Moji klinci sviraju po modelu slicnom davorkinom. Petra je pocela svirat sa sest, a Robi s pet. Sviraju violinu. Petra je pocela u muzickoj skoli al je skola bila po davorkinom principu - nastavnici glazbe dolazili bi u skolu i izvlacili klince s nastave na pola sata tjedno, a vikendom bi svirali s ostalima (gudaci s gudacima, puhaci s puhacima itd.) plus pjevali u zboru (svi su morali pjevat u zboru, i ucenici i nastavnici, pa i direktorica skole LOL).

Sad vise ne zivimo u tom kraju pa idu na privatne instrukcije, pola sata tjedno, plus po potrebi (kad se sprema kakav koncert, nekoliko puta godisnje) preko vikenda u ansamblu.

Solfeggio je u okviru instrukcija, ne uci se posebno.

Iako oboje imaju talenta za glazbu, sviraju za gust i opce muzicko obrazovanje, ne za nekakve visoke ambicije.

Imaju super uciteljicu koju vole.

Nama ovaj aranzman super odgovara, posebno zato sto im dozvoljava da se bave aktivno i drugim aktivnostima bez nekog velikog stresa i na njih i na familiju. Mislim da bi nas klasicni hrvatski (zagrebacki?) pristup ucenju glazbe kroz klasicnu glazbenu skolu ili ubio ili odbio vremenski i obvezama koje nosi sa