glazbena škola?

[Dota]

Vrijeska, kod djece te dobi zna doći do zamora čak i prema onim stvarima koje vole.
A kad ti dijete ima nastavnika instrumenta s kojim nije "kliknulo", koji ga ne razumije i demotivira (dodaj tome i očito nedovoljan rad na solfeggiju koji ga onda još više "hendikepira"), naravno da želi odustati.
Ja nisam za prisiljavanje djece na nešto što ne žele, ali nisam ni za odustajanje dok se ne isprobaju druge opcije (promjena nastavnika, promjena grupe i /ili nastavnika na solfeggiju, promjena škole u krajnjem slučaju). Da je to prva-druga godina, ok. Ali dijete je došlo do pete godine, šteta je sve to "baciti u vjetar". Naravno, trebaš odvagnuti što se može, a što ne, koliki je djetetov otpor, kakve su vam mogućnosti oko promjene ( nastavnika ili škole). I uzeti u obzir da je 7. razred zahtjevniji od 6. te da ćete možda i tamo neke bitke voditi (eh, je te utješih ).

Ne znam kako je u vašoj školi, u "Elly Bašić" postoji mogućnost da dijete upiše B program (mislim baš nakon 4. razreda) ako ne želi ići prema ozbiljnijem sviranju, već više prema glazbenoj kulturi. Ne znam točno kako to ide (možda netko drugi zna?), ali znam da se onda ima manje sati instrumenta i da su manji zahtjevi, tako nekako. Kopiram s njihove stranice: " osnovnoškolski program odvija se u tri dvogodišnje etape koje se mogu, ovisno o individualnom razvoju djeteta, skratiti ili produljiti u trajanju do godine dana. U III. se etapi učenike usmjerava na A-program (uskostručni, usmjeren k profesionalnom glazbenom obrazovanju ) ili B-program (za širu glazbenu kulturu, usmjeren k glazbenom amaterizmu)".
Provjeri ima li toga u vašoj školi, a možeš kontaktirati i "Elly Bašić", možda se može i prebaciti.

Inače, ja se ne slažem da su ovo generacije koje lako, brzo i odmah odustaju. Neki možda da, ali to sigurno nije obilježje generacije. Prije bih rekla da smo mi ostarili , pa nam se čini da smo mi bili bolji .
Kad razmišljam o svojoj djeci ili njihovim prijateljima, većinom vidim vrijedne mlade ljude koji itekako puno rade na ostvarenju svojih ciljeva. Možda je ključ u riječima: SVOJIH ciljeva. Čini mi se da je motivacija za bilo što bolja kad je intrizična, kad dolazi iznutra, kad je u skladu s osobom. Naravno da je roditeljsko savjetovanje strahovito važno, ali vjerujem da je važno da djeca nalaze svoj put, ne naš. Iako se ove tvrdnje mogu činiti u kontradikciji s mojom ranijom tvrdnjom da bih pokušala što mogu da dijete ne odustane, meni se čini da nisu. Mislim da je važno djeci biti svijeća koja će im osvijetliti put (to uključuje i potražiti i iscrpiti sve mogućnosti u vezi nastavka muzičke škole) ali i most koji će im dati da prijeđu na drugu obalu kad i ako na ovoj nema više ništa za njih.

[tanja_b]

Ne znam kako je u vašoj školi, u "Elly Bašić" postoji mogućnost da dijete upiše B program (mislim baš nakon 4. razreda) ako ne želi ići prema ozbiljnijem sviranju, već više prema glazbenoj kulturi. Ne znam točno kako to ide (možda netko drugi zna?), ali znam da se onda ima manje sati instrumenta i da su manji zahtjevi, tako nekako. Kopiram s njihove stranice: " osnovnoškolski program odvija se u tri dvogodišnje etape koje se mogu, ovisno o individualnom razvoju djeteta, skratiti ili produljiti u trajanju do godine dana. U III. se etapi učenike usmjerava na A-program (uskostručni, usmjeren k profesionalnom glazbenom obrazovanju ) ili B-program (za širu glazbenu kulturu, usmjeren k glazbenom amaterizmu)".
Provjeri ima li toga u vašoj školi, a možeš kontaktirati i "Elly Bašić", možda se može i prebaciti.

Joj, Dota, nemam pojma kako taj B program funkcionira u praksi, ali čini mi se da jako malo djece zaista upisuje taj smjer, a od onih za koje i znam da su ga upisali, ipak su nakon toga otišli i u srednju glazbenu

[Dota]

Joj, Dota, nemam pojma kako taj B program funkcionira u praksi, ali čini mi se da jako malo djece zaista upisuje taj smjer, a od onih za koje i znam da su ga upisali, ipak su nakon toga otišli i u srednju glazbenu

Ahaha, vrh.
A nemam pojma onda...

[Dota]

Jelena, ti i ja se u osnovi slažemo (a vjerujem i tanja b i ostali na ovoj temi). Nitko tu ne govori o neodustajanju po svaku cijenu. Tek to je jako daleko od mojih rodteljskih uvjerenja.
Moja djeca su odustajala i /ili mijenjala stvari koje im se jako, jako nisu sviđale (iz raznoraznih razloga), koje su im radile grč u želudcu koji je trajao unatoč i usprkos... i uvijek su imali našu roditeljsku podršku (čak i kad je to značilo odustati od ili promijeniti prestižnu školu; ima i toga ) I uvijek im je to donijelo dobro. I uvijek ih je to odvelo u još bolje (za njih).
Mi se (obiteljski) ne libimo promjena i novih početaka, dapače, potičemo mišljenje o životu kao živom organizmu koji nije petrificiran odlukama koje su stalne i nepromijenjive, koje čine od nas i naše djece tjeskobne pojedince u strahu "što ako odlučim krivo", "što ako ne želim upisati (određenu) srednju školu", ""što ako mi se strašno, strašno jako ne sviđa tamo, ali kažu da je dobro za mene biti tu"... nastavi niz s bilo kojim sličnim pitanjem, neovisno postavljaju li ga djeca ili mi odrasli. Ali, hrabrost mijenjanja stvari u životu koje jako, jako ne rezoniraju s nama, po mom mišljenju mora dolaziti uz odgovornost, uz promišljanje, uz iscrpljivanje svih (ili bar većine) mogućnosti koje imamo na raspolaganju, uz znanje da nismo odustali prelako i bez borbe...uz znanje da nismo odustali zato što je teško već zato što je NAMA nemoguće (neovisno o tome je li drugima lako ili ne). Zato i kažem da treba iscrpiti mogućnosti, ako smo se za nešto već trudili godinama, to je sva "filozofija" o kojoj gore pišem.
Naravno da se može (i treba) odustati kad nešto više ne ide. Čak ni to nije zapisano u kamen da je zauvijek. Poznajem profesore glazbe koji su odustali nakon osnovne glazbene škole, pa nakon nekoliko godina promijenili mišljenje i upisali Muzičku akademiju ( bez srednje glazbene ) i eno ih, zadovoljno rade već godinama. Vjerujem da takvih primjera ima u svim strukama, među svima nama. I sama u ovim ozbiljnim godinama učim nešto novo, unatoč i usprkos :mrgreen.

