glazbena škola?

[Peterlin]

Možda je tako i bolje. Ako ne dobije instrument koji želi, a ne želi isprobati alternative - možda je bolje da i ne krene sada. Za gitaru nije kasno ni ako upiše iduće godine. Moj E. je želio klavir, nije uspio dobiti mjesto (nije bio polaznik pripremnog programa, a poznato je da za klavir treba to odraditi barem jednu godinu, ako ne i dvije). Na kraju je upisao harmoniku i ispalo je da je to za njega odličan izbor. Nismo ga jako nagovarali. Samo smo ga pitali hoće li harmoniku ili će pričekati još godinu dana. Nije htio čekati, nego je pristao upisati harmoniku. Pobrao je kasnije hrpu nagrada na natjecanjima, a profesorica ga je često zvala da prezentira instrument kad su po osnovnim školama imali javne satove da privuku nove učenike. Svira povremeno i danas. Gitaru je u međuvremeno naučio sam, koliko mu treba za društvo (tamburati akorde, nije to isto kao kad završiš školu, ali muževa gitara je bila doma pri ruci, pa se malo zabavljao).

[MusicBee]

i ja mislim...rekla mi je teta u Balokoviću da ni za flautu nije kasno iduće godine, a u međuvremenu sam saznala da u njenoj školi ima neki profesor koji drži satove gitare, pa ću se raspitati.... u svakom slučaju, biti će mi drago da upadne radi nje jer stvarno jako želi, ali nije prevelika drama i ako ne upadne...već sam s njom razgovarala i pripremila ju na obje mogućnosti....rekla teta da za flautu ima šanse do 10 mj. da se oslobodi mjesto i da ona bude prva za upad, pa čekamo.....

[Jelena]

Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni.

No informacija je svakako korisna za sve one koji vide talent kod svog vrtićarca.
Ja bih od ponuđenog upisala violinu

[tanja_b]

Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni.

No informacija je svakako korisna za sve one koji vide talent kod svog vrtićarca.
Ja bih od ponuđenog upisala violinu

Ma nije nefer. U principu, većina djece upiše na kraju instrument koji žele.

Što se tiče prijemnog ispita: sve glazbene škole imaju audiciju za upis u 1. razred, OSIM Elly Bašić. Jer je načelo funkcionalne muzičke pedagogije da svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje i oni po svojim pravilima ne provode audicije ni prijemne ispite za upis u osnovnu školu (srednja je drugo, tu imaju prijemni kao i sve druge škole). Njihov način rada je takav, to je uzmi ili ostavi. Što ne znači da mali Mozart nema prilike upisati s 8 godina 1 godinu pripremnog programa pa upisati klavir s 9 godina, ili upisati neki drugi instrument za koji mu se može razviti još i veći interes.
Glazbena škola nije natjecanje talenata (iako mnoga djeca idu i na natjecanja, ali to je neobavezni dio priče i trenutno nebitan za raspravu). Poanta je da što više djece dobije priliku. Na žalost, broj mjesta je često fizički ograničen. Što ne znači da će talentu biti zatvorena sva vrata jednom zauvijek ako se te-i-te godine ne uspije upisati na željeni instrument u određenoj školi.

[MusicBee]

Ma nije nefer. U principu, većina djece upiše na kraju instrument koji žele.

Što se tiče prijemnog ispita: sve glazbene škole imaju audiciju za upis u 1. razred, OSIM Elly Bašić. Jer je načelo funkcionalne muzičke pedagogije da svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje i oni po svojim pravilima ne provode audicije ni prijemne ispite za upis u osnovnu školu (srednja je drugo, tu imaju prijemni kao i sve druge škole). Njihov način rada je takav, to je uzmi ili ostavi. Što ne znači da mali Mozart nema prilike upisati s 8 godina 1 godinu pripremnog programa pa upisati klavir s 9 godina, ili upisati neki drugi instrument za koji mu se može razviti još i veći interes.
Glazbena škola nije natjecanje talenata (iako mnoga djeca idu i na natjecanja, ali to je neobavezni dio priče i trenutno nebitan za raspravu). Poanta je da što više djece dobije priliku. Na žalost, broj mjesta je često fizički ograničen. Što ne znači da će talentu biti zatvorena sva vrata jednom zauvijek ako se te-i-te godine ne uspije upisati na željeni instrument u određenoj školi.

Tanja, ne bih se složila da većina djece upise instrument koji žele.... govorim iz perspektive Novog Zg gdje nemamo toliko velik izbor škola, a djece je puno i mnogi ne upišu nijedan, a kamoli željeni instrument....za usporedbu, baš sam malo bacila pogled na rezultate audicije po drugim lokacijama i manje je djece s tako velikim brojem bodova i u svakom slučaju se više upisuje, pa i onih s nižim bodovima od naših neupisanih..... jednostavno je tak
eto nama se na gitaru upisuje samo 1 učenik, a prijavljenih more....

[Mima]

Tanja, ne bih se složila da većina djece upise instrument koji žele.... govorim iz perspektive Novog Zg gdje nemamo toliko velik izbor škola, a djece je puno i mnogi ne upišu nijedan, a kamoli željeni instrument....za usporedbu, baš sam malo bacila pogled na rezultate audicije po drugim lokacijama i manje je djece s tako velikim brojem bodova i u svakom slučaju se više upisuje, pa i onih s nižim bodovima od naših neupisanih..... jednostavno je tak
eto nama se na gitaru upisuje samo 1 učenik, a prijavljenih more....

Pa ono, ima Zagreba i izvan Novog Zagreba

[tanja_b]

Tanja, ne bih se složila da većina djece upise instrument koji žele.... govorim iz perspektive Novog Zg gdje nemamo toliko velik izbor škola, a djece je puno i mnogi ne upišu nijedan, a kamoli željeni instrument....za usporedbu, baš sam malo bacila pogled na rezultate audicije po drugim lokacijama i manje je djece s tako velikim brojem bodova i u svakom slučaju se više upisuje, pa i onih s nižim bodovima od naših neupisanih..... jednostavno je tak
eto nama se na gitaru upisuje samo 1 učenik, a prijavljenih more....

