Ma, naravno da se može pisati javno, nema tu nikakvih tajni, nego je o sličnim stvarima već bilo riječi, pa se bojim da se ne bismo (svi) ponavljali...
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...616&highlight=
...zato sam mislila... nikakav drugi razlog ne postoji...
No, kad sam rekla da se treba poklopiti više varijabli, mislila sam prvenstveno na to da prvi, mali, poticaj možda i treba krenuti od roditelja, ali onaj glavni, motivirajući poticaj (za glazbenu školu) trebao bi se jako osjetiti kod djeteta; nadalje: dijete i profesor instrumenta trebaju se "naći", kužiti, ne znam kako bih to rekla...; zatim, bez obzira koliko dobro znalo čitati, računati itd., glazba i note djetetu od 6-7 godina još su uvijek u domeni apstraktnoga, dakle, bez obzira koliko dijete bilo spretno grafomotorički, mislim da mu je u toj dobi dosta teško pratiti solfeggio, i da taj dio obično (Čokolada, ispravi me ako griješim) u prvom razredu dosta zaostaje za instrumentom, čak i kod izuzetno nadarene djece... Istinabog, i to ovisi o raznim čimbenicima, a tu svakako spada i način na koji se solfeggio uči...
Još nešto: glazbena škola je također ŠKOLA, sa svojim obvezama... Djeca to još možda nisu u stanju akceptirati, ali znam i mnoge roditelje koji nisu, pa se nađu u čudu jer moraju djecu svaki drugi dan vozati sim-tam...O drugim konotacijama da i ne govorim...

No, ovo sve može biti pusto razglabanje i stvar osobnog doživljaja, pa ću ti reći naše iskustvo. Možda pomogne.
Dakle, dosta rano skužili smo da dijete ima sluha... Bila je okružena dječjim sviralicama, tipa - mali sintić, ksilofon, blok-flauta, def, i ne znam što sve ne... Kad smo vidjeli da grize i na to (a doma imamo već od prije pianino), malo smo je posjeli sviruckati i skužili da i to ide... Jako joj se dopalo... Bi, ona bi svirala... Onda smo joj ponudili da ćemo joj naći neku "tetu" da ju malo uči... Pristala je, ali uz uvjet "da bude mlada i da ne bude stroga"... Zahvaljujući "lajavoj" mami brzo smo našli jednu krasnu curu koja je dolazila jednom tjedno i pomalo učila našu kćer. Bilo je to u jesen prije njenog šestog rođkasa. Nekoliko dana prije no što će napuniti 6 svirala je u (današnjoj njenoj) glazbenoj školi na Božićnom koncertu... Tu su (po mojoj slobodnoj procjeni) bila 2 možda jednakovažna okidača, koja su već tada (još je bila u vrtiću) u našoj kćeri potaknula definitivnu odluku da bude išla u glazbenu školu: prvi je studentica koju sam spomenula i s kojom se naše dijete odlično "kužilo", a drugi je nastup, što ona ionako jako voli...
E, sad, pri upisu u glazbenu, moram priznati da sam ja u početku bila malo skeptična kak' bu to išlo, međutim, ona je insistirala (unatoč svim upozorenjima) i sad je u drugom razredu. Bez lažne skromnosti (a da ne ispadne hvalisanje), mislim da mogu reći da je jako dobra, u stvari to kaže i njena profesorica. Istinabog... nema "zicflajša", ali, poznavajući ju, neće ga nikad ni imati. Ona je jednostavno takvo dijete... E, sad, kako će biti dalje... vidjet ćemo...
U svakom slučaju, nećemo ju forsirati...

(Malo sam odužila, ali ako se sjetim još nečega, bum se nadovezala...)

I, na kraju, ono što ponavljam na raznim topicima, a što je uistinu važno: TI najbolje poznaješ svoje dijete, i TI najbolje znaš koje su njene sposobnosti, mogućnosti i granice... A ona sama će ti pomoći donijeti najbolju odluku!
Sretno!