takvi klaviri imaju punu tipku i dobri su za vježbanje jedno određeno vrijeme. Ako se dijete pokaže kao izrazito talentirano onda nakon nekoliko godina ipak treba akustični instrument, ali tada već takvo ulaganje ima smisla. Prednost digitalnih klavira je mogućnost vježbanja u bilo koje doba dana uz korištenje slušalica, a kad se razmišlja o vježbanju uvijek čovjek mora imati na umu i kućni red i susjede. Još jedna prednost takvog klavira je ako dijete više ne želi u GŠ i svira sebi za gušt: mogu se spojiti s kompom i koristiti kao klavijatura za skladanje i koješta. Kod nas je jedan takav u upotrebi već niz godina i isplatila se svaka kuna uložena u njega, a zauzima mjesta kao komoda prosječne veličine. Jedino, ako se već radi kompromis, treba izabrati kvalitetan digitalni klavir, a tu je Yamaha daleko ispred ostalih po kvaliteti zvuka i tipke. Trenutno nisam u tom điru pa dozvoljavam da se u međuvremenu pojavilo i nešto bolje, ali Clavinova i Arius su jako dobri.
Osobno bih se i sad odlučila na kupovanje kvalitetnog digitalnog klavira prije nego na akustični instrument iako sam GŠ završila na antiknom predivnom klaviru kojeg je zaista posebno iskustvo svirati, ali ako akustični instrument nije kvalitetan puno se mora ulagati u štimera i popravke što zna biti skupo. Pravim sluhistima klavir mora biti dobro naštiman jer se i "frtalj" tona čuje kao gadni falš što zna stvarno "boljeti" za uho, a često se jeftini, pianino ne da dobro naštimati niti ima ikakav ton.
Osobno nikad ne bih dala dijete na violinu jer prvih par godina vježbanja kao majka ne bih podnijela (di je smajli koji se drži za uši i šizi od falša???).
meni isto baš nije jasna ta velika navala na klavir.
nadam se da nema puno djece koja završe na klaviru iz razloga kao moja nećakinja -
tj. od straha da su drugi instrumenti teški
moja nećakinja je cijelo djetinjstvo pričala da će svirati violončelo.
ali kad su joj doveli violončelistu i kad je prošla par sati privatne pouke - ono da se upozna s instrumentom,
brzinom munje se je predomislila i na kraju u GŠ upisala klavir,
svi su joj govorili da je i klavir itekako težak instrument, ali u njenoj glavici je najvažnije da može
sa tri tona odsvirati omiljenu pjesmicu, a ne se zezati sa gudalom, pozicijama i sl.
Posljednje uređivanje od techna : 15.05.2014. at 13:48
Eh, to je izgleda bio krivi pristup
Mom sinu profesorica je rekla: "Klavir ti je lako svirati na početku, ali kako ideš dalje, sve je teže. A nama čelistima je najteže u početku, a kasnije sve lakše."
On si je tako posložio u glavi odmah na početku, i kako vrijeme odmiče, stvarno mu je sve lakše i lakše (iako su skladbe sve teže).
ja imam svjedoke![]()
ako se to dijete bude njime služilo i dobro napredovalo... ma ne mora ga ni vratiti
meni je važno da je nešto što sam dobila na poklon, u dobrim rukama
svejedno mi je u čijij se kući nalazi
samo neka se koristi i voli
Mi smo kupili digitalni pianino i zasad joj odlicno sluzi. Vjezba i sa i bez slusalica, ovisno i dobu dana i ostalim ukucanima. Nekad joj i mi smetamo, ni sestra joj nije tiha :D pa joj vise pase staviti slusalice i vjezbati u miru.
Digitalna pianina misu sintici, otpor tipke nije kao na sinticu. Prilicno je slicno klaviru, kazu. Ja ne znam jer sam ja gitaristica
No uvijek je prava stvar bolja, to stoji.
Mi smo kupili Kawaii i zadovoljni smo. Dolazili su nam u obzir Yamaha i Kawaii.
Tko ima vremena, znanja i volje tražiti po oglasnicima zbilja može naći jako dobre Petrofe stare 30-ak godina koje je neko dijete jednom sviralo par godina, i to za 9-10.000kn.
Yamahine Clavinove su jako dobre, ali ne oni jeftini modeli, tako da opet moraš izdvojiti >15.000kn za nešto pristojno. Samo kasnije ćeš je teško prodati, a kad ti se dogodi kvar, slikaj se - nosi sam u Nedelišće na servis i plati masno.
Samo da se prikljucim temi o kvaliteti elektricnih klavira, i Rolandovi su jako dobri
Potpisujem!hendlati 1. srednje, pogotovo ako je to zahtjevna gimnazija, i 6. razred GŠ je poprilično teško
mojoj prijateljici se to dogodilo
poklopio joj se prvi gimnazije i 6. gš
i nije htjela
kaže jednostavno više nije htjela
Kod mene ista stvar, pet i pol godina završene glazbene škole, jer sa gimnazijom je bilo jednostavno nemoguće!
Čisto ubojstvo.
Baš sam se sjetila ove teme večeras, bili smo na mini-produkciji violinista, većinom početnika. I... ne zvuči to tako strašno kako se neki pribojavaju
(ali ipak: violončelo u startu puno manje škripi i lakše je dobiti lijepi ton - možda to nekoga ohrabri)
Upis sedmogodišnjaka (zapravo će imati 8 godina kad krene školska godina u rujnu) na početnički solfeggio, nije mu kasno? Mislim s obzirom na uzrast. U P. Markovcu od sutra primaju prijave, nema audicije nego ide po redu prijavljivanja, ako sam dobro shvatila. Jel bude gužva, da pokušam još negdje?
Bojim se da će mu biti dosadno (ako ga uspijem upisati), a opet sigurna sam da još uvijek nije spreman za prvi razred. Sluh i osjećaj za ritam doduše ima.
Da, ja sam krenula u 1. razred glazbene u 2. osnovne i imala sam pauzu u 8. do srednje (ispalo je dobro na kraju). Nije mi toliko zbog vremenske sinhronizacije, nego me strah da će mu taj neobavezni karakter ("igranje") među mlađom djecom djelovati odbojno i da na kraju neće dobiti puno a izgubit će to vrijeme - ne u smislu godine nego boraveći tamo dva puta tjedno. On je zreo za ozbiljnu školu što se tiče psihe ali glazbeno mislim da nije u odnosu na klince koji su odlušali pripremni. Nema šanse da ga na brzinu spremim za audiciju (nisam neki metodičar LOL), nije još siguran želi li uopće klavir ili neki drugi instrumenti itd.
Zvučim ko ambiciozna mama kad odlučuje i planira sve unaprijed za dijete![]()
Ma zapravo me najviše zanima jel gužva u Markovcu, donijela sam odluku da ću ga prijaviti pa što bude.
Bas smo pisale u isto vrijeme...Pa da, i ja mislim da djecu najvise uhvati trema i nelagoda sto tamo neki nepoznati ljude pilje u njih a oni sad moraju pjevatiI onda tu skiksaju
Ali mi takvima znamo reci da dodju kasnije ili sutradan, Vidi se to vec po djetetu, da je previse uplaseno
E da, znam da audicija za 1. razred nije nešto što je potrebno stvarno spremati, dijete dođe i otpjeva pjesmicu koju zna, provjere ritam i to je to. Pod spremanjem sam mislila na to da je u stanju normalno zapjevati pred ljudima, disati usput, nadvladati tremu i doći do kraja. Dječak i to.
Ne mora se imati pauza ako se krene ranije, moze se i "ponavljati" 6.razred sto je odlicno jer se na instrumentu prodje puno vise gradiva. A u konacnici, moze se ranije upisati srednja glazbena (ako bi on uopce to jednog dana zelio), jedino se ne moze ici u "glazbeni" razred jer se mora biti paralelan.
Nije nista lose razmisljati unaprijed, koliki dodju na prijemni pa kukaju sto se nisu ranije raspitivali...
Mi smo imali slucaj da je mladji djecak (mislim da je bio 6-7god.) upisao 1.razred (roditelji glazbenici, malo bilo isforsirano,hm...) ali se nije dobro snasao pa je ponavljao taj 1.razred. Ne da je on bio los pa dobio 1 vec se bas vidjelo da mu je prerano. Ali kazem, tu su dosta roditelji fulali, nazalost.
Sto se tice pripreme za prijemni...dijete s dobrim sluhom i ritmom ce ga bez problema poloziti. Nije to nista jako zahtjevno. Dovoljno im je ranije reci sto ce ih se pitati da budu upoznati. Jedino sto im se moze dogoditi da se jako uplase ili da ih je stid pa ne bude dobro. Vjerujem da ih se najvise tu treba prirediti. A za djecu koja imaju nekih intonativnih ili ritmickih poteskoca je i bolje da krenu na pocetnicki pa da jos tu jednu godinu rade na poboljsavanju tih elemenata.
Za guzve ne znam jer nisam iz Zg...![]()
Da, ja sam svirala novi program u 8. osnovne, išla sam privatno kod nastavnice u čijoj klasi sam završila osnovnu i spremila se za prijemni za srednju. Bilo je još bolje jer nisam morala ići na druge predmete.
Nisam za glazbeni razred u srednjoj, prošla sam tu dilemu davno sama i drago mi je kako sam odlučila na kraju.
Al di je on od srednje, pitanje je može li upasti i u osnovnu![]()
šta se odmah na upisu treba odluciti za odredjeni instrument? kako da znam sto dijete zapravo zeli?
Na upisu u školu, u prvi razred, da.
Ali ako upisuje početnički solfeggio ("pripremni razred" ili kako se gdje već zove), onda ne.
Danas sam u ina-nizu
Dakle, koliko znam, dijete odabire neki od instrumenata pri upisu. Upisuje taj željeni ako ima mjesta, a ako ne, onda neki drugi koji bi želio.
Neka me isprave upućeniji ako sam u krivu.
Posljednje uređivanje od Danka_ : 21.05.2014. at 14:13
Da, tako je. Jedino postoji posebno pocetnicki solfeggio i pripremni razred, to nije jedno te isto. Pripremni razredi su za stariju djecu, obicno sedmase (ili jos starije koji bi na solo pjevanje ili neke instrumente za koje se primaju stariji). Traju 2 godine i u njima se na solfeggiu obradjuje ubrzano gradivo 6 razreda osnovne glazbene. Negdje gore se pisalo detaljnjije o tome...
Da, to je pripremni razred koji je priprema za srednju školu, jasno jasno
Ja sam pripremnim razredom pogrešno nazvala ovo što se danas u nekim (svim?) školama zove "početnički solfeggio", kao priprema za osnovnu glazbenu. Jer je tako bilo 1978. LOOOL