Ok, kad sam napisala da većina upiše željeni instrument, nisam mislila na željeni instrument u željenoj školi na željenoj lokaciji
Svatko ima svoje prioritete i obiteljsku organizaciju, to je podložno preslagivanjima planova, prioritetima i ostalom. Nekom je važno da svira baš taj određeni instrument, pa će upisati i dalju školu ako mu je tako važno, netko će odabrati drugi ponuđeni instrument i biti s njim zadovoljan, netko će pričekati sljedeću godinu za upis... nekom će biti ok i da vozi dijete u udaljeniju školu, netko će inzistirati na školi u blizini. Tu stvarno svatko odlučuje o prioritetima zasebno.
Istina da u Novom Zagrebu nema glazbene škole, samo područna odjeljenja većih škola, zato i jest problem s mjestima.
Moj post se više odnosio na ono da će neko talentirano dijete izvisiti za upis u glazbenu školu jer su mu uzeli mjesto oni iz pripremnog. Ako uz talent postoji i velika želja za glazbom, može se napraviti i kompromis. Kao što razumijem i da netko, kome je glazbena jedna od x aktivnosti na koje dijete ide, neće tražiti dalje od najbliže škole jer je već i ovako teško sklopiti satnicu.

Slično sam i ja napravila, samo obrnuto, kad je sin u nižim razredima oš poželio, uz glazbenu, i nešto trenirati. Pa je išao na košarku u svoju osnovnu školu. Išao je 2 godine, onda odustao iz više razloga. Mi smo ga u glazbenu vozili, dugo godina, za prijevoz na sport više nismo imali kapaciteta pa je morao birati najbliže.

[ina33]

Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni.

No informacija je svakako korisna za sve one koji vide talent kod svog vrtićarca.
Ja bih od ponuđenog upisala violinu

Moja je pred 5 godina (nije elly basic) najnormalnije bez iceg osim svog super sluha i ritmike na audiciji upala na 1. mjesto za gitaru u jednoj nzg glazbeno. Prijemni je tad izgledao otpjevaj par pjesama (pjevala nesto od coce, zaustavili je na pola) i prati ritam neceg sto je profa odsirao (udaraj dlanovima).

[n.grace]

[QUOTE=Jelena;3240261]Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni./QUOTE]

niti je nefer, niti je prijemni ispit s malim klincima nešto sjajno (ispitivala sam mnoge na tim prijemnima i puno ih bude u tolikom strahu da ne uspiju ništa otpjevati, velik je to stres), a niti bi djeca iz pripremnih razreda trebala razvaliti prijemni. jako sam dugo u tom poslu i više puta se dogodilo da dijete koje je imalo poteskoća s intonacijom i/ili ritmom pri upisu kroz neko vrijeme bude među najboljima u razredu.
podržavam EB što nema prijemni, dosta i previše stresa će ih dočekati u školama i bez prijemnog koji nije siguran pokazatelj glazbenih sposobnosti djeteta.

[Vrijeska]

[QUOTE=n.grace;3240421]

Ovo s popunjavanjem mjesta u školi s djecom iz glazbenog vrtića je baš nefer. Može se neki Mozart preseliti iz Salzburga s 8 godina u Zagreb i ne može upisati klavir, jer je neko netalentirano dijete MORALO ići u glazbeni vrtić i popunilo mjesto u prvom razredu. Što ne daju prijemni ispit. Ovi iz pripremnog bi trebali rasturiti, ako su tako dobro pripremljeni./QUOTE]

niti je nefer, niti je prijemni ispit s malim klincima nešto sjajno (ispitivala sam mnoge na tim prijemnima i puno ih bude u tolikom strahu da ne uspiju ništa otpjevati, velik je to stres), a niti bi djeca iz pripremnih razreda trebala razvaliti prijemni. jako sam dugo u tom poslu i više puta se dogodilo da dijete koje je imalo poteskoća s intonacijom i/ili ritmom pri upisu kroz neko vrijeme bude među najboljima u razredu.
podržavam EB što nema prijemni, dosta i previše stresa će ih dočekati u školama i bez prijemnog koji nije siguran pokazatelj glazbenih sposobnosti djeteta.

S ovom situacijom smo mi imali problem (iako je dijete bilo u pripremnom razredu).
Na prvom prijemnom u nama bližoj školi je bilo 4. na listi, a troje ih se primalo na instrument, dijete se uplašilo. Dok je u drugoj primljeno jer je bilo manje straha. (Nakon 2 tjedna od početka nastave su nas zvali iz prve škole može li ipak doći jer je jedno dijete odustalo. Nismo prešli jer je već raspored bio složen u drugoj školi, nažalost nama daljoj i nedostupnoj javnim prijevozom ...)

[Jelena]

Oftopičarim, ali ja sam malo osjetljivija na ovakve bedastoće, jer je i kod mene na poslu nedavnom sličnom odlukom dodatno otežano zapošljavanje talenata. Ovo kod mene će se apsolutno odraziti na pad kvalitete društva.

[Mima]

Moja kći je tri godine išla u glazbeni vrtić EB jer nije odabrala instrument (na kraju uopće nije niti išla u glazbenu), nije bila jedina, bilo je još takve djece, a bilo ih je i koji su se priključili u toj trećoj godini baš radi klavira, tako da imaju prednost sljedeće godine kod upisa - znači baš kako tanja piše.

[Jelena]

tanja, nisi me uvjerila. Gledam što se događa upravo zbog sličnog nonsensa. Premda je glazbena škola manje utjecajna, nego ono što mene boli. Ali vidi se recimo u Lisinskom, na koncertima klasične glazbe je gerijatrija. Djeca koja nemaju interes za glazbom, a idu u glazbenu, neće s 30 godina čeznuti da čuju Stravinskog.

Ne znam kako bi što više djece dobilo priliku, ako upisuju npr. 50 djece, toliko će ih se i upisati, jednaki broj djece će upisati na oba načina. Poanta je prodat pripreme.
A mogu ja odlično pripremiti svoje dijete, naučit ga pisat note, prepoznavat intervale, pjevat 10 pjesmica i odsvirat leptiriću šarenčiću.
Tako da bi od mene bilo naravno - ostavi, barem za tu školu.

[tanja_b]

tanja, nisi me uvjerila. Gledam što se događa upravo zbog sličnog nonsensa. Premda je glazbena škola manje utjecajna, nego ono što mene boli. Ali vidi se recimo u Lisinskom, na koncertima klasične glazbe je gerijatrija. Djeca koja nemaju interes za glazbom, a idu u glazbenu, neće s 30 godina čeznuti da čuju Stravinskog.

Ne znam kako bi što više djece dobilo priliku, ako upisuju npr. 50 djece, toliko će ih se i upisati, jednaki broj djece će upisati na oba načina. Poanta je prodat pripreme.
A mogu ja odlično pripremiti svoje dijete, naučit ga pisat note, prepoznavat intervale, pjevat 10 pjesmica i odsvirat leptiriću šarenčiću.
Tako da bi od mene bilo naravno - ostavi, barem za tu školu.

Ok, pa barem u Zagrebu ima više glazbenih škola, pa možeš birati.

Ovo s gerijatrijom u Lisinskom ne razumijem

[Jelena]

Ok, pa barem u Zagrebu ima više glazbenih škola, pa možeš birati.

Ovo s gerijatrijom u Lisinskom ne razumijem

Publika je jako stara na koncertima klasične glazbe. Ili se od korone nešto promijenilo? Nisam ni ja bila dugo na nekoj od oktava.

[tanja_b]

Publika je jako stara na koncertima klasične glazbe. Ili se od korone nešto promijenilo? Nisam ni ja bila dugo na nekoj od oktava.

Pa oduvijek je tako bilo.
Ali ima i klasičnih koncerata punih mlađarije. A idu oni i na pretplatničke koncerte. Prije korone, sin je u glazbenoj povoljno imao pretplatu za Plavu oktavu i išli su zajedno s profesoricom iz povijesti glazbe. Na žalost, to je još jedna od stvari koje su propale u koroni, ali nadam se da će se vratiti za sljedeće generacije.

[ina33]

Djeca koja nemaju interes za glazbom, a idu u glazbenu, neće s 30 godina čeznuti da čuju Stravinskog.

Neki odrasli koje poznajem s glazbenom (mislim flauta ili oboa, cijela OŠ završena) oš ne idu na Stravinskog, ali su se upisali u rok akademiju, promijenili instrument, bubnjaju ili sviraju neki rock instrument i dalje se nekako bavez glazbom, možda ne klasikom. Jesu li "nepravedno" maznuli nekom mjesto tko bi čeznuo za Stravinskim... a ko to zna. Dosta ih otpadne iz klasičnog spektra i završi u nekom roku, koketira s drugim instrumentom, ne ide na cikluse u Lisinskom. Što je zapravo cilj glazbene OŠ? Ako im na kraju nije klasična glazba hajlajt, je li onda bed da idu u glazbenu OŠ?

[Jelena]

Neki odrasli koje poznajem s glazbenom (mislim flauta ili oboa, cijela OŠ završena) oš ne idu na Stravinskog, ali su se upisali u rok akademiju, promijenili instrument, bubnjaju ili sviraju neki rock instrument i dalje se nekako bavez glazbom, možda ne klasikom. Jesu li "nepravedno" maznuli nekom mjesto tko bi čeznuo za Stravinskim... a ko to zna. Dosta ih otpadne iz klasičnog spektra i završi u nekom roku, koketira s drugim instrumentom, ne ide na cikluse u Lisinskom. Što je zapravo cilj glazbene OŠ? Ako im na kraju nije klasična glazba hajlajt, je li onda bed da idu u glazbenu OŠ?

Govorim o velikim brojevima, a ne o (lupam) 40% onih koji na kraju ne vole klasiku, nego jazz ili rok. I ja sam upisala novi rok instrument s 30+, ali sam na kraju odustala jer nisam stigla vježbati, a nisam tip kojem je ok doći malo prosvirati.

Po meni je jedan od važnijih ciljeva glazbene edukacije odgajanje publike.

[ina33]

Bez obzira na nepohađanje glazbene OŠ, glazba i ritam su važan dio nje - vrijeme ugl. provodi pjevajući da je nitko ne čuje (sramežljivi non-performer), plešući, skida svašta kvalitetne moderne mjuze i sluša. Voli poslušat i klasiku i operu, ići u HNK. Ne znači nužno da je to game over za glazbu ako ne prolazi klasično obrazovanje u glabenoj osnovnoj, po meni. Za sve one koji se dileme da/ne...

[Jelena]

Usput, ja nisam neki pobornik natjecanja. Samo vidim da se nešto oko natjecanja jako promijenilo u odnosu na moje vrijeme. Baš čitam o jednom super nastavniku, ima 12 učenika, od toga ih 8 ide na natjecanja! To ne razumijem. Ali valjda je neka nova politika u pitanju.

[Mima]

Jelena, pa to je jedna glazbena škola u Zagrebu koja radi svojih pedagoških načela nema prijemni, a još k tome nije nimalo nefer prema djeci jer su recimo evo čak organizirali dodatnu pripremnu godinu radi djece koja se nisu bila spremna odlučiti za instrument, i uključili one koji nisu krenuli na vrijeme. Nema ništa nefer u toj školi

[tanja_b]

Jelena, pa to je jedna glazbena škola u Zagrebu koja radi svojih pedagoških načela nema prijemni, a još k tome nije nimalo nefer prema djeci jer su recimo evo čak organizirali dodatnu pripremnu godinu radi djece koja se nisu bila spremna odlučiti za instrument, i uključili one koji nisu krenuli na vrijeme. Nema ništa nefer u toj školi

I ja zbilja ne vidim što je u toj školi nefer. Dapače, znam djecu koja su načelno bila "izvan kvote", a ipak su se na kraju nekako upisala, jer bi u školi našli načina da ih ubace. Njihov pristup prema djeci i roditeljima je maksimalno korektan, u 13 godina nisam jednu nefer stvar vidjela ondje.

(osim gudačkog orkestra srednje škole na koji imam hrpu prigovora, ali ajde, preživjeli smo, sve ostalo je bilo fantastično )

[MusicBee]

Pa ono, ima Zagreba i izvan Novog Zagreba

ha ima i drugih gradova van Zagreba

ja sam se samo referirala na situaciju koja je meni poznata, ne želim pričati generalno o stvarima s kojima nisam upoznata...
i to što smo mi odlučili da nam ne odgovara voziti dijete dalje od novog zg-a jer je to ipak 4x tjedno i uz druge aktivnosti i redovnu školu ne želimo gubiti sate na putovanja, to je naš izbor i ako ne upadnemo, isto tako ćemo to prihvatiti i pokušati dogodine.... ali napisano i dalje stoji...

[Mima]

ha ima i drugih gradova van Zagreba

ja sam se samo referirala na situaciju koja je meni poznata, ne želim pričati generalno o stvarima s kojima nisam upoznata...
i to što smo mi odlučili da nam ne odgovara voziti dijete dalje od novog zg-a jer je to ipak 4x tjedno i uz druge aktivnosti i redovnu školu ne želimo gubiti sate na putovanja, to je naš izbor i ako ne upadnemo, isto tako ćemo to prihvatiti i pokušati dogodine.... ali napisano i dalje stoji...

Znam da stoji, ali budimo realni, kako bi bilo moguće da lokalne ispostave glazbenih škola prime svu djecu. To je fizički neizvedivo.

[Jelena]

I ja zbilja ne vidim što je u toj školi nefer. Dapače, znam djecu koja su načelno bila "izvan kvote", a ipak su se na kraju nekako upisala, jer bi u školi našli načina da ih ubace. Njihov pristup prema djeci i roditeljima je maksimalno korektan, u 13 godina nisam jednu nefer stvar vidjela ondje.

(osim gudačkog orkestra srednje škole na koji imam hrpu prigovora, ali ajde, preživjeli smo, sve ostalo je bilo fantastično )

Može biti da ja ne vidim tu dobru stranu, koju ti vidiš, jer nisam u tom sustavu. Ali kad bih stavila analogiju na temeljno obrazovanje, da npr. za neku srednju školu imaju prednost djeca koja su išla u točno određenu osnovnu školu, kao što ovdje imaju prednost djeca koja su baš kod njih imala pripremu, onda bi to bio veliki problem. Glazbena škola je ipak sekundarna edukacija pa se to i ne mora.

ina, mislim da me nisi skužila. Mene zapravo zanima, možda mi može čokolada odgovoriti, što se to promijenilo u samom sustavu glazbenog obrazovanja, da sva djeca idu na natjecanja. Sad se ponavljam, pa ispada kao da mi je strašno važno. Nije, samo sam znatiželjna. Pokušala sam neke roditelje pitati, ali su bili uvrijeđeni kao da ja mislim da njihova djeca nisu glazbeni geniji. Stvarno je u moje vrijeme iz moje glazbene išlo možda ukupno 8 djece na natjecanja, a ne od jednog nastavnika baš iz te škole u gradu koji je izgubio barem 15% stanovništva u odnosu na "moje vrijeme".

Sport je drugo, tu je donekle upravo smisao u natjecanju. Premda je u RH zaista ekstremno, u odnosu na zapadne zemlje koje puno više drže do rekreacije i omogućavaju pristup sveukupnom stanovništvu na razne rekreativne opcije. Kod nas kao žensko npr., ne možeš u odrasloj dobi krenuti trenirati neki timski sport, možeš ići jedino trčati, al to je druga tema.

Ali mi se čini da previše začetavam temu pa bolje da ostavim ovaj informativni, a svoja zgražanja s diskriminacijom djece koja nisu platila pripreme za glazbenu, ostavim za sebe

[tanja_b]

Mene zapravo zanima, možda mi može čokolada odgovoriti, što se to promijenilo u samom sustavu glazbenog obrazovanja, da sva djeca idu na natjecanja. Sad se ponavljam, pa ispada kao da mi je strašno važno. Nije, samo sam znatiželjna. Pokušala sam neke roditelje pitati, ali su bili uvrijeđeni kao da ja mislim da njihova djeca nisu glazbeni geniji. Stvarno je u moje vrijeme iz moje glazbene išlo možda ukupno 8 djece na natjecanja, a ne od jednog nastavnika baš iz te škole u gradu koji je izgubio barem 15% stanovništva u odnosu na "moje vrijeme".

Nisam čokolada, ali sam majka djeteta koje je išlo na natjecanja u glazbi. Zadnje državno je odradio prije 2 mjeseca.
Dakle, kao prvo, ne idu sva djeca na natjecanja. Idu ona koja za to imaju interes i za koju nastavnik procijeni da bi to bilo za njih pogodno.
Kao drugo, ono što sam imala prilike vidjeti iz prve ruke - kroz pripreme za natjecanja dijete nevjerojatno profitira, u smislu koncentracije, napredovanja u tehnici i kvaliteti svirke, javnom nastupu, ma u svim aspektima. Čak i ako ne ostvari 1. nagradu ili plasman na državno, i opet se na toj djeci vidi da se dodatno radilo s njima i koristi im to u daljnjem obrazovanju.

Konkretno - moj sin se u nižim razredima oš dosađivao u školi, imao je nepoticajnu učiteljicu koja ga je nastojala "prigušiti" u razredu, da ne odskače toliko. A u glazbenoj je imao profesoricu koja ga je odmah "pročitala", vidjela je što može i predstavila mu je cijelu priču kao zabavu. Na natjecanja je išao od svoje volje, oduševljen i s puno entuzijazma. Naučio je nastupati, naučio je slušati druge, naučio je kontrolirati svoju tremu (do te mjere da mu nitko ni ne vjeruje da ima tremu, iako je ima).
Kad je došao u 5. razred i na predmetnu nastavu, nekako mu je redovna škola postala veći fokus od glazbene (očekivano), ali nastavio je s glazbenim natjecanjima jer je već znao da je u tome dobar, a i stekao je već neku reputaciju.
Sad, na kraju glazbenog školovanja, zahvalna sam njegovoj profesorici instrumenta do neba što ga je u pravom trenutku pogurnula, dala mu poticaj da pokaže više i da se potrudi, a ta motivacija iz glazbe prelila mu se kasnije i na ostale školske predmete. Po meni, to je bio primjer kako bi trebalo raditi s darovitima.

Činjenica je da danas postoji puno veći dijapazon natjecanja nego nekad, i da je taj vid aktivnosti dostupniji djeci nego prije. Ne samo u glazbi, već i u drugim školskim predmetima (ja se iz osnovne tek mutno sjećam postojanja natjecanja iz nekih predmeta, danas ih AZOO organizira doslovno iz svakog predmeta i škole ih moraju provoditi). Netko će to smatrati dobrim, netko neće, ali u svakom slučaju, natjecanja nisu obavezna, nisu nešto što se mora, to je stvarno prepušteno odabiru djeteta (i roditelja koji trebaju biti spremni logistički uskočiti).

[ina33]

Jelena, upis/neupis glazbene je vezan i za sport utoliko što se te dvije aktivnosti često tuku za vremenske resurse. Ima djece koja će voziti osnovnu školu, glazbenu školu još i sport, po meni su to iznimke. A propos natjecanja, u sportu (ako je dijete spretnije), vrlo brzo kreće natjecateljski track sa svim što to nosi (svaki drugi vikend neko natjecanje, vozikanje izvan ZG itd., pritisak na rezultate, špotanje izrijekom ili neverbalno ako se izostaje jer se "kreće dalje" tipa - zar je opet test i slično) i to je sigurno drugačije nego "u naša doba". Rekreacija nažalost vrlo brzo otpada. Tako da utoliko čak i imaju veze glazbena i sport jer su često ili-ili. Vidjet ćeš, glazbena je 3. osnovne ako se dobro sjećam, imaš još vremena odlučiti.

[Mima]

Recimo na primjer obitelj mog muža se preselila u Zagreb zato da bi on mogao ići u glazbenu školu

[ina33]

Recimo na primjer obitelj mog muža se preselila u Zagreb zato da bi on mogao ići u glazbenu školu

Meni bi osobno ovo bila prevelika cijena za tu vrst edukacije, da mu to nije bas poziv, nego da bude obrazovana publika u lisinskom ������. Mi smo prioritizirali sport, al je nakon x vremena i natjecanja i to otpalo, i to je zahtijevalo neku organiziraniju obitelh kojoj je natjecanje i rad na servisu vise vrijedam zrtve. Sve su to odluke o prioritetima.

[Mima]

Meni bi osobno ovo bila prevelika cijena za tu vrst edukacije, da mu to nije bas poziv, nego da bude obrazovana publika u lisinskom ������. Mi smo prioritizirali sport, al je nakon x vremena i natjecanja i to otpalo, i to je zahtijevalo neku organiziraniju obitelh kojoj je natjecanje i rad na servisu vise vrijedam zrtve. Sve su to odluke o prioritetima.

Postao mu je poziv ali to nisu mogli znati kad je imao 10 godina.

[ina33]

Upitnici = obrnuti smajli.

[Mima]

To nisu pripreme za glazbenu nego je glazbeni "vrtić", a cijena mu je niska kao i cijena glazbene škole. Ne znam što bi škola koja nema prijemni trebala napraviti - upisivati po principu tko prvi stane u red? Tako se uostalom upisuje u vrtić. Ovo je jako dobar princip - dođi, vidi, razmisli zanima li te stvarno glazbena, pa se onda upiši. U slučaju moje kćeri jako dobar princip jer bi ju u glazbenu sigurno upisali, a ovako je sama na pripremama vidjela da ju to uopće ne zanima.

[ina33]

Super za njega plus neizokrenuti smajli.

[čokolada]

Da ne citiram pojedinačno:

- natjecanja u glazbi uvijek su postojala, i da, i prije 40 g. su postojali tzv. muzički razredi u koje bi se upisala djeca nakon osnovne škole jer su se vidjela na Akademiji.
Da, i tada su postojala djeca koja nisu čak ni pohađala muzički razred, nego su samo dolazili polagati razredne ispite jer nisu stizala ići u školu, i vježbati i hodati po natjecanjima. Istina, uglavnom u Zagrebu jer je i prije 40 g. to bio veliki grad i djeca su (sama!!!) putovala iz boguizanogu do centra grada.

- postoje izvrsni nastavnici koji život posvete radu s djecom. Ne dođe uspjeh odmah nakon 5 ili 10 godina jer i sam nastavnik uči, fuša, radi krive poteze iz kojih nauči nešto, popravlja, ukratko - razvija se. Zato nije čudno da jednom netko spremi i 8 natjecatelja od 12 učenika.
Potpuno sam sigurna da se u takvim slučajevima ne radi o natjecateljski "teškim" instrumentima tipa klavir jer je tu konkurencija preogromna. Bude po 30-40 učenika po kategoriji na županijskom natjecanju, zahtjevni su programi, nastavnik mora sa svakim učenikom ponekad raditi i trostruko više nego što mu je satnica i jednostavno odabere one koji su spremni za:
a) opaki rad
b) opaki roditeljski rad s djetetom negdje do 5.r.
c) dovođenje u muzičku kad god nastavniku padne na pamet
d) beskrajne produkcije
e) izostajanje iz opće škole kad god treba
f) planiranje godišnjih odmora prema vremenu i mjestu gdje se održavaju seminari
g) preskakanje skijanja ili povoljnih obiteljskih putovanja jer Ryan air leti jeftino baš pred ispite ili natjecanja
h) trebam li dalje?

- talentiranu djecu natjecanja uglavnom vesele (ako prof. ne pretjera s njihovim brojem). Ne biste vjerovali koliko natjecanja vesele NEKE roditelje - toliko da nekad sami guglaju natjecanja u inozemstvu i proganjaju nastavnika da se tamo ode, iako nije pedagoški opravdano. Ima i rijetkih (bolesnih) slučajeva da roditelji sami prijave i odvedu dijete tamo samonda dokažu nastavniku da je bio "u krivu". Jednako kao što postoje oni zapjenjeni roditelji koji uz ogradu nogometnog igrališta psuju tuđe dijete jer je otelo loptu njegovom.

- glazbena škola dostupna baš svima fizički nije moguća. Postoje i tečajevi, privatni sati, privatne škole, a nekad je postojao i čisto pristojan predmet Glazbeni u OŠ s dva sata tjedno na kojem su se djeca muzički opismenjavala, svirala blokflaute, melodike i Orffov instrumentarij, pjevala u zboru...skroz dovoljno za lijepo muzičko obrazovanje.


- glazbena škola treba reformu jer današnja djeca nisu u stanju savladati postojeći kurikul. A nisu zato što u općim školama ganjaju 5.0, zato što postoji elektronika na koju troše 3-4 sata dnevno, usto imaju još bar 2 slobodne aktivnosti pa za vježbanje nema vremena. To nekako hoda do 3. razreda, ali kasnije više ne. U GŠ nema brzih rezultata koji dolaze laganim putem. Zato mislim da bi se učenike trebalo nakon 3.r. dijeliti u dva programa - ambiciozniji s više vježbanja i laganiji s manje vježbanja.
Teško će netko prosječan zauzeti mjesto nekom genijalcu, jer će taj genijalac naći načina da ga netko negdje primijeti, roditelji će se snaći...u pola godine će ga dovesti nekom nastavniku da ga posluša, ovaj će prepoznati njegov talent, s njim će raditi i ubaciti ga u školu sljedeće godine.

- današnji roditelji nisu spremni na svakodnevna razvažanja (vidimo to i ovdje na temi) u prvih nekoliko godina, misle da je strahota da dijete iz NZ dolazi u centar, o samostalnosti djece u javnom prijevozu da i ne govorim.

- zašto ima puno gerijatrije na koncertima u Lisinskom ili na događanjima u HNK? Prvo, zazo što ne rade pa im je svejedno je li utorak ili subota, a drugo, imaju povoljne pakete ulaznica za cijelu sezonu. To im je često jedini izlazak i prilika za druženje. Nisu oni nešto osobito ludi za "Stravinskim" (inače, Stravinski je već čista klasika), ali uz neki lijepi koncert s dobrim solistom prežive i neku manje slušljivu muziku. Kad su već platili pretplatu, šteta im je ne doći pa makar bila cijela večer modernih domaćih autora . Ja iz tog razloga ne kupujem pretplatu jer me ne zanimaju svi koncerti ili predstave u ciklusu.
Lijepo je sjesti u Lisinski i malo se opustiti pa makar ništa o glazbi ne znao. Moja starija kći s glazbom nema nikakve veze, ali kad odemo na koncert, kaže da slušajući odluta u neke svoje misli i bude joj baš lijepo. Prokomentira je li neka muzika zanimljiva ili nije, promatra članove orkestra ili mimiku solista, nešto pita, nešto nauči...i eto ti lijepo utrošenog vremena .

[čokolada]

Vidim da je Tanja odgovorila: glazbenih natjecanja danas ima u doslovno svakom 5. mjestu u Hrvatskoj. O "regionu" da i ne govorim. Slovenija, BiH, Srbija...sve je to puno natkecanja. Italija je oduvijek u svakom selu imala natjecanje. I sve su to "međunarodna natjecanja" pa makar u kategoriji nastupio jedan Slovenac i dva Bosanca. Djeci se sviđa pojam "međunarodno", o roditeljima da i ne govorim, a i nastavnik skupi bodove za napredovanje. Što više natjecanja, to je veća potreba i za članovima žirija, jel.
Eto, zato ima toliko natjecanja, iako mi svi znamo da se natjecanja koja vrijede mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Ali! Tu postoji i motivacijski faktor: ako djetetu kažeš da ide na natjecanje, to je wow, odmah više vježba pa se i korist od "slabog" natjecanja nikako ne može zanijekati. Uostalom, postoje i školska natjecanja (nakon kojih se ne ide dalje na županijsko), djecu vesele jer se automatski riješe ispita, a istovremeno, htjeli-ne htjeli opet vježbaju više i napreduju.
Treba samo naći pravu mjeru.

[pulinka]

Mislim da moja deca ne bi znala da žive bez muzike .
I baš sam prepoznala u njima to o čemu je pisala buba klara- volela bih da uvek zadrže takvu ljubav ka muzici, bez obzira šta im jednom bude profesija.
Plus ovo o čemu piše čokolada- zadovoljni su ove korona godine makar i školskim takmičenjem, ne moraju na ispit, zabavili su se u dobrom društvu, jedni drugima pružali podršku za tremu- i to je deo života i školovanja, a nije osnovna škola. Za decu iz malih sredina muzička škola je neprocenjiva.

To što ih treba podsećati da vežbaju uopšte nije mera njihove nezainteresovanosti- nego opšte ljudske težnje da se radi manje, a ne više.
Treba ih podsećati i da rasklone suđe i čist veš

[pulinka]

I čestitke sinu, tanja!
Jako mi se sviđa pristup te muzičke škole, i naša seoska ima pomalo od tog neopterećenog pristupa, isto im kao malima nisu ni govorili za smotre i ispite nego predstavljali komisiju kao "u gostima su nam i još neke nastavnice pa da se malo hvalimo pred njima "

[Jelena]

Shvatila sam odakle tolika natjecanja
Hvala!

[Marija]

Tanja, čestitam tebi i sinu od srca!

Na Akademiju ne planira, zaključio je da se ne želi profesionalno baviti glazbom, ali nada se da će imati prilike nastaviti svirati u nekoj neformalnoj kombinaciji.

Super je da želi nastaviti svirati, nekako se nadam da će svi koji su tako talentirani i ulože toliko puno truda i ljubavi pronaći način da im glazba ostane dio života.

[Jelena]

Ja stvarno ne znam kako bi to testiranje trebalo provesti, a da bude fer.
Svejedno ne vidim smisao da se u startu diskvalificira djecu koja nisu kod njih isla na pripreme. A kao sto n.grace napisala, naravno da njihovi s pripreme ne bi rasturili jer ima milijun drugih nacina da se djecu pripremi malo za glazbenu skolu.

[n.grace]

budući da je EB jedina škola koja ne provodi testiranje (sve ostale imaju prijemni) i zna se da je tako, ako netko baš inzistira da dijete upiše u EB, onda neka ide u pripremni razred, a tko smatra da je prijemni za upis najbolje rješenje - ima sve ostale glazbene škole i stvar riješena.

EB je škola koja je zaista obzirna prema djeci i zato se ne slažem s Jeleninim komentarima. ima nas dosta ovdje čija djeca idu ili su išla u EB, znamo što i kako se radi. prijemnog nema upravo zbog toga što se smatra da se ne smije diskvalificirati djecu prema trenutačnim glazbenim sposobnostima. to ne da nije nefer, nego je baš kako bi trebalo biti, neopterećujuće za djecu i ljudski.

[tanja_b]

budući da je EB jedina škola koja ne provodi testiranje (sve ostale imaju prijemni) i zna se da je tako, ako netko baš inzistira da dijete upiše u EB, onda neka ide u pripremni razred, a tko smatra da je prijemni za upis najbolje rješenje - ima sve ostale glazbene škole i stvar riješena.

EB je škola koja je zaista obzirna prema djeci i zato se ne slažem s Jeleninim komentarima. ima nas dosta ovdje čija djeca idu ili su išla u EB, znamo što i kako se radi. prijemnog nema upravo zbog toga što se smatra da se ne smije diskvalificirati djecu prema trenutačnim glazbenim sposobnostima. to ne da nije nefer, nego je baš kako bi trebalo biti, neopterećujuće za djecu i ljudski.

Potpis.

I da još dodam: pripremni program ili glazbeni vrtić nisu "pripreme za upis u 1. razred glazbene škole" analogne pripremama za upis na faks ili (kako će sad biti sve više popularno) srednju školu. To je naprosto program za mlađu djecu, predškolske ili rane školske dobi, da se upoznaju s glazbom dok ne dorastu ozbiljnom učenju nota i instrumenta, i da vide sviđa li im se to uopće (kako je Mima ranije napisala).
Ja svojeg sasvim sigurno nisam upisala s 5 godina u glazbeni vrtić zato da mu osiguram mjesto u glazbenoj školi. Nego zato jer je u toj dobi pokazivao izrazit interes za slušanje glazbe i razne instrumente, i to je bila idealna situacija da se negdje malo igra uz glazbu. Koristilo mu je višestruko, kroz taj vrtić je počeo pjevati (prije toga nije htio), a sluh mu se razvio i više nego što sam mogla i pomišljati (zapravo je razvio ono za što je već imao predispozicije).
Glazbeni vrtić/pripremni program ne služi boljoj poziciji pri upisu u školu i nije svaki aspekt djetetova školovanja utrka za koju roditelj treba biti u niskom startu.

[Dota]

Čokolada je napisala izvrsna dva posta u kojima je fantastično odgovorila na puno nedoumica koje su provlače ovim stranicama. I tanja_b uporno, strpljivo i staloženo piše cijelo vrijeme. Mislim da je, za roditelje koji se dvoume hoće li podržati svoje dijete pri upisu u glazbenu školu (ne i odlučiti umjesto njih!),vrlo korisno pročitati te postove, i sve ih potpisujem.

Čitamo tu stranice i stranice mistifikacije glazbene škole, za koju ispada da:
-u nju ne idu djeca zato što to vole i žele, već zato što ih roditelji na to tjeraju iz neke svoje ambicije (hm... koje? kad čak ni obrazovni sustav ne shvaća/priznaje glazbene škole kao nešto što treba vrednovati; nije valjda da svi roditelji zamišljaju da će im djeca biti novi Pogorelići i spremni su godinama/desetljećima ulagati i svoj trud/vrijeme/novac/štogod u to); rekla bih da, naravno, ima i toga da djeca krenu zato što roditelji imaju neke "ideje", a ne sama djeca; no, ako je to slučaj, ta se djeca ipak s vremenom ispišu (duboko se nadam, zbog dobrobiti te djece; za takve roditelje me baš briga, da se najblaže izrazim)
- sve vezano uz glazbenu školu je jako teško i naporno; djeca moraju svaki dan satima vježbati; mora ih se non-stop razvažati; jako su opterećeni itd. (hm...djeca ne moraju svaki dan satima vježbati, to je valjda jasno ; može se složiti raspored da imaju i samo dvaput tjedno, već sam i pisala da smo mi tako napravili; najčešće idu i sami u glazbenu, i to hodaju čak ; općenito, čudno mi je da se toliko ističe zahtjevnost glazbene škole, dok u isto vrijeme poznajem puno roditelja koji uzdišu da stalno moraju razvažati djecu po sportskim aktivnostima, subotama, nedjeljama, natjecanjima, ovamo-onamo, u druge gradove, plaćati pustu opremu itd.; tuže se da se sve više klubova i trenera ponaša jako zahtjevno i natjecateljski, da "pritišću" i djecu i roditelje kao da će svi biti novi Luka Modrić; da se izgubio čar sporta kao rekreacije, sve je u natjecanjima... mislim da sam i na Rodi čitala neku temu o tome; tu ću još dodati, za one koji kažu "sport mora, sve drugo ne mora" - "rekreacija mora, sport ne mora" (da se razumijemo, moji su išli i na sport, dok nije postao prezahtjevan u smislu tri treninga tjedno, i to do kasno navečer, plus vikendi, pa im se više nije sviđalo; i dalje idu redovito na različite vrste rekreacije, od ritmike, plesa, teretane, joge itd., tu se slažem da je rekreacija izuzetno važna)
- svi moraju stalno ići na natjecanja - ne moraju, apsolutno ne moraju; neka moja djeca idu, neka ne; neka su išla, pa prestala; neka nisu išla, pa počela; neka neke godine idu, neke ne idu (mislim da ste stekli sliku ; sve je promijenjivo i na dobrovoljnoj bazi, uvažavaju se dječje želje i motivi, kao uostalom i za natjecanja u školi; općenito, prisila je poprilično nevjerojatna riječ u kontekstu glazbene škole, bar u našem slučaju)
- solfeggio je grozan bauk, djeca idu na njega u stresu, boje se i teško im je (ne znam je li "fora" u našoj školi "E.B." i njihovoj metodi; možda je; možda je u drugim školama drugačije; ali evo, sad zbrajam u glavi i u ovih 19 godina našeg "staža" u toj školi s više djece, nikad, ali zaista nikad nitko s njima nije morao vježbati solfeggio, niti su se ikad tužili da im je nešto oko toga teško; tu moram dodati da to sigurno nije zato što u njihovoj školi rade "manje dobro", dapače: prema rezultatima rade itekako, itekako dobro)
- roditelj mora biti glazbeno obrazovan da bi mu dijete išlo u glazbenu školu (ne mora, zaista ne mora; evo, ja prva nemam nikakvo formalno glazbeno obrazovanje; a čak i da imam, zar stvarno mislite da roditelji znaju svirati sve te instrumente koje im djeca požele svirati ; ne znaju, naravno; ok, slažem se, lakše je kad znaš, ali vjerujte mi, zaista, zaista nije važno, a kamoli presudno kao razlog; pa ne moramo mi znati štošta toga što naša djeca hoće i znaju, to je i prirodno i dobro da imaju svoj put)
-postoji diskriminacija djece koja se ne mogu upisati u glazbenu školu ako ne idu u pripremne razrede (haj'mo to demistificirati: prvo- sve glazbene škole ni nemaju pripremne razrede; neke imaju prijemni ispit, koji meni osobno nije simpatičan, i tu se slažem s opisom n. grace koja je dobro opisala njegove nedostatke ;a i slažem se s filozofijom EB da svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje; drugo- od mojih troje djece, dvoje je upisalo EB bez ikakvih pripremnih razreda; ono, došli hop u trećem razredu i upisali svoj instrument; dakle, govorimo o dvije trećine mog osobnog uzorka, pa bih rekla da su omjeri itekako na strani djece; a i treće dijete je išlo u pripremne razrede zato što je već odmalena to željelo i jedva dočekalo; treće- tanja_b je stavila tu post u kojem piše 7 instrumenata koje djeca ove godine u EB mogu upisati i bez pripremnih razreda, među njima i violinu, koja je inače dosta popularna, pa nije baš da se ne može ništa; tu ću također i ja napisati, kao i drugi koji su pisali, da u EB zaista izlaze u susret svakom djetetu koliko god mogu, pa i "malo preko" ako mogu; naravno da bi bilo idealno da svako, baš svako dijete koje to želi može upisati tu ili bilo koju drugu glazbenu školu, bez ikakvih prijemnih ili pripremnih; ja jako zastupam tezu da je glazbeno obrazovanje pravo svakog djeteta koje to želi, ali to je sad pitanje za Ministarstvo, za kvote, za rasprostranjenost glazbenih škola po RH; ne zaboravimo da jako puno djece ne ide u glazbenu školu jer jednostavno nema nijednu u svojoj blizini; i to je zapravo problem koji bi trebalo rješavati)

Što je zapravo cilj glazbene OŠ? Ako im na kraju nije klasična glazba hajlajt, je li onda bed da idu u glazbenu OŠ?

A na ova pitanja bih rado odgovorila, ako mogu.

Kad smo tužni, tu je glazba. Kad smo sretni, tu je glazba. Kad se družimo, tu je glazba. Kad samujemo, tu je glazba.
Od rođenja do smrti (pa i nakon, ako pogledaš/poslušaš sprovode) tu je glazba. Najuniverzalniji, najjednostavniji jezik koji imamo. Jezik koji nas ne dijeli, jezik koji razumijemo i ako ne znamo značenje ni jedne riječi, jezik koji nam otkriva najdublje osjećaje (i svoje i tuđe), jezik koji nam je i zastava kojom mašemo i štaka na koju se oslanjamo.
Glazba nam svima znači puno više nego što mislimo. Od uspavanki koje pjevamo svome djetetu, do pjesama na koje nam u starosti zacakle oči jer nas podsjećaju na nešto nama važno. Glazba nam je poputbina koju rado nosimo u svakom džepiću našeg bića, naš eliksir, naš almanah. Odražava našu dušu, našu bit.
I to sve možemo dobiti samim time što je slušamo.
Sad zamisli kako mora biti dobro kad je možemo i izvesti .

Ne znam, možda romantiziram, ali to je ono mislim. I što mi moja djeca govore da im znači. Meni dovoljno.


Ps. Pročitala sam što pišeš kako tvoja kćer doživljava glazbu. I to je to. Ne mora dijete ići u glazbenu školu da bi doživio ovo o čemu pišem.
I to je zadnja mistifikacija koju bih rado objasnila - dijete zaista ne mora ići u glazbenu školu da bi doživio sve benefite glazbe. Zaista, zaista ne mora. Prva ja nisam išla, pa osjećam njene benefite svaki dan. Ali, ako želi, dajmo mu da ide.

[Jelena]

Mislim da je cijela zadnja rasprava krenula od toga da dijete ne bi vise islo, a onda su komentari bili - steta da ne ide kad je vec toliko isla. U mojoj porodici je dvoje djece islo i odustalo. U jednoj obitelji je dijete zavrsilo 5. razred. Poslusno, odlicno, pametno dijete. Trpilo godinama i onda stidljivo reklo - mama, ja ne bih vise isla. Mama je rekla OK. Dijete nije moglo doci k sebi. Sto od toga kako je bilo jednostavno odustati, a da ne razocara roditelja, sto od srece da ne mora vise ici.
U drugom slucaju je krenulo uvjeravanje - pa steta kad si toliko vec ulozila. Srecom, ovo drugo dijete je druga generacija, mlađa, pa je bez problema zadrzala stav. I nikome nista. Ali meni je bilo muka slusat to - steta kad je vec toliko ulozila. Obje su danas super. Prva je nasih godina, druga je cca 25 godina. Kvalitetne cure. Nema nikakvih posljedica sto su odustale, niti naznaka da su tipovi koji odustaju. Naprotiv, bas su super.
A imamo i clana koji se iskljucivo u muzici nasao, zbog nekih hendikepa i prava je sreca da se tu nasao. Jako smo ponosni i sretni sto je glazbenik.

Eto,meni je to - steta odustati i do pokazuje karakter koji odustaje, jako zasmetalo.

Ali bas to sto dota spominje, ja sam bas krasne uspavanke naucila u glazbenoj. MM je bio odusevljen, nikad cuo te pjesmice.

A za natjecanja mi je coksa dala sve sto sam trebala cuti da shvatim. Nisam neke detalje shvacala.

[Mima]

Meni je isto sasvim OK da dijete odustane od bilo koje slobodne aktivnosti, pa i od glazbene, nemam uopće problema s tim.

Moja kći kad je išla treću godinu u taj EB vrtić je počela govoriti da joj se ne da, pa ne bi išla itd. Bila je jasno mala i nije baš znala objasniti zašto.

Mi nismo inzistirali (zašto bi inzistirali na vrtiću ) ali smo je nagovarali, kao pa daj, pa super ti je tamo, pa teta, pa prijateljica, a kasnije sam vidjela koliko smo bili u krivu, jer je nako toga išla i ide na aktivnosti koje stvarno jako voli, i nikad nije bilo govora da joj se ne da ići.

[Kanga]

I moje se jedno dijete ispisalo iz osnovne glazbene škole nakon završenog 5. razreda. Prva četiri razreda je rado pohađao glazbenu, odlazio je na vlastitu inicijativu i na dodatne zimske škole, ali u 5. razredu je počeo inzistirati da se ispiše. Mislim da je glavni razlog bilo to što mu je počelo nedostajati slobodnog vremena jer su se obaveze u glazbenoj školi povećale. Napravili smo dogovor da završi taj razred koji je započeo (jer nije ok prema profesorima prekidati u pola školske godine) i da se onda neće upisati u 6. razred. Tako je i bilo. Moram priznati da sam se ja nadala da će se predomisliti do početka iduće godine, ali ostao je pri svom. To ga nije determiniralo kao nekog tko „odustaje“ niti je nama bilo na kraj pameti da mu šaljemo takvu poruku (iako smo ga pokušali nagovoriti da se predomisli). Naprotiv, razvijao je nakon toga različite druge interese, s jednim je do danas vrlo intenzivno zaokupljen. Naravno, svaka situacija je drugačija i nemoguće je znati što je za koga najbolje. Moje iskustvo je svakako na strani toga da je iznimno važno da dijete može samo birati čime će se baviti u svoje slobodno vrijeme.

[Vrijeska]

i kod nas se saga nastavlja ... dijete nastavilo u 5.r., raspored nije više u blokovima nego 5x tjedno jedan tjedan, drugi tjedan je instr vezan uz solfeggio, pa je 3x tjedno. užas i katastrofa... uz školske obveze (u obrnutoj smjeni su inf i jezik) nema slobodnog dana... a ja sam "američka" mama...samo se djecom bavim, vozim, razvažam, jutro, podne, večer, noć ...


morali smo mijenjati prof solf zbog nemogućnosti vožnje i nakon prvog sata - plač, suze, bijes, tuga ...

dijete je jako osjetljiv na odnos profesora prema njemu (inače je odličan učenik i vrlo brzo sve "kopča") i kao za peh dođe kod prof koji neprimjereno komentira neznanje i nesnalaženje u gradivu koje nisu baš previše obradili u prethodnim godinama (a to znam da nisu jer je bilo dosta zabave na satu solf, neučenja uz dobre ocjene, manje rada... i prof djetetu ne vjeruje)

i naravno, opet smo na istoj temi ispisa ...
meni je jako teško donijeti tu odluku (inače jako teško "režem" odluke u zadnjim godinama - i moja se očito osbnost promijenila s godinama)...

[tanja_b]

Uz uzimanje u obzir svih olakotnih i otegotnih okolnosti, mislim da bi stvarno velika šteta bila da je razlog za ispis iz glazbene škole - nastavnik solfeggia
Ajde da je razlog da djetetu ne ide instrument, da ga ne veseli, da mu se više ne da, sve to bih prije prihvatila nego samo jednog neugodnog nastavnika od mnogih s kojima će još u životu imati doticaja.
Moj prijedlog je, ako se problem nastavi, da ti odeš na razgovor s profesorom i objasniš situaciju. A možda i bolje shvatiš o čemu se zapravo radi, djeca obično donose samo jednu, svoju, i vrlo subjektivnu sliku onog što se događa.

[Lili75]

Vrijeska,

Jesam dobro shvatila dijete je i prije govorilo da se želi ispisat? Ovo nije prvi put?

[Jelena]

Vrijeska,

Jesam dobro shvatila dijete je i prije govorilo da se želi ispisat? Ovo nije prvi put?

Da, vidiš da piše da je opet tema ispis. U svibnju. Nema dijete volje. Ja mogu samo ponoviti da je to meni užas i da nema nikakvog smisla.