Ponovit ću opet svoje riječi od ranije: Mislim da je važno djeci biti svijeća koja će im osvijetliti put (to uključuje i potražiti i iscrpiti sve mogućnosti u vezi nastavka muzičke škole) ali i most koji će im dati da prijeđu na drugu obalu kad i ako na ovoj nema više ništa za njih.
Prvo svijeća. A onda most ako treba prijeći na novu obalu.
I to je to.

[Jelena]

... Ali, hrabrost mijenjanja stvari u životu koje jako, jako ne rezoniraju s nama, po mom mišljenju mora dolaziti uz odgovornost, uz promišljanje, uz iscrpljivanje svih (ili bar većine) mogućnosti koje imamo na raspolaganju, uz znanje da nismo odustali prelako i bez borbe...uz znanje da nismo odustali zato što je teško već zato što je NAMA nemoguće (neovisno o tome je li drugima lako ili ne). Zato i kažem da treba iscrpiti mogućnosti, ako smo se za nešto već trudili godinama, to je sva "filozofija" o kojoj gore pišem.
Naravno da se može (i treba) odustati kad nešto više ne ide.

Dota, ja sam na ovo reagirala. Meni zvuci tesko i mucno. Slobodne aktivnosti su za mene slobodne. Netko svira 5 godina bez entuzijazma, stalno ga se podsjeca na obaveze, i onda smogne snage reci roditeljima da ga to stvarno ne zanima. A roditelj krene sa svijecama i mostovima i mozes ti to i mi cemo ti pomoci da nastavis, steta je da ne zavrsis barem osnovnu skolu. A dobro ako bas nikako ne mozes... Meni je to mučno. Neš ti hrabrosti prekinuti muzicku prije nego si naucio jos jednu Lisztovu etidu. Koje su to odgovornosti, promisljanja i iscrpljivanja.

[Jelena]

Dota, ja te razumijem, ali ne mislim da se slažemo. Muzičku ne vidim ništa važnijom od rukometa, ukoliko se radi o amaterskoj aktivnosti, bez pretenzija da ćeš se time baviti. I u moju grupu u srednjoj se upisala jedna cura 4 godine starija od mene, koja je prekinula pa je shvatila da ne može bez glazbe.

Ja se u puno stvari ne slažem sa svojim roditeljima, ali ovdje da - oni su postavili školu kao prioritet, a ostalo što hoćeš radi, što nećeš nemoj. Hoćeš savladati revolucionarnu etidu ili nećeš je potpuno nebitno u životu. Hoćeš provesti sate djetinjstva vježbajući instrument kojeg ne voliš ili nećeš, to je bitno.

Ja sam od jednog sporta odustala jer mi je jedna cura bila izrazito iritantna. Ništa nije meni radila. A i sport mi je bio čudnovate dinamike. Od baleta sam odustala kad sam dobila nove predmete u muzičkoj, pa mi se činilo previše, nikako ne nesavladivo, nego eto - znalo mi se potrefit da sam imala samo od 13 do 14 sati pauzu u danu. Od nekih stvari se ni ne sjećam zašto sam odustala. U svakom slučaju sve što sam probala u djetinjstvu mi je značajno olakšalo integraciju u nova okruženja jer sam mogla pratiti raznorazne aktivnosti kojima su se ljudi u neposrednoj okolini bavili. Muzička mi je pomogla samo u nekim plesnim aktivnostima u odrasloj dobi kad mi je bilo neobično da drugi ne čuju kada počinje nova fraza i kada treba započeti s nekim korakom. Točnija sam od ostalih u prepoznavanju ritma i početaka fraza čak i kad ne svira kontrabas u pozadini .

Zato mislim da nije nužno loše isprobati različite stvari. Meni je to puno više sreće donijelo u odrasloj dobi, nego sama do kraja završena muzička. Tu primitivnu razinu koju treba za ples se savlada u 4 razreda sasvim sigurno.

Veliku korist vidim recimo od timskih sportova koje sam trenirala, da i sada kad se bavim sasvim desetom stvari znam gdje su mi suigrači i kome trebam dodati loptu da ostvarimo najbolji rezultat (mislim metaforički, na uredski posao ovdje). Da ne kažem da sam s 30 godina počela s natjecateljskim sportom, a ne bih da nisam imala ranija iskustva u sportu.

[ina33]

Dok sam slušalal treneričin nagovor da ipak ostane, svim srcem sam bila uz moje pile koje je ipak odlučilo odustat i slušat svoje ja, zapravo to uopće nije lako i treba imat snage i za reći "dosta je, neću". Bez obzira na xy uloženog vremena.

[Dota]

Hm... meni se i dalje čini da zagovaramo sličnu osnovnu misao

Rekoh ja: "Ja nisam za prisiljavanje djece na nešto što ne žele..." pa onda rekoh "Čini mi se da je motivacija za bilo što bolja kad je intrizična, kad dolazi iznutra, kad je u skladu s osobom. Naravno da je roditeljsko savjetovanje strahovito važno, ali vjerujem da je važno da djeca nalaze svoj put, ne naš."
Pa rekoh: "Nitko tu ne govori o neodustajanju po svaku cijenu. Tek to je jako daleko od mojih roditeljskih uvjerenja." I onda još nadodah: "Moja djeca su odustajala i /ili mijenjala stvari koje im se jako, jako nisu sviđale (iz raznoraznih razloga), koje su im radile grč u želudcu koji je trajao unatoč i usprkos... i uvijek su imali našu roditeljsku podršku (čak i kad je to značilo odustati od ili promijeniti ..."
Napisah i ovo: "Mi se (obiteljski) ne libimo promjena i novih početaka, dapače, potičemo mišljenje o životu kao živom organizmu koji nije petrificiran odlukama koje su stalne i nepromijenjive..." I ovo: " Naravno da se može (i treba) odustati kad nešto više ne ide."
A čak dvaput napisah i ovo:" Mislim da je važno djeci biti svijeća koja će im osvijetliti put , ali i most koji će im dati da prijeđu na drugu obalu kad i ako na ovoj nema više ništa za njih."

No, naravno, svatko čita na svoj način, i iz svog iskustva tumači pročitano.
Rekla bih da je cilj naših upisa bio da Vrijeska dozna kakve mogućnosti ima (i nadam se da smo joj bar neke uvide dali), a dalje je sve u rukama njenog djeteta i nje. I napravit će dobro, što god da odluče.

[Peterlin]

Jelena, nema to veze s hrabrošću. Ima veze s USTRAJNOŠĆU, a to je komponenta koja nedostaje velikoj većini današnje djece. Mi smo sa svojom djecom imali dogovor da NEMA odustajanja unutar školske godine, a tako je i bilo. Što si upisao (izvannastavne aktivnosti, strani jezik, glazbenu, sport...svejedno) imaš odguliti do kraja školske godine, a za iduću se razmatra hoćeš li se i dalje upisivati. Ja nisam nikada dozvoljavala prerano odustajanje. Vrlo često se poklopi situacija da sad djeca ne bi vježbala za završni ispit, pa razmatraju odustajanje... a kad ih nagovoriš ili motiviraš (u dogovoru s nastavnikom ili bez, svejedno) da odgule do kraja, uvjere se da to i nije tako strašno. Bome, moram priznati da su moja djeca iznimna samo po toj jednoj značajki - ne odustaju samo tako. Bistri jesu, ali nisu iznimni, lijeni kao prosječna generacija ili malo manje, ali kad nešto isplaniraju - to provedu do kraja. Rezultati takvog pristupa najbolje se vide sad na fakultetu. Ni ne znam za njihove ispite, međuispite, kolokvije i rokove jer se organiziraju tako da sve ide na vrijeme. Maksimalni rezultati uz minimalni trud. Da smo ih pustili odustajati u ranoj dobi, uvjerena sam da to ne bi bilo tako.

[tanja_b]

Kad je tema već aktivna, da napišem ovdje da mi je sin jučer maturirao u srednjoj glazbenoj, održao je jako lijep završni koncert. Naročito mi je drago što je, nakon dvije pandemijske godine, opet bilo moguće održati koncert pred publikom, i da je on pregrizao svoju introvertiranost i želju da se zavuče u puževu kućicu, pa je pozvao na koncert dosta svojih kolega (što iz glazbene, što iz gimnazije), skoro svi su i došli i bila je prekrasna atmosfera
Da je bilo uvijek lagano - nije, sadržajno je njemu glazbena išla kao od šale, ali ipak je to dvostruko školovanje (ne samo slobodna aktivnost) koje ima svoje specifičnosti. Tu mislim prvenstveno na srednju školu, iz ove perspektive, osnovna je bila igrarija
A u njegovoj ustrajnosti mislim da je glavnu ulogu imala izvrsna profesorica koja ga je vodila od samog početka, i profesori kod kojih je išao na dodatne seminare. I uz svoju strogo posloženu matematičko-racionalnu crtu ličnosti, koju ima od rođenja, razvio je i onu drugu, više umjetničku crtu, jučer je i profesorica bila iznenađena kad ga je gledala na pozornici, kako se lijepo razvio.
Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

[MusicBee]

Jelena, nema to veze s hrabrošću. Ima veze s USTRAJNOŠĆU, a to je komponenta koja nedostaje velikoj većini današnje djece. Mi smo sa svojom djecom imali dogovor da NEMA odustajanja unutar školske godine, a tako je i bilo. Što si upisao (izvannastavne aktivnosti, strani jezik, glazbenu, sport...svejedno) imaš odguliti do kraja školske godine, a za iduću se razmatra hoćeš li se i dalje upisivati. Ja nisam nikada dozvoljavala prerano odustajanje. Vrlo često se poklopi situacija da sad djeca ne bi vježbala za završni ispit, pa razmatraju odustajanje... a kad ih nagovoriš ili motiviraš (u dogovoru s nastavnikom ili bez, svejedno) da odgule do kraja, uvjere se da to i nije tako strašno. Bome, moram priznati da su moja djeca iznimna samo po toj jednoj značajki - ne odustaju samo tako. Bistri jesu, ali nisu iznimni, lijeni kao prosječna generacija ili malo manje, ali kad nešto isplaniraju - to provedu do kraja. Rezultati takvog pristupa najbolje se vide sad na fakultetu. Ni ne znam za njihove ispite, međuispite, kolokvije i rokove jer se organiziraju tako da sve ide na vrijeme. Maksimalni rezultati uz minimalni trud. Da smo ih pustili odustajati u ranoj dobi, uvjerena sam da to ne bi bilo tako.

slažem se s ovakvim pristupom....mi smo trenutno prvi na listi čekanja za 2 škole jer je kod nas navala strašna, a prima se jako malo (na gitaru samo 1 učenik, flautu 4) i koliko želim zbog nje da upadne jer njena želja je velika, toliko neću plakati ako propustimo zbog svega već navedenog. u svakom slučaju, ja sam nju izbombardirala s time što nosi sa sobom glazbena škola, objasnila joj razliku između dramske koju pohađa, plesa na koji išla ranije i glazbene koja je nešto sasvim drugačije i škola u pravom smislu te riječi, do te mjere da sam ju pitala je li spremna odraći se dječjih rođendana i sličnih druženja ako će u to vrijeme biti sati u glazbenoj školi, dala joj vrijeme da promisli i ona je odlučila da to želi... samim time što je njoj sve prezentirano i dan izbor da sama donese odluku, dogovor je da kada krene nema odustajanja kada prvi put osjeti zamor jer to se svima dogodi, pa će sigurno i njoj, ali do kraja godine gura jer sama je to odabrala i svaka odluka sa sobom nosi težinu... naravno, ako baš zaključimo da dijete nije za to i čini ju nesretnom, onda na kraju godine ima pravo ponovno razmisliti i odlučiti drugačije... to je ujedno i trening za život na koji ih treba pripremiti, na primjerenoj razini za njihovu dob... ne podržavam onu filozofiju "oni su samo djeca" jer osjećam da time umanjujemo njihove sposobnosti i razinu samosvijesti, oni su mali ljudi kojima samo treba potpora i usmjeravanje, ali svi moramo imati pravo i na poneku pogrešnu procjenu... i čini mi se da see ovdje ugl slažemo oko toga

Kad je tema već aktivna, da napišem ovdje da mi je sin jučer maturirao u srednjoj glazbenoj, održao je jako lijep završni koncert. Naročito mi je drago što je, nakon dvije pandemijske godine, opet bilo moguće održati koncert pred publikom, i da je on pregrizao svoju introvertiranost i želju da se zavuče u puževu kućicu, pa je pozvao na koncert dosta svojih kolega (što iz glazbene, što iz gimnazije), skoro svi su i došli i bila je prekrasna atmosfera
Da je bilo uvijek lagano - nije, sadržajno je njemu glazbena išla kao od šale, ali ipak je to dvostruko školovanje (ne samo slobodna aktivnost) koje ima svoje specifičnosti. Tu mislim prvenstveno na srednju školu, iz ove perspektive, osnovna je bila igrarija
A u njegovoj ustrajnosti mislim da je glavnu ulogu imala izvrsna profesorica koja ga je vodila od samog početka, i profesori kod kojih je išao na dodatne seminare. I uz svoju strogo posloženu matematičko-racionalnu crtu ličnosti, koju ima od rođenja, razvio je i onu drugu, više umjetničku crtu, jučer je i profesorica bila iznenađena kad ga je gledala na pozornici, kako se lijepo razvio.
Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

čestitke i majci i sinu! bravo!

[MusicBee]

Tanja_b, divno, čestitam!

Moj isto ronda da ne želi više ići u glazbenu., završava 2. razred, ide mu dosta dobro uz minimum truda. Solfeggio ima petice, a doma nikad ništa ne radi. Instrument odsvira minimum koliko je potrebno. Kaže čak da je njemu dobro kad dođe na sat instrumenta, solfeggio voli, a glavni razlog je što se njemu ne da ići, rađe bi doma ležao na kauču
Šta sad da ja njemu kažem, ok, ostani ležati ili diži guzicu i izvoli ići dalje....inače, ja nisam tip koji odustaje, i samoj mi je grozno prihvatiti da se odustaje tek tako od bilo kakvih aktivnosti a opet ne želim forsirati iako mislim da mu razlozi nisu opravdani...

iskreno, meni lijenost nije opravdan razlog za odustajanje, pogotovo ako mu ide dobro. druga je stvar kada imaš dijete kojemu to stvara preveliko opterećenje i iscrpljuje ga, ali nisam sigurna da li je kod njega to slučaj ako mu sve ide i bez nekog stresa.. probaj još malo ispitati da ne postoji neki drugi razlog, tipa neslaganje s prof. ili nekom djecom ili nešto treće
i možda mu prezentirati da odustajanje ne znači da će doma ležati nego dobiti neke druge obaveze za popuniti to dodatno vrijeme, pa da sam procijeni u što mu je draže uložiti svoje vrijeme....

ja gledam iz perspektive majke djeteta s viškom energije kojoj ležanje na jednom mjestu predstavlja kaznu, pa uzmi s rezervom... moja bi išla na 168 aktivnosti, samo da se nešto događa, sjedenje doma bez plana nam nije opcija ni vikendom

[ivana s]

ja gledam iz perspektive majke djeteta s viškom energije kojoj ležanje na jednom mjestu predstavlja kaznu, pa uzmi s rezervom... moja bi išla na 168 aktivnosti, samo da se nešto događa, sjedenje doma bez plana nam nije opcija ni vikendom

Imam i takvu jednu, ide u prvi razred OS, trenira jako zahtjevan sport, svakodnevni treninzi, 2-3 sata, i planira u glazbenu, ni manje ni vise nego violinu. Ne znam da li da je krenem odgovarati od violine ili od glazbene opcenito

[Vrijeska]

Kad je tema već aktivna, da napišem ovdje da mi je sin jučer maturirao u srednjoj glazbenoj, održao je jako lijep završni koncert. Naročito mi je drago što je, nakon dvije pandemijske godine, opet bilo moguće održati koncert pred publikom, i da je on pregrizao svoju introvertiranost i želju da se zavuče u puževu kućicu, pa je pozvao na koncert dosta svojih kolega (što iz glazbene, što iz gimnazije), skoro svi su i došli i bila je prekrasna atmosfera
Da je bilo uvijek lagano - nije, sadržajno je njemu glazbena išla kao od šale, ali ipak je to dvostruko školovanje (ne samo slobodna aktivnost) koje ima svoje specifičnosti. Tu mislim prvenstveno na srednju školu, iz ove perspektive, osnovna je bila igrarija
A u njegovoj ustrajnosti mislim da je glavnu ulogu imala izvrsna profesorica koja ga je vodila od samog početka, i profesori kod kojih je išao na dodatne seminare. I uz svoju strogo posloženu matematičko-racionalnu crtu ličnosti, koju ima od rođenja, razvio je i onu drugu, više umjetničku crtu, jučer je i profesorica bila iznenađena kad ga je gledala na pozornici, kako se lijepo razvio.
Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

Bravo!
Čestitam!!!

[ivana s]

Tanja_b, divno, čestitam!

Moj isto ronda da ne želi više ići u glazbenu., završava 2. razred, ide mu dosta dobro uz minimum truda. Solfeggio ima petice, a doma nikad ništa ne radi. Instrument odsvira minimum koliko je potrebno. Kaže čak da je njemu dobro kad dođe na sat instrumenta, solfeggio voli, a glavni razlog je što se njemu ne da ići, rađe bi doma ležao na kauču
Šta sad da ja njemu kažem, ok, ostani ležati ili diži guzicu i izvoli ići dalje....inače, ja nisam tip koji odustaje, i samoj mi je grozno prihvatiti da se odustaje tek tako od bilo kakvih aktivnosti a opet ne želim forsirati iako mislim da mu razlozi nisu opravdani...

[tanja_b]

Tanja_b, divno, čestitam!

Moj isto ronda da ne želi više ići u glazbenu., završava 2. razred, ide mu dosta dobro uz minimum truda. Solfeggio ima petice, a doma nikad ništa ne radi. Instrument odsvira minimum koliko je potrebno. Kaže čak da je njemu dobro kad dođe na sat instrumenta, solfeggio voli, a glavni razlog je što se njemu ne da ići, rađe bi doma ležao na kauču
Šta sad da ja njemu kažem, ok, ostani ležati ili diži guzicu i izvoli ići dalje....inače, ja nisam tip koji odustaje, i samoj mi je grozno prihvatiti da se odustaje tek tako od bilo kakvih aktivnosti a opet ne želim forsirati iako mislim da mu razlozi nisu opravdani...

Pa ni ne mora raditi solfeggio doma u 2. razredu! Zapravo, ako mu inače dobro ide i ako je redovit na nastavi, solfeggio se ne mora uopće raditi doma. Moj nije prstom mrdnuo za taj predmet od početka do kraja. U srednjoj je imao zadaće iz drugih predmeta, to je morao ponekad i raditi, ali solfeggio zaista ne.
Čini mi se da je kod tvog djeteta problem motivacije - vjerojatno upravo to što ne mora ulagati osobit trud dovodi do rutine koja je djeci često dosadna. Ja mu ne bih dala da ostane doma ležati na kauču druga stvar ako mu je teško, ili ima neku drugu veliku zanimaciju, ili baš zaista ne voli glazbenu. Argument "ne da mi se" kod mene nikad nije prolazio.
Često oni pred kraj školske godine budu već prezasićeni svim zahtjevima, školskim i glazbenim, pa tako isplivaju i priče o odustajanju.

[ivana s]

Pa ni ne mora raditi solfeggio doma u 2. razredu! Zapravo, ako mu inače dobro ide i ako je redovit na nastavi, solfeggio se ne mora uopće raditi doma. Moj nije prstom mrdnuo za taj predmet od početka do kraja. U srednjoj je imao zadaće iz drugih predmeta, to je morao ponekad i raditi, ali solfeggio zaista ne.
.

Tanja, znam, tako je i starija prolazila ali opet čujem roditelje u glazbenoj kako komentiraju da je djeci težak solfeggio, rade doma s njima. Nedavno sam čula jednog tatu koji kaže da dijete neće nastaviti u srednju zbog slofeggia, instrument mu je ok. Ja nemam nikakvo glazbeno obrazovanje tako da ne znam koliko je to zahtjevo ili nije.

[buba klara]

tanja_b čestitke!!!
Evo moje kratko iskustvo (iz predpotopnih vremena, doduše). Svirala sam klavir od 3. raz. OŠ do kraja srednje. Nikad me nitko nije ni odveo (pričamo o vremenu kad se djeca uglavnom nisu vodila na aktivnosti već su sama hodala ako su uopće igdje i išla) a kamoli nagovarao da idem/ne idem. Glazba je bila moj užitak, opuštanje nakon učenja, najosobnija niša za pobjeg od svega (osobito u doba puberteta). Nisam imala ambicije profesionalno baviti se glazbom, ona je bila isljučivo moj gušt.

Nikad nisam zažalila što sam toliko vremena „utrošila“ u tu aktivnost (sjećam se i dan-danas komentara čemu sve to, mogla sam to vrijeme nekako pametnije iskoristiti, uložiti u nešto drugo). Doista mi nije žao ni dana: osim vlastitog užitka, bilo je tu i druženja i putovanja a bome me naučilo i pametno strukturirati vrijeme, naročito u gimnaziji, kad ti ostane sat u pauzama za učenje i možda još toliko navečer. Žao mi je jedino da sam po dolasku na studij ostala bez instrumenta, tako da se moj kontakt s klavirom nastavio isljučivo preko praznika doma. Od mojih tadašnjih kolega rijetki sviraju profesionalno, većina ih je izabrala druge struke te sviraju za gušt u neformalnim varijantama do dan danas.
Od raznih drugoh stvari sam odustajala ali od sviranja ne.

[ivana s]

Slažem se s vama, i meni je taj "ne da mi se" argument neprihvatljiv ali opet mi je muka kad zamislim da ide u glazbenu jer ga roditelji tjeraju, to mi je opet druga krajnost.

[Jelena]

tanja b, cestitam sinu. Velika je to stvar.
Ako nema vise sile, i ja sam apsolutno za to da se odguli skolska godina do kraja.
Solfeggio se sjecam da sam samo kvintni i kvartni krug ucila
Srednja je nesto sasvim drugo, kako vec netko rece.

[Peterlin]

Eh, solfeggio - moji su imali domaće zadaće u glazbenoj školi i to se provjeravalo, a mnogi klinci su se bunili na to. Moji su nekako to lako prošli, jer stariji je bio uvijek savjestan oko toga, a mlađi je znao brljaviti pa sam slušala prigovore profesorice kad bih otišla na informacije, ali rekla sam joj da je to NJEGOVA obveza i da ja ne mislim pisati njegove zadaće. Pomoći ću mu ako me pita, ali ako ne traži - nula bodova. Nakon prve dvije godine skužio je trik i često je znao od brata prepisati zadaću Kako god bilo, ne bih rekla da im je to ostavilo neke traume. Za solfeggio trebaš imati kliker za matematiku. Kvintni i kvartni krug je tipičan primjer - samo zbrajaš. Neš ti problema... Isto vrijedi i za transpozicije i slično. Moji su obojica dobri matematičari i i išlo im je definitivno bolje nego meni u moje vrijeme. Znali su brljaviti s teorijom, kad je trebalo znati agogiku, ali bratemili, to je škola kao i svaka druga, nešto moraš i naučiti da bi dobio dobru ocjenu. Mlađi je bio odličan sluhist i kad je napokon u trećem razredu savladao pisanje nota, imao je dobre ocjene iz diktata. Stariji je jednom rekao kako možeš švercati na diktatima - treba gledati profesorici u ruke dok svira, ako imaš dobar položaj u učionici. Ma cirkus...

[čokolada]

Da, glazba je zastrašujuće blisko povezana s matematikom.

[Peterlin]

To je istina. Ovdje je jedna prezentacija (na slovenščini, ali nema veze) o Bachu i matematici: https://prezi.com/gsvh3tp9ep_8/bach-in-matematika/

[Peterlin]

Eh, da - kvintni i kvartni krug su harmonikašima dobro poznati - tako su poredani basovi, pa se to brzo zapamti jer uzlazno idu po kvintnom, a silazno po kvartnom krugu http://harmonika.ba/cms/index.php/bs...ka/basovi.html

[tanja_b]

Mene su nekad davno učili da ne postoji kvartni krug, nego samo uzlazni i silazni kvintni krug

[Peterlin]

Pa istina, kvarta je obrat kvinte.

[čokolada]

Tako je. Ljestvice s povisilicama uzlaze, a one sa snizilicama silaze za čistu kvintu. Kvartni krug nije više popularan .

[Dota]

Dota, ja sam na ovo reagirala. Meni zvuci tesko i mucno. Slobodne aktivnosti su za mene slobodne. Netko svira 5 godina bez entuzijazma, stalno ga se podsjeca na obaveze, i onda smogne snage reci roditeljima da ga to stvarno ne zanima. A roditelj krene sa svijecama i mostovima i mozes ti to i mi cemo ti pomoci da nastavis, steta je da ne zavrsis barem osnovnu skolu. A dobro ako bas nikako ne mozes... Meni je to mučno. Neš ti hrabrosti prekinuti muzicku prije nego si naucio jos jednu Lisztovu etidu. Koje su to odgovornosti, promisljanja i iscrpljivanja.

Upadam sad kao padobranac i ispričavam se ako ste već sve napisale. Nisam pročitala temu do kraja, budem... sad čitam zaostatke i komentiram. Sorry, Jelena, nisam vidjela prije. Hvala ti što si ovo napisala. Do ovog upisa sam zaista mislila da mi svi na temi pišemo relativno isto, zato sam ti i pisala da mislimo isto.
Ne mislimo.
Za moju djecu glazbena škola je vatromet radosti, najvažnija slobodna aktivnost koju imaju i koju jako vole, a često i obožavaju. Iako smo ih mi povremeno i odgovarali od toga, starija djeca su i u srednjoj glazbenoj i jako im je važna. Ima to veze i sa školom, i s profesorima, i s društvom tamo, ali mislim da najviše ima veze s pristupom koji je u toj školi drugačiji i koji mojoj djeci donosi radost.
Čitanje ovog tvog opisa " Netko svira 5 godina bez entuzijazma, stalno ga se podsjeca na obaveze, i onda smogne snage reci roditeljima da ga to stvarno ne zanima. A roditelj krene sa svijecama i mostovima i mozes ti to i mi cemo ti pomoci da nastavis, steta je da ne zavrsis barem osnovnu skolu. A dobro ako bas nikako ne mozes... " je i meni teško i mučno. I totalno suprotno od onog što sam ja zapravo napisala, a bogme i od mog (našeg) roditeljskog stila.
Jasno mi je da svi mi imamo različita životna iskustva, i da svi zapravo iz njih iščitavamo značenja onoga što pišu drugi ljudi. Ja uopće ne mogu zamisliti kako je to svirati (ili bilo što drugo raditi) 5 godina bez entuzijazma i ne moći reći roditeljima da te to ne zanima. Strašno mi je i zamisliti da ima djece koja na takav način idu u glazbenu školu (ili na bilo koju drugu aktivnost).Tako da mi zaista nije palo na pamet da ćeš moje upise iščitavati na takav način. Da je, pokušala bih (ne znam bih li i uspjela) napisati to jasnije.
Ono o čemu sam ja pisala je išlo u dva rukavca razmišljanja. Prvi, u kojem Vrijeska traži ideje i načine kako bi dijete moglo (možda) nastaviti ići u muzičku školu, i u kojem joj pišem svoja razmišljanja kako bi možda moglo (A i B programi, promjene nastavnika, promjene škole itd. ).I drugi, u kojem eksplicite govorim u nekoliko navrata kako ni ja ni suprug (dakle, mi kao roditelji) ne mislimo da je loše isprobavati nove stvari, dapače...kako su i naša djeca odustajala od nekih stvari, puno "ozbiljnijih" od muzičke škole, i započinjala neke nove stvari za koje je trebala još puuuuno veća hrabrost, i promišljanje, i odgovornost, uz naš roditeljski blagoslov. I na takve stvari sam mislila kad sam pisala o hrabrosti, ne o etidama, naravno. No, naša djeca imaju pravo na svoju privatnost (i jako se trudim ne povrijediti im to pravo) pa ovdje ne mislim detaljnije o tome.

Ono o čemu sam ja pisala (i pišem), i ono što vidim kod svoje djece je upravo ovo što je tako prekrasno opisala buba klara . Neki dan je moje srednje dijete upotrijebilo gotovo iste riječi opisujući svoje osjećaje za srednju glazbenu školu. Zahvalna sam što je pronašlo mjesto na kojem se može tako osjećati.
I želim reći da će nekom djetetu to mjesto biti u glazbi, nekom u plesu, nekom u nogometu, nekom u robotici, nekom u manga stripovima... svejedno je. I to je moja svijeća i moj most, o kojima pišem.
Osvijetliti im mračna mjesta kako bi mogli naći ono neko njihovo, posebno mjesto, u kojem se osjećaju svoji, i sigurni, i prekrasni.
I biti im most na kojem će prijeći na tu obalu, koliko god puta treba, i ma koliko rijeka bila divlja .

Hvala ti, buba klara. Napisala si sve što je bilo potrebno reći (i što će netko drugi napisati na nekoj drugoj temi, o nekoj drugoj aktivnosti; u tome i je divota i čar.)
Mislim da tako treba gledati na ovu temu.

Ps. Tanja b, čestitke sinu, a i svima vama! Imala sam privilegiju slušati ga par puta u životu i čuvat ću njegovo muziciranje u riznici dragih iskustava.

Evo moje kratko iskustvo (iz predpotopnih vremena, doduše). Svirala sam klavir od 3. raz. OŠ do kraja srednje. Nikad me nitko nije ni odveo (pričamo o vremenu kad se djeca uglavnom nisu vodila na aktivnosti već su sama hodala ako su uopće igdje i išla) a kamoli nagovarao da idem/ne idem. Glazba je bila moj užitak, opuštanje nakon učenja, najosobnija niša za pobjeg od svega (osobito u doba puberteta). Nisam imala ambicije profesionalno baviti se glazbom, ona je bila isljučivo moj gušt.

Nikad nisam zažalila što sam toliko vremena „utrošila“ u tu aktivnost (sjećam se i dan-danas komentara čemu sve to, mogla sam to vrijeme nekako pametnije iskoristiti, uložiti u nešto drugo). Doista mi nije žao ni dana: osim vlastitog užitka, bilo je tu i druženja i putovanja a bome me naučilo i pametno strukturirati vrijeme, naročito u gimnaziji, kad ti ostane sat u pauzama za učenje i možda još toliko navečer. Žao mi je jedino da sam po dolasku na studij ostala bez instrumenta, tako da se moj kontakt s klavirom nastavio isljučivo preko praznika doma. Od mojih tadašnjih kolega rijetki sviraju profesionalno, većina ih je izabrala druge struke te sviraju za gušt u neformalnim varijantama do dan danas.
Od raznih drugoh stvari sam odustajala ali od sviranja ne.

[Peterlin]

Offt na temu povisilica i snizilica: najbolji izraz koji su moja djeca donijela iz glazbene škole je PONIZILICA Poslije smo se zafrkavali da je to znak koji staviš ispred imena osobe koju želiš poniziti... (užas...)

[MusicBee]

eh, onda znaš
pa čuj, ako je dijete baš jako zagrizlo za tu violinu,biti će joj lakša i draža nego drugi isntrumenti...meni je violina divna, ali moja neće niti čuti, kaže ima škripav zvuk i ni slučajno

ja nemam baš neke veze s glazbom ni iskustva u glazbenoj, ali ono što sam isčitala istražujući za nju je da je za violinu must have dobar sluh dok se na pojedinim instrumentima to čak može i kompenzirati

ako dijete ima volju, super, ali nebi vam bila u koži prema navedenom...ja sam u drami jer moja ide jednom tjedno blok sat na dramsku

[tanja_b]

eh, onda znaš
pa čuj, ako je dijete baš jako zagrizlo za tu violinu,biti će joj lakša i draža nego drugi isntrumenti...meni je violina divna, ali moja neće niti čuti, kaže ima škripav zvuk i ni slučajno

ja nemam baš neke veze s glazbom ni iskustva u glazbenoj, ali ono što sam isčitala istražujući za nju je da je za violinu must have dobar sluh dok se na pojedinim instrumentima to čak može i kompenzirati

ako dijete ima volju, super, ali nebi vam bila u koži prema navedenom...ja sam u drami jer moja ide jednom tjedno blok sat na dramsku

Za violinu je dobar sluh prednost, ali ako se dovoljno rano počne, sluh se može i istrenirati. Presudna za violinu je upornost i redovito vježbanje, gudački instrumenti općenito traže više vježbanja i treba više vremena da se usvoji pravilna tehnika, što nestrpljivom djetetu može biti frustrirajuće.
Što se tiče škripanja, cello škripi manje od violine

[Jelena]

Ja sam kod diktata znala intervale po pocecima nekih pjesmica. Sjecam se da mi je velika seksta bila Hej salaši iz Salaš u malome ritu

Ivana s, ako ne moras instrument kupovat, onda pusti da proba. Ne znam gdje zivis, al lakse je u manjim gradovima kad stignes za 15 minuta svugdje. Ja isto mislim da je to jako tesko uz svakodnevne treninge. Nije to samo par sati nastave, nego i vjezbanje.

Mene jedino muci (a ocito sam stara skola, kad ne znam da kvartni krug nije in ), kako sad jako puno djece ide na natjecanja. Je l to zato sto je manja drzava i manje ljudi, sto li se promijenilo ne znam. Ja vjerojatno necu imati brigu oko upisivanja glazbene skole. Al nikad ne znas.

Al to mi je stvarno svejedno. Ali bih puno vise voljela da ima interes za strane jezike, a ne vidim ga.

Kod mene se potrefilo glazba/matematika/jezici. Isto vidim kod sebe da je to povezano. Tko nije matematicar, mora jezicima i glazbi pristupiti na drugi nacin. Al nije da ne ide. Al zato kod mene rupetina u mozgu za lirsko izrazavanje. To se ne moze ako nemas u sebi.

[ivana s]

Ivana s, ako ne moras instrument kupovat, onda pusti da proba. Ne znam gdje zivis, al lakse je u manjim gradovima kad stignes za 15 minuta svugdje. Ja isto mislim da je to jako tesko uz svakodnevne treninge. Nije to samo par sati nastave, nego i vjezbanje.

U Zagrebu smo, i to razvazanje bi nekako ugurala ali me muci kvaliteta svega skupa sto mora stati u 24 sata. Ona ne ide u boravak jer je u to vrijeme na treninzima, tako da doma jos mora sve obaveze oko skole rjesavati.
Instrument se vjerojatno moze posuditi u skoli ali ipak cemo pricekati jos jednu godinu pa cu dogodine vidjeti kako stvari stoje.

[čokolada]

Ja sam kod diktata znala intervale po pocecima nekih pjesmica. Sjecam se da mi je velika seksta bila Hej salaši iz Salaš u malome ritu

.

Ja sam rođen tamo na Salaaašu...i meni je to bila orijentacija za V6.
A pjesma iz filma Love story za m6 (Where do I begin
to tell the story of how great a love can be...)

[Peterlin]

Sjeća li se netko onih gesta za solmizaciju? Mi smo to učili u osnovnoj glazbenoj školi, ali moji dečki nisu za to ni čuli. Ovo https://www.musictheorytutor.org/201...hile%20singing. Idealno za djecu kojima odgovara učenje cijelim tijelom.

[tanja_b]

Sjeća li se netko onih gesta za solmizaciju? Mi smo to učili u osnovnoj glazbenoj školi, ali moji dečki nisu za to ni čuli. Ovo https://www.musictheorytutor.org/201...hile%20singing. Idealno za djecu kojima odgovara učenje cijelim tijelom.

Da, fonomimika, tako uče solfeggio u Elly Bašić, i vrlo je efikasno.

[Lili75]

Slažem se s vama, i meni je taj "ne da mi se" argument neprihvatljiv ali opet mi je muka kad zamislim da ide u glazbenu jer ga roditelji tjeraju, to mi je opet druga krajnost.

Da samo znas koliko ima takve djece koja moraju ici zbog roditelja. Osobno mi je to prestrasno.
Zamisljam sebe da me sad netko prisili da se bavim necim sto meni nije špica i da na to trosim svoje vrijeme, ma nezamislivooo....

Ja sam tip koji sve zapoceto zavrsava, ali uopce biti u necemu sto me ne zanima, to mi je totalno strano.

Imam nekoliko prijateljica cija se djeca zele ispisati godinama,ali mame ne daju. Meni strasno o kakvoj god aktivnosti da se radi.

A svakoga nesto zanima,pa neka se bavi onime sto je njegova strast, hobby ili zabava, a ne mamina.

[čokolada]

I danas tako učim djecu, samo što sam morala modernizirati pjesme

[Lili75]

Tanja_b,
Cestitaaam sineku :klap bravoo!

Nadam se da ce sad osjetit svo to slobod.vrijeme i u njemu uzivat kako je planirao.
Ja kad prestanem s treninzima preko zime radi pauze, cini mi se da imam svo vrijeme svijeta

Meni kao i Jeleni su bitni jezici, ali i sport. Dan ima samo 24h. Potpuno mi je svejedno koji, zapravo onaj koji vole i u njemu uzivaju. Al bez sporta ne moze ja to gledam i iz perspektive dobrobiti za zdravlje a danasnje generacije znamo svi koliko su manje aktivne zbog nacina zivota u 21.st.

[tanja_b]

Tanja_b,
Cestitaaam sineku :klap bravoo!

Nadam se da ce sad osjetit svo to slobod.vrijeme i u njemu uzivat kako je planirao.
Ja kad prestanem s treninzima preko zime radi pauze, cini mi se da imam svo vrijeme svijeta

Pa, ne vjerujem da će imati toliko slobodnog vremena jer gimnazija u koju ide će mu posaugati sve kapacitete. Već ove, završne godine u glazbenoj, glazbom se zapravo bavio vrlo malo. Zapravo, razlog zašto mu je tako dobro išlo i u srednjoj glazbenoj je upravo rad njegove profesorice kroz osnovnu školu, kad je istesao tehniku i naučio kako se stvarno vježba, pa je u srednjoj mogao teške programe savladavati uz minimum vježbanja (kako već rekoh, teoriju je rješavao lijevom nogom, bez imalo truda, jer mu je očito bilo lagano).
Zahtjevi su u gimnaziji ogromni, sljedeće godine ga čeka matura i konačan odabir faksa, neće on baš imati puno slobodnog vremena ali nadam se da će se barem moći češće družiti s ekipom (za jednog introverta, ima iznenađujuće bogat društveni život).

Meni kao i Jeleni su bitni jezici, ali i sport. Dan ima samo 24h. Potpuno mi je svejedno koji, zapravo onaj koji vole i u njemu uzivaju. Al bez sporta ne moze ja to gledam i iz perspektive dobrobiti za zdravlje a danasnje generacije znamo svi koliko su manje aktivne zbog nacina zivota u 21.st.

A što bi, npr., da imaš dijete koje je totalno antisportski tip i ne želi se time baviti, a ti ipak inzistiraš? Pa to je isto kao djeca koja idu u glazbenu zbog roditelja

[Lili75]

Pobjeze mi.

S tim da vrlo korisnim smatram da dijete ima tu i tamo slobodno, nepopunjeno vrijeme kroz tjedan da se nauci imat vrijeme za sebe. Dosadu takodjer smatram izvrsnom i prilikom za biti kreativan.

[ina33]

Čestitam, tanja_b !

A propos ustrajnosti, slažem se s Tanjom, ne s Peterlin. U današnje vrijeme brzih promjena ustrajat u nečemu samo da se dokaže motiv ustrajnosti (a to nešto nije obavezno, nego dodatno) mi se čini promašeno - danas smo u vremenu ubrzanog darvinizma, u svim korporacijama (LOL, da) je glavno učenje da nema smisla ustrajat u grešci (ako je greška), nego brzo ispravljat kurs... tako da dokazivanje ustrajnosti u nečemu što ti je više smor nego gušt, a nije obavezno, po meni je promašena mogućnost da radiš nešto u čemu si stvarno dobar i gdje bi mogao iskočiti iz mase ili ti je barenko gušt i opuštanje pa je svejedno kakav si.

[ina33]

Pardon, s Jelenom .

[Lili75]

Pa bilo koja vrsta rekreacije je zdrava, moze sta ja znam plesat,
rolat, vozit bajk, planinarit, ma bilo sto, ne treba to bit organizirana sport.aktivnost.

Vjerujem da ne postoji osoba kojoj ne lezi nijedna fizicka aktivnost. Mozda pretile osobe kojima je vec ozbiljno ugrozeno zdravlje te nisu u mogucnosti nista ni izvest (sto naravno ne mora biti slucaj sa svima), pa im je tesko i u setnju. U nacelu uvijek ima nesto.

Ono ako se ne bavis bas nikakvom fiz.aktivnoscu to ipak utjece na zdravlje, a isao/ne isao u glazbenu/jezike/.... nema direktnog ucinka na zdravlje.

Zdravlje vjerujem da svi smatramo necim najvrijednijim sto imamo jer bez njega nema nicega.

[Lili75]

A što bi, npr., da imaš dijete koje je totalno antisportski tip i ne želi se time baviti, a ti ipak inzistiraš?

I ne bih nikada inzistirala na nekoj sportskoj aktivnosti po mojim zeljama, ostavljam djeci da biraju sto zele isprobat (dosad je bilo i plesa, odbojke (kcerka), kosarke, nogometa (sin), a sad su vec duze oboje u atletici čuda li...

Uopce nemam problem s tim da promijene aktivnost, dapace to smatram pozeljnim jer tek kad vise toga probas, shvatis sto je to sto te najvise zanima.

Ono sto mi je vazno je da zavole fizicki aktivnost/sport i da im ta navika ostanr za ostatak zivota.Ne nesto kroz sto ce protutnjat par godina i Bog te veselio bye bye.

[Kanga]

I ne bih nikada inzistirala na nekoj sportskoj aktivnosti po mojim zeljama, ostavljam djeci da biraju sto zele isprobat (dosad je bilo i plesa, odbojke (kcerka), kosarke, nogometa (sin), a sad su vec duze oboje u atletici čuda li...

Hehe, a što bi da se tako postaviš (što god želi, ali mora neki sport) i dijete izabere - šah! Znam takav primjer

[tanja_b]

Napisala si najprije "sport", ne "rekreacija", to dvoje nije isto.
A osim toga, ovo je tema o glazbenoj školi, ne o svim vrstama aktivnosti u slobodno vrijeme. Jasno je meni da nije glazba svima prioritet, ne treba ni biti. Ali ne vidim ni svrhu da se na temi o glazbenoj školi izjašnjavamo kako to i nije tako važno. Pa naravno da nije presudno ni za čiji život i zdravlje, ali ako netko ovdje traži informacije o upisima, specifičnostima školovanja i drugim stvarima, nema baš smisla relativizirati cijelu priču ubacivanjem sporta i stranih jezika.

[Lili75]

Sorry ja sam se samo nadovezala na Jelenu i inu da odustajanje od glazbene (kao ni od sporta i jezika) nije smak svijeta (ako dijete opterecuje i ne ispunjava), a to pitanje je postavila Vrijeska, a kasnije i ivana_s. Tako je nekako isao flow.
Tu stajem.

*i rekreacija je fizicka aktivnost, meni je to sve pod nazivnikom "sport".

[tanja_b]

Što se tiče ovogodišnjih upisa, evo informacije s weba GU Elly Bašić:

OBAVIJEST RODITELJIMA ZAINTERESIRANIM ZA UPIS DJECE U PRVI RAZRED, A KOJA NISU POHAĐALA PRIPREMNE PROGRAME GU ELLY BAŠIĆ

Prema Nastavnom planu i programu Funkcionalne muzičke pedagogije ne vršimo provjeru sposobnosti za upis u 1. razred.
Prednost pri upisu imaju polaznici pripremnih programa.

Predbilježbe za djecu koja nisu pohađala pripremne programe održat će se

u subotu, 4. lipnja 12 – 14 sati

Napominjemo da su za instrumente:
klavir, gitara, violončelo, flauta, klarinet, saksofon, trombon, horna i udaraljke popunjena sva mjesta.

Ukupno 20 – tak slobodnih mjesta ostalo je na:
violini, violi, kontrabasu, oboi, fagotu, trubi i harmonici

Vjerojatno su zainteresirani za ovu godinu već znali za ovaj datum (predbilježbe su, naime, danas), ali stavljam obavijest tek toliko da vidite kakav je interes za konkretne instrumente.
Dakle, klavir i gitara su tradicionalno najpopularniji i obično se popune polaznicima iz pripremnog programa ("glazbenog vrtića").
Flauta je isto vrlo popularna, saksofon također, a vidim da je violončelo ove godine preteklo violinu (ili se naprosto radi o broju slobodnih mjesta kod konkretnih nastavnika).

Uglavnom, polaženje pripremnog programa je prednost, ali nije preduvjet za upis. S pripremnim programom veća je ponuda instrumenata.

[MusicBee]

Za violinu je dobar sluh prednost, ali ako se dovoljno rano počne, sluh se može i istrenirati. Presudna za violinu je upornost i redovito vježbanje, gudački instrumenti općenito traže više vježbanja i treba više vremena da se usvoji pravilna tehnika, što nestrpljivom djetetu može biti frustrirajuće.
Što se tiče škripanja, cello škripi manje od violine

ma ni cello neće čuti... flauta ili gitara i to je to