 |
|||
Puno hvala na detaljnom pojašnjenju!tanja_b prvotno napisa
Terminologija nas je zbunjivala, muzički vrtić, početnički solfeggio, pripremni program.....A kolko kužim, ako se hoće kod njih upisati bolje je krenuti s pripremnim programom kod njih.
Državne su jeftinije nego privatne i nije cijena zanemariva.
Ak bu išo duže od dve godine, onda mu tramvaj ne gine a to je najbitnije.
Što bi dijete sviralo?
To je dobro pitanje!
On bi i klavir i bubnjeve.
Ja navijam za gitaru, a mama za klavir.
početnički solfeggio u Pavla Markovca je bio navečer u 20 sati (pretpostavljam da ima i grupa u drugo vrijeme)
parking u to vrijeme je bio - sjedi u autu i 4 žmigavca, negdje po okolnim ulicama
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 13.04.2022. at 01:00
Jao, sad tek shvaćam koliko smo mi imali sreće... Moji su išli u Balokovića (Peščenica) i nikad nije bilo problema ni s parkingom ni s bilo čim drugim. Ako nije predaleko - evo informacija: U ulici (Ivanićgradska) nema mjesta za parkiranje, ali nađe se u okolnim ulicama iza škole. Osim toga postoji jedan veliki parking u blizini + više parkirališta kod okolnih zgrada, gdje ima i zgodnih kafića i slastičarni. Mi, roditelji, nebrojeno puta smo se družili tamo dok su djeca bila na nastavi, pa mi je u neku ruku i žao što su djeca tako brzo narasla... Baloković ima lokacije i drugdje - N. Zagreb, Zaprešić.... ali nemam iskustva kako je tamo, ni s organizacijom nastave ni s parkiralištem. Na Peščenici postoji početnički solfeggio.
Ma u principu se termini muzički vrtić, početnički solfeggio ili pripremni program odnose na isto - upis djece u glazbenu školu prije "službenog" upisa u 1. razred.
Ako dijete ima 6 godina, ni ne može se još upisati u 1. razred, nego u pripremni program. A kako se on zove, to ovisi o školi.
Kad je moj sin kretao u Elly Bašić, tada se to zvalo "muzički vrtić", sad to službeno zovu pripremni program, a u biti je isto.
Ne znam gdje ste i koliko vam njihova lokacija odgovara, ali blizina tramvaja je kod ove škole vrlo praktična (praktičnija nego dok je škola bila na Mlinarskoj, jer je tramvajska stanica sad maltene ispred škole).
Jedino ako dijete ipak odabere veliki instrument koji mora nositi sa sobom, računajte na dulje taksiranje.
Samo da napomenem da se dijete može upisati u muzičku i bez vrtića, početničkog solfeggia i sl. Za neke instrumente tipa klavir ili violina nije loše doći već nakon 1.r. OŠ (paralelno s 1.r. samo baš jako zrela, koncentrirana, zainteresirana djeca koja se već snalaze s brojkama, slovima i imaju doma nekoga tko će im biti od pomoći pri vježbanju). Neki instrumenti traže malo stariju dob i fizičku visinu ili izrasle trajne zube (neki puhači) itd.
Kao i tanja b, i ja imam samo preporuke za Elly Bašić. Skupili smo jako puno "staža" s njima, godine i godine... više djece, različiti instrumenti...i svi su super zadovoljni i obožavaju svoju školu. Imam već drugo dijete u srednjoj muzičkoj tamo, a idu/ išli su i u zahtjevne gimnazije istovremeno, što dovoljno govori o njihovoj želji i zadovoljstvu. A preporuku za tu školu sam dobila još davno, davno, od profesora solfeggia koji nam je, prošavši praksu tamo i u nekim drugim školama, rekao da obavezno upišemo djecu u Elly (ne radi tamo, nije nikad ni radio, tako da nije pristran nego je to zaista mislio, a ja mu izuzetno vjerujem).
Tanja je sve dobro opisala, ja ću dodati i da u blizini ima par dobrih kafića za kavu/čaj, kolač i knjigu(Finjak, Drugi program, Le kolač itd... ), a da se i parkirati na par minuta ispred škole dok se čeka dijete da iziđe...
I da, i čokolada je u pravu, ne moraju sva djeca ni ići u pripremne razrede, glazbeni vrtić i sl. Ali to treba odvagnuti, ovisno i o tome koji se instrument želi svirati. Za neke je navala, a onda djeca koja su bila u glazbenom vrtiću imaju prednost pri upisu. A i sve drugo što je čokolada napisala stoji, imam doma i puhače i gudače, i ne počinju u istoj dobi, gudači počinju ranije.
Pozdrav znalci!
opet mi je iz nekog razloga nestao cijeli post, pa ajmo ispočetka:
dakle, ove godine se prijavljujemo na audicije u 2 škole (uskoro navršavamo 9 i krećemo u 3. razred OŠ iduće godine) i kako sam ja laik po pitanju toga svega, svaka info i/ili savjet su dobrodošli... zbog lokacije prvi izbor nam je Baloković u Travnom (Peterlin, vidjeh da ste vi kod njih, ali na drugij lokaciji), drugi OGŠ Ivan Zajc, lokacija u Zapruđu....od instrumenata flauta ili gitara, tako da u Balokoviću imamo na izbor, a u Zajcu na lokaciji Zapruđe flautu ni nemaju, pa nam tamo ostaje samo gitara.... dojmovi iskusnijih o te dvije škole, molim vas...
ono što me zbunjuje je razlika u cijeni Balokovića koji je 2200 kn godina plus 100 kn mj. najam instrumenta (dakle, 3200 s najmom), dok je Ivan Zajc 1300 kn godina uz svoj instrument, a 2000 sa najmomjasno mi je da to nije realna cijena za nastavu 4x tjedno plus zbor/orkestar kada i ako do toga dođemo, ali s obzirom da se radi o istom programu i obje škole sufinancira Ministarstvo, ako netko ima neko objašnjenje, rado bih čula... je li Baloković zbilja toliko bolji ili nešto? bliže nam je, a zasad jedino znam da ima veći izbor instrumenata...
također, saznala sam da su prof. gitare u Zajcu Krešimir Grloci i Iva Bach Kundić ako netko ima iskustva, a više nego dobrodošle su i preporuke za Baloković, samo ne znam koji od prof. predaju na kojoj lokaciji...
i imate li neki savijet oko najma/posudbe instrumenata s obzirom na naše željene? kako se kreću cijene nekih solidnih i prihvatljivih za gl. školu? nadam se da će nas prof. detaljno uputiti što gdje tražiti jer ja se stvarno ne razumijem u to....
hvala vam!
Svaka škola formira svoju cijenu participacije i najma instrumenta što nema veze s kvalitetom ili nekvalitetom nastave.
Savjetujem da prvo pričekate rezultate prijemnog ispita, a onda se raspitate tko bi mogao biti nastavnik koji će vam zatim dati upute kakav instrument nabaviti ili unajmiti. Za gitaru je uvijek najveća gužva, osobito u podružnicama gdje ih se primi vrlo malo. Imajte uvijek i plan B.
svakako, samo skupljam informacije koje mogu sada...ne znam u kojem trenutku je optimalno zamoliti da nam dodijele određenog profesora (ako dobijemo neku dobru preporuku)?
nažalost, u našoj blizini nema neki veći izbor GŠ, tako da su nam ove 2 jedina opcija jer ne želim i sebe i dijete osuditi na daleka putovanja s obzirom da je GŠ sama po sebi zahtjevna, a uz dramsku koju trenutno pohađa i redovnu školu i obaveze, blizina će nam sigurno igrati ulogu.... od instrumenata se nekako nadam da na flauti neće biti tolika navala, ali nju imaju samo u Balokoviću...nadati ćemo se najboljem i držati fige
ona je imala i klarinet u užem izboru, no izbacila ga je.... ja sam navijala za violinu, ali neće niti čuti....
Hvala svima na savjetima i pomoći.
Malo smo u mukama jer će izgleda promet i blizina igrat veliku ulogu.
Ak dobro kužim, tko ide u pripremni vrtić Elly Bašić, velike su šanse da će kod njih dobit i željeni instrument u školi.
I tak onda sa svakom školom za koju se odlučimo, a vrijeme curi.
Gitara i klavir su najpoželjniji kod svih i kod nas. Klavir malo više.
Najbliža tramvajem je zapravo Lisinski i dobre su reference, al nije zgodna za auto nikak.
Elly Bašić nam se najviše sviđa i vidim da tu najviše navijate za njih. Autom ide nekak no tramvajem se dost gubi na put.
Zadnji voz nam je u 3.osnovne za 1.razred muzičke, jel tak? A možemo već u drugom osnovne?
Kaj ak već u prvom razredu uspješno završimo početnički program i predlože da upišemo prvi razred muzičke paralelno s drugim osnovne?
Ne brine me intelekt i koncentracija, to ima. Brine me kak bumo gurali putovanje do škole.
Jedamput na tjedan još možemo zgurat autom, možda koji put taksi. Al tu je i drugi klinac, žena ne vozi, raspored 2-3 puta tjedno.
E sad. Jesu li oni u 2. osnovne premali da idu sami do muzičke?
Moja žena misli da su i u 3.premali za kretanje po gradu, ja više nemam filing kak je bilo kad smo mi bili klinci.
Kad su vaši krenuli samostalno?
Pitam sve to jer nam vrijeme curi a ženi su bacili bubu u uho da se ona Glazbaonica može odradit i u sklopu produženog boravka ukoliko se upiše osnovna škola u sklopu koje je Glazbaonica.
Tak da sad, ne sam da trebam gledat i koju muzičku, nek ići na razgovor kod ravnateljice da vidim dal bi ga primili u osnovnu u koju ne pripada. Al navodno primaju još.
Škola bi bila na par stanica tramvajem, nije strašno može i pješke tim više ak se fakat može odradit i muzička dok je ionak u školi.
Ne znam kaj vi mislite o tome.
Cijena nije sitnica i nema formalnu diplomu.
Moja je iz debelog predgrađa išla na bus pa tramvaj već koncem 2.r. muzičke (3. OŠ).
Ako je koncentrirano dijete koje je u stanju pratiti stanice i ne mora presjedati, ne vidim razlog zašto ne bi već u 2.r moglo ići samo.
Tvoje je dijete jako malo, za upis u 1.r. muzičke pričekaj još godinu dana. Ja ga nikako ne bih slala u udaljeniju OŠ radi neke privatne gl. školice bez svog prostora u kojoj će se nastavnici vjerojatno često mijenjati.
Ako vam je blizina faktor i ako ste na tom potezu tramvaja, računaj da osim Lisinskog u Gundulićevoj, imaš i Bersu koja bi od jeseni trebala preseliti u Frankopansku 8 (kod Gavelle).
Hvala za ovaj info za Bersu!
Nju smo prekrižili jer do Britanca bi imao presjedanja a i autom je tlaka jer tam nema nikakvog parkinga.
Sve te lokacije po strogom centru su ubibože za doći autom iako realno tramvajem nam niš nije jako daleko. Pogotovo kad ga pošaljemo samog.
I ja ću ponoviti - nemojte Glazbaonicu i slično ako želite da dijete stekne kvalitetno znanje. "Prava" glazbena škola em pruža cjelovitu i kvalitetnu glazbenu naobrazbu, em je jeftinija
Što se tiče logistike... to je najčešće najveći problem, i nema univerzalnog savjeta.
Glazbene škole u principu sugeriraju da se djeca u 1. razred upisuju onda kad kreću u 3. redovne osnovne, ali može se krenuti i ranije (2. razred).
Manjoj djeci obično nastavnici izlaze ususret što se tiče slaganja rasporeda, tako da ih roditelji mogu dovoziti i odvoziti (naravno, u okvirima u kojima je to moguće s obzirom na satnicu profesora i ostalo).
Što se tiče kretanja po gradu, ne znam koliko sam mjerodavna za to. Moj sin se u 3. osnovne već prilično samostalno kretao po gradu (tramvaj i sl.), ali u glazbenu smo ga vozili još dosta dugo zbog udaljenosti i velikog instrumenta koji je trebalo nositi sa sobom. Nije da ga on nije mogao sam nositi, nego nas je bilo strah da instrument ne nastrada u tramvaju ako ga netko gurne. S djecom koja sviraju klavir nema takvih briga
Trublja, napisat ću isto što i cure gore.
Mijenjati djetetu izbor osnovne škole zbog neke aktivnosti (a i glazbena škola je aktivnost, kao i svaka druga) je veliki no-no. Još ako je to neka aktivnost slična ovoj o kojoj pišete, nitko vam ne garantira da za dvije godine oni neće biti na sasvim drugom mjestu, a vi u logističkim problemima.
Također, obzirom da ste obitelj s dvoje djece, a supruga ne vozi, ja bih ipak na vašem mjestu razmislila o izboru najbliže i najlakše dostupne i osnovne i glazbene škole. Je da mi pišemo da volimo "Elly Bašić" (i volimo
Da, dijete u nekom momentu može ići samo, ali hoće li? I hoće li uvijek? Ovisi i o djetetu, i o instrumentu, i o vremenu koje će imati na raspolaganju za stići do škole, i o stanju u prometu, i o vremenskim uvjetima... i o drugim aktivnostima koje će dijete poželjeti... i o aktivnostima koje će drugo dijete poželjeti kad na njega dođe red
Uostalom, možda pripremna godina u "Elly Bašić" ili nekoj drugoj udaljenijoj glazbenoj školi i nije loša ideja. Steći ćete bar nekakav dojam kako to u stvarnosti izgleda i koliko je "spojivo" s vašom obiteljskom dinamikom, a ostaje vam dovoljno vremena i za promijeniti odluku.
Da, glazbene škole po Zagrebu su prilično neravnomjerno raspoređene, iako ih ima koje su lokacijama izvan strogog centra pa su nekome možda i bliže kući.
Imate opciju:
-naći takvu "kvartovsku" glazbenu školu koja je na pješačkom dometu - ako živite u blizini neke od njih (Rudolf Matz na Selskoj, Zajc je blizu Črnomerca, Baloković na Peščenici, ove dvije potonje škole imaju lokacije i u Novom Zagrebu)
-upisati ga u neku od škola u centru grada
Ako se odlučite za škole u centru, tramvajem će vjerojatno biti jednostavnije nego autom, problem parkinga je iz godine u godinu sve veći. A dijete iz godine u godinu raste i problem samostalnosti u javnom prijevozu bit će sve manji. Tramvajske stanice su blizu svih škola u centru grada (Markovac, Elly Bašić, Lisinski, Bersa).
Za ilustraciju, mi smo na Trešnjevci, sin ide u Elly Bašić. Otkako je škola u Vlaškoj, tramvajem mu do škole ne treba puno dulje nego da ga netko vozi autom. Dok je škola bila u Mlinarskoj, ta je razlika auto-tramvaj bila značajnija.
Elly Bašić ste toliko nahvalili da mi je teško sad gledat bilokaj drugo.
I Dota je to dobro opisala, najbolje bi bilo probat tu jednu početničku godinu tam pa vidjeti što i kako dalje.
Možda mali uopće nije za glazbeno obrazovanje nego samo za druženje uz pjesmu. Iako ga je prošlogodišnja teta u vrtiću debelo hvalila. Od nje je i krenula ta spika da ga moramo negdje upisat jer ima odličan ritam i slušnu memoriju.
Idealno bi bilo da je krenuo u zadnjoj vrtičkoj godini u muzički vrtić i da bez obaveza vidimo kak to ide s vožnjom i "radom izvan radnog vremena". Al što je tu je, zgurali su nas u školu jednu godinu ranije.
S mlađim bumo pametnije.
Kaj se osnovne škole tiče...bila je neka spika prije par godina dok smo ležali u Klajćevoj da ćemo jednom malo pogledat Kršnjavi jer su ga tam hvalili ko top školu, a realno nije nam jako daleko. Samo kaj smo mislili da moramo bit hoh-roditelji da bi nas opće primili na razgovor. Sad pričaju da je spika malo drugačija. A i ta muzička u njihovom prostoru je maltene siguran upad kod njih. Al nam vrijeme kak god okrenemo curi i upisi su na vratima.
Iako žena opet ide kod frizera sutra, pa možda još nekaj novog sazna. Tak je i za Glazbaonicu čula. I dalje navija za nju jer nam je bliže, model rada ko u Elly Bašić (za koji je u startu navijala) al sad je još i plus da se sve obavi do pet u školi kad će ionak bit na boravku.
Ja sam od starta za malo ozbiljniji i stroži pristup pogotovo ak ćemo i po certifikat. Ni Elly Bašić nije bio moj prvi izbor. A kak vas čitam,sviđa mi se kaj pišete.
I još da pitam nekaj konkretno kada već puno pišem: kolko vam klinci vježbaju instrument doma?
Kak to ide dok su cijeli dan u školi u prvim razredima? Dal imaju snage nakon boravka ili je to više usput pa zapravo vježbaju za vikend? Brijem da je lakše kad se riješe boravka i imaju više vremena doma.
Vjerujte, nema šanse da Glazbaonica radi isto kao Elly Bašić
U Elly Bašić vrlo brzo pišu dvoglasne diktate na solfeggiu. Ne baš u 1. razredu, pa ni u 2., ali kasnije da. Uopće, njihov pristup teoriji je vrlo kompleksan i postupan. Nema šanse da se u nekoj privatnoj školi tako temeljito radi na teoriji.
Hvala!Vjerujte, nema šanse da Glazbaonica radi isto kao Elly Bašić
U Elly Bašić vrlo brzo pišu dvoglasne diktate na solfeggiu. Ne baš u 1. razredu, pa ni u 2., ali kasnije da. Uopće, njihov pristup teoriji je vrlo kompleksan i postupan. Nema šanse da se u nekoj privatnoj školi tako temeljito radi na teoriji.
Nemam pojma kak se radi i u jednoj i u drugoj ni kolko se teorije treba obraditi al ak dobro kužim, dijete Vam je u srednjoj i vjerujem da ste sve to već prošli.
I solfeggio se razlikuje od Berse i Elly Bašić? To bi bilo nemoguće prebaciti iz jedne u drugu u nekom razredu?
I kak je na kraju to s ocjenama? Samo ispit na kraju ili se cijelo vrijeme ocjenjuje? Te diktate pišu za ocjenu ili za vježbu?
Dal treba i kolko treba s klincima doma radit solfeggio? Ja sam tudum za note, dal im treba pomoć?
Dal imaju neku dopunsku ak im zapne?
Negdje sam pročital da je za solfeggio najlakše ak dijete svira klavir, to oni prođu sve kroz instrument pa im je na teoriji lako.
Uz boravak to jest malo naporno, ali ne treba vježbati satima već u 1. razredu.
Najbitnije je imati kontinuitet, znači svakako vježbati između jednog i drugog sata tijekom tjedna, tako i za vikend. Kako se radi o maloj djeci koja tek stječu naviku, dobro je da vježbaju svaki dan pomalo. Makar 15-20 minuta, ali da je redovito.
Pa u prvom bu bio pripremni,vrtič ili kak se već zove ta nulta godina. To valjda ne treba doma vježbat.
Onda ak je sve uredu, kreće već u drugom u prvi razred i tu nas onda čeka boravak plus muzička plus doma vježba. U trećem možda i neće u boravak, osim ak cjelodnevna nastava ne bude obavezna za sve škole.
Nije tema, al dal se zna koje zagrebačke škole idu u taj program već ove godine?
Moj sin će za dva tjedna maturirati u Elly Bašić nakon 11 godina druženja s njima (+ dvije godine pripremnog)
Solfeggio u EB se razlikuje od drugih škola, ali koliko sam mogla vidjeti, djeca se prebacuju iz škole u školu kad su imali situacije da im tako odgovara, i nije bilo problema sa solfeggiom (ili ja barem ne znam za to). Oni koriste nešto drukčiju solmizaciju i uče gradivo drugim redoslijedom, ali ništa tako drastično što dijete prosječnih sposobnosti ne bi moglo pohvatati pri promjeni škole. Budući da upisuju djecu u 1. razred bez prijemnog ispita, u 1. razredu im je naročit naglasak na postavljanju pravilne intonacije i pjevanju, tako da se nekom iz druge glazbene škole čini da se "u Elly Bašić na solfeggiu samo igraju" (znala sam čuti i takve komentare). Nije samo igranje, oni puno toga nauče, ali na manje formaliziran način.
U srednjoj imaju vrlo jaku teoriju, ali vama je to još daleka priča, koncentrirajte se zasad na osnovnu školu.
U Elly Bašić nema ocjena kroz cijelu osnovnu školu i mogu reći da je to vrlo opuštajuće za djecu koja nemaju dodatni stres od ocjena u još jednoj školi. Iako, ne znam kako to sad rješavaju otkako su u sustavu e-dnevnika
Imaju i dopunski solfeggio ako nekome zapne, ali u starijim razredima i u srednjoj školi. U nižim razredima nema kaj zapeti.
Što se tiče instrumenata, u generaciji mog sina gudači su bili najbolji i iz teorije
Mene generalno fascinira način na koji oni uče teoriju, imam dojam da to sve nekako ide vrlo glatko.
Ne, u pripremnom zaista nema što doma vježbati.
Trublja, pripremna godina/muzički vrtić zapravo i je " druženje uz pjesmu". Vježbanje instrumenta (i sam izbor instrumenta) dolazi kasnije.
U početku je to zaista igra i radost, mada moram reći da je to mojoj djeci i dalje igra i radost (a imamo oho-ho staža u školi
Tanja je sve super napisala i opisala. U osnovnoj školi zaista "nemaju" ocjene. Tj. imaju ih, ali ih ne znaju
Dr.sc. Denis Vasilj lani je doktorirala na tu temu, na netu je javno dostupna njena iznimna disertacija "Doprinos Elly Bašić hrvatskoj glazbenoj pedagogiji i kulturi“, može se downloadati. Vjerujem da tu ima i više informacija nego što zainteresiranom roditelju treba
I najvažnije za reći. Opustite se.
Nećete pogriješiti što god da odlučite.
Glazba je (i trebala bi biti) zvonka radost, ja jako vjerujem u to.
Nije to iskrcavanje u Normandiji, nema pogrešnih i nepopravljivih odluka. Odlučite što vam je obiteljski najdraže i najlakše i učinite to. I uživajte pritom, i vi i vaše dijete.
Potpis.
Moj najmlađi je ovu godinu isao u glazbeni vrtic pri GŠ Blagoje Bersa (u vrticu je predškolarac). Doista je uzivao, nikakvog stresa, puno pjevanja, vježbanja ritmova, crtanja i druženja. Sad su imali završnu priredbu, odlični su bili!
Tko želi od djece iz njegove grupe, može već sada na prijemni za prvi razred GŠ a tko ne želi može još nastaviti program glazbenog vrtića ("pripremni") i sljedeće godine.
Ak dobro kužim, Bersa usprkos pripremnom vrtiću ima prijamni za prvi razred, a Elly Bašić nema. Tu se svi upisuju ako su išli u pripremni razred ili razrede.
Tanja, tvoj je dakle išao dvije godine u pripremni? To mi zgleda bolje ako se može tako. Bolje mislim na to da u trećem osnovne, kad više ne bu boravak, krene u prvi muzičke i da sam putuje tramvajem.
Na drugom forumu sam pitao za cielodevnu nastavu jer mi je tražilica njih izbacila al osim pustog filozofiranja ništ konkretno ne znaju.
Pa pitam ovdje. Dal ima kakvih naznaka da će nam uvaliti obavezan boravak u školi? I koje uopće škole idu u taj projekt obaveznog produženog boravka tj cjelodnevne nastave već ove godine?
I kak će to onda bit s muzičkom? Samo popodne?
Ak imate za to posebnu temu, selite pitanje.
Da, moj je išao dvije godine u pripremni, i onda u prvi razred, ali on je ranije krenuo (tada su u pripremni upisivali i mlađu djecu). Ova kombinacija kod vas - da dijete krene u 1. pripremni paralelno s 1. razredom osnovne škole, a onda u 3. razredu krene u 1. razred glazbene - upravo je kombinacija koju u glazbenoj školi najčešće preporučuju.
U te dvije godine pripremnog nauče puno pjesmica, puno se pjeva, slikaju vodenim bojama na glazbene teme, sviraju jednostavnim udaraljkama (štapići), a u 2. pripremne sviraju malo blok-flautu i upoznaju se s prvim notama. "Pravo" učenje notacije kreće s 1. razredom glazbene škole.
I u Elly Bašić nema prijemnog ispita ni audicije za upis u školu - toga se čvrsto drže. Prvi put se s prijemnim ispitom susreću prilikom upisa u srednju školu.
I u Bersi se moze u vrtic 2 god.
Vecina klinaca koje znamo krenula su u 3. razredu u 1. glazbene (ima izuzetaka).
Al da, polaze se prijemni.
može li se 5. i 6. godina položiti u jednoj godini?
pitam za dijete koje nije odviše motivirano, a meni bi bilo jako žao da prekine nakon 4. godine
Samo ako je izvrsno.
Jel netko od vas kupovao djetetu pianino? Vidim pise na webu dolazi u dijelovima pa si mislim jel cemo mi to znati sloziti?
Pa nemoj online naručiti nego idi u Melodiju ili neku drugu specijalizirani trgovinu. Nek ti ponude uslugu dostave i sastavljanja. I nek isprobaju je li sve ok.
U kakvim dijelovima?
Ovako piše: Digitalni klaviri i klupice pakirani su u originalnom pakiranju i nisu sastavljeni. Upute o sastavljanju su priložene. Sastavljanje nije uključeno u cijenu!
Sve je dogovoreno s njegovom prof.koja je bila u ducanu i preporucila koji bi mu odgovarao. Narucili i cekamo dostavu.
A, digitalni.
Nije teško, obično se samo mora dio s klavijaturom našarafiti na postolje (noge).
Razmišljam da nismo gore spomenuli Trublji mogućnost da dijete uopće ne ide u pripremni razred/ razrede, već da jednostavno u trećem razredu, kad malo stasa, upiše odmah prvi razred muzičke škole. To je apsolutno legitimna mogućnost. I moje dijete (jedno) je tako upisalo svoj instrument (bez pripremnih godina).
Istina, na instrumentima na kojima je navala (klavir, gitara i slično) daje se prednost ako su djeca išla u pripremni razred ali, ako se izabere instrument koji nije toliko popularan, upiše se i bez toga bez problema.
ima li onih čija su djeca odustala od glazbene?
moje dijete ima problem s obvezama, tj. čim je teško odustaje ... u redovnoj školi nema problema jer imam dojam da su kriteriji toliko niski da u 6.raz. ima sve petice (npr. 25 x 5 u matematici, niti jedne druge ocjene , i tako iz većine predmeta ...) npr. sportski trening - mijenjali smo sportove jer su prezahtjevni tj. odustaje čim počne biti zahtjevnije (lopta nam je neprijatelj, trčanje još gori neprijatelj ...)
glazbena 4. razred: vježbanje instrumenta - nema volje
meni se ne da više nagovarati na vježbanje, ali bilo bi mi jako žao da odustane
također mislim da šaljemo krivu poruku (još jednom!) da kad postane teško, da se može odustati
(slaboj motivaciji su uzrok i nastavnici koje ima. nažalost, prvi nastavnik instrumenta je otišao u mirovinu, bio je jako srdačan i drag i radio na jedan način.sad u četvrtom je drugi nastavnik koji ima potpuno drugi način rada i karakterom, tj. odnosom prema djetetu samo odmaže i demotivira; solfeggio - nemaju udžbenik, imaju blok sat tjedno i to skraćeni, nekada sat prođe u igri (ne glazbenoj) i to naravno ima utjecaj i na slabo čitanje nota i očekivanje nastavnika instrumenta...)
Moja je imala odlične, motivirajuće nastavnike i vrlo dobre sposobnosti, pa je svejedno odustala nakon 3. razreda (meni je pred kolegama bio neugodnjak da izvodi bijesne gliste i ne radi kako treba). Da nisam u branši, vjerojatno ne bih pristala na ispis s obzirom na spomenute uvjete.
I inače je takav tip, svašta je zanima, ali kad nešto upozna dovoljno da shvati kako funkcionira, rado odustaje i traži dalje. Ono od čega nije smjela odustati ni pod koju cijenu je šk. str. jezika.
Vrijeska, to nije problem samo tvog djeteta, to je problem cijele generacije. Oni prelako odustaju kad se podigne letvica zahtjeva. Rezultat - paaa, dovoljno je pogledati kako ide državna matura. Ne da im se učiti, ne da im se vježbati instrument, ne da im se trenirati (osim manjini), ne da im se pomagati doma, ne da im se štajaznam preokrenuti čarape na pravu stranu (ovo ide mog mlađeg sina, a ja to rješavam tako da mu ostavim odjeću na pranju u obliku kako ju je bacio, pa nek si ju okreće sam). Digitalna generacija. Oni znaju samo za 0 ili 1. Time mislim reći da lako odustaju ako im odmah istog trenutka ne krene kako su zamislili. Imam to doma još uvijek, ne u tolikoj mjeri, ali ipak....
Btw. moji su završili osnovnu glazbenu školu bez drame, ali mlađi je odustao od atletike (silom prilika, zbog astme). Stariji je tip koji ne odustaje, što znači da nije tipičan predstavnik svoje generacije. Mlađi npr. nije želio upisati FER, iako je imao bolje rezultate DM nego stariji i mogao se upisati bez drame. Jednostavno mu se činilo da je na FER-u za njega prezahtjevan omjer rada i ocjena. Poznavajući njegov psihološki profil, dobro je zaključio. Ja sam odustala od nagovaranja da radi ono što JA mislim da bi mogao i puštam ga da bira ono što ON misli da mu odgovara. Naravno, to ima određene posljedice i ograničenja, ali to će otkriti s vremenom.
Slažem se s Peterlin da je to pomalo problem cijele generacije. Imao je i moj sin svojih kriza u glazbenoj, jer bi povremeno zaključio da mu se "ne da" (a stvarno je talentiran i jedan od najboljih učenika u svojoj generaciji). Na sreću, imao je izuzetnu profesoricu, jednu od onih kakve treba svijećom tražiti, i ona ga je znala motivirati na pravi način u pravom trenutku. Tako da ja zapravo tu i nisam imala puno posla u nagovaranju i poticanju, osim što sam mu bila podrška "iz sjene" (logistička podrška, pomoć s organizacijom, slušanje svirke i davanje pozitivnih komentara, itd.).
Vrijeska, ne znam što bih ti rekla, ne znam ni dijete, ni školu, ni nastavnika. Moj dojam je da je pravi nastavnik instrumenta ključan u motivaciji (i sama sam iskusila slično). Ali ima tu još puno faktora koji mogu utjecati. Šteta je odustati nakon 4. razreda, a opet, ako joj je baš tako muka, i vi ne vidite smisla u nagovaranju - pa nije ni odustajanje katastrofa.
Vrijeska, a da li moraš sad da odlučiš o odustajanju?
Meni se čini da je njima trenutno svega dosta i da žele raspust već sutra (a nije da ih ne razumem).
Možda je jednostavno premorena, a perspektiva joj bude drugačija kad napuni baterije za 2 meseca.
Imaju li kod vas muzičke škole upisni rok u 8. mesecu, da nastavnik nadoknadi svoju normu ako joj se do tada ne promeni mišljenje o odustajanju?
Može li da promeni nešto- nastavnika, nastavnika solfeđa, školu?
Ja bih sve to uzela u obzir.
Mojoj je isto dosta vežbanja na kraju 5.muzičke, iako je među najboljima tamo, stvarno ima nastavnike za pohvalu, i puno se radi i iz instrumenta i iz solfeđa. Ali neće da odustane, svesna je ona koliko se to njoj zapravo dopada, i koliko bi izgubila i društva i druženja da ne ide više.
A kad čitam o osnovnoj školi, sve isto- 6. razred, sve se uči na osnovnom nivou, nikad se nema ništa za domaći, čak ni iz matematike. I to je isto deo problema - nema uloženog rada, nema izazova, nema ni pohvale na kraju rada. I onda se muzička odjednom shvata kao taakva obaveza.
što se tiče organizacije, dobro smo i prošli ove godine jer su i solfeggio i instrument u blok satovima
ne znam ni sama ... ne bih čekala kraj kolovoza jer ne bi bilo fer prema nastavniku instrumenta ako se odlučimo na ispis ...
Da znaš da ste odlično prošli sa tim blokom. Mojoj je svaki radni dan neka obaveza popodne, ili instrument, ili solfeđo ili hor kao izborni. Jeste nam muzička na manje od 10min.peške, ali i to je razlog zašto joj dosadi povremeno.
Zato i pitam kad je upisni rok, da ipak bude fer.
Ne znam ni ja šta bih ti rekla, sve je do karaktera deteta- a ne može se sve ni predvideti. Možda joj je stvarno sve to prenaporno, možda joj samo treba ponešto razjasniti iz solfeđa. Šta god da rešite imaće svoje dobre strane.
Na kraju krajeva, šta misli njen nastavnik o ispisivanju? Većina nastavnika muzičke obično više vole da nastave da rade sa starijim učenicima nego da stalno gube jedne a upisuju nove male, bar takav je moj utisak. Ako vaš deluje nezainteresovano onda stvarno ništa nećete izgubiti ako bar nastavnika probate da promenite.
Ako ne uživa u glazbenoj, ja ne znam zašto bi išao. Nije da će na akademiju. Neke osnove je dijete steklo, može u kasnijoj dobi biti već relativno kvalitetna publika. Mislim, realno, što je točno bolje djetetu koje je završilo 5 nego 4 godine glazbene. Ok, ako završi cijelu osnovnu, ima kompletniju crticu u životopisu.
Iz svoje generacije znam neke koji su prekinuli u 5. razredu i neke koji su završili srednju glazbenu. Ne vidim po čemu su ovi koji su nastavili uspješniji u životu.
Možda nađe neku aktivnost gdje će mu biti baš super. A možda i ne nađe.
Ok, pa glazbena škola se zbilja ne upisuje zbog boljeg životnog uspjeha. Ja sam završila srednju glazbenu pa se uopće ne smatram uspješnom u životuali svejedno mi je jako drago da sam je završila.
Valjda se u glazbenu ide zbog ljubavi prema glazbi. I jer glazbeno obrazovanje daje širu opću kulturu i omogućuje dodatni razvoj nekih vještina - koje ne moraju garantirati životni uspjeh. A ima nešto i u onome da je psihološki zdravo završiti započeto. Ali naravno da u svemu tome treba naći mjeru za sebe odnosno dijete.
Vrijeska, ako kažeš da nastavnik instrumenta odmaže i demotivira, rekla bih da u tom grmu leži zec. To je individualna nastava, utjecaj nastavnika je intenzivniji nego u razredu.
Čini mi se da me nisi potpuno shvatila. Ne mislim da muzička vodi do uspješnosti, nego da odustajanje od muzičke/nogometa/suvremenog plesa/... nije nužno znak da će dijete odustajati od svega, nego da naprosto ne voli to što je upisalo i da je bolje da radi nešto drugo što voli u to vrijeme, jer muzička puno vremena oduzima.Ok, pa glazbena škola se zbilja ne upisuje zbog boljeg životnog uspjeha. Ja sam završila srednju glazbenu pa se uopće ne smatram uspješnom u životu
Valjda se u glazbenu ide zbog ljubavi prema glazbi. I jer glazbeno obrazovanje daje širu opću kulturu i omogućuje dodatni razvoj nekih vještina - koje ne moraju garantirati životni uspjeh. A ima nešto i u onome da je psihološki zdravo završiti započeto. Ali naravno da u svemu tome treba naći mjeru za sebe odnosno dijete.
Vrijeska, ako kažeš da nastavnik instrumenta odmaže i demotivira, rekla bih da u tom grmu leži zec. To je individualna nastava, utjecaj nastavnika je intenzivniji nego u razredu.
Kad bi moje dijete bilo neki super talent za glazbu (a nije), ja bih se potrudila doći do dobrog nastavnika. Meni je recimo u osnovnoj bila jako draga nastavnica iz instrumenta u muzičkoj. U srednjoj sam dobila drugu, koja mi je bila manje draga kao osoba, ali smo bile jako slične temperamentom i obožavala sam satove kod nje. Ali ja sam voljela muzičku. Nije me nitko morao podsjećati da idem vježbati ili pisati zadaću iz solfeggia (mislim da mi je mama pomagala prvih par mjeseci, al ja sam jako rano krenula). Imala sam raspored sati na ormaru i išla sam kad je trebalo ići. U ono mračno doba nas nitko nije vodio u muzičku, sami smo išli.
Eto, meni nikako ne leži - šteta je sad odustati kad je već došlo do 5. razreda. To baš često čujem od roditelja. Išla sam npr. na balet 3 godine (to je najdulje od svega što sam uz muzičku išla), pa sam neke sportove isprobavala, pa sam išla na suvremeni ples, pa sam francuski počela učiti, odustajala s različitim motivacijama. Ne vidim problem. Istina je da i danas dišem sa solistom na koncertu, da sam u tome najdublje, ali da nisam voljela, ne znam da li bi tako bilo.
X. Moj životni moto je završi potpis iz filma Mediterraneo - posvećeno svim onima koji su pobjegli. Isto je bilo i u IVF-u, a i u glazbenoj
Dakle, mogu potvrditi da djetetu koji nije rođeni matematičar ne ide dobro i lako solfeggio. I da je puno lakše da roditelj bude "svijeća" ako je glazbeno pismen i zna makar čitati note. Moja je upala u Glazbenu, 1. mjesto za gitaru, vrlo brzo se ispisala. Sluhista je odličan, izrazito ritmična i pjeva. Ali, nije ona za Glazbenu osnovnu školu, to traži veća odricanja, da se baš grize, a i da se tamo nađe. Kod moje je bio neki nekomunikativni profesor stila kao iz hrv. romana iz 19. stoljeća, pola vremena bi odgovarao na neke poruke, turbo zatvoren. Onda je ravnatelj te škole zvao zašto smo se ispisali. Nije to išlo. Poslije se kao upisala u rock akademiju, ali nije ni tamo dobro išlo, tamo su je frustrirali ovi stariji (grupa je bila od tipa 11-50) koji su već znali nešto sviruckat. Od badmintona je isto odustala nakon što je postalo prenaporno u smislu previše presinga na rezultat, nakon valjda 4 godine ili 3 i mjesta na hrv. prvenstvima, prolazila pritisak "pa kako sad, pa zašto, nakon toliko uloženog vremena". A nije niti brak, niti posao - badminton i Glazbena. Živjelo odustajanje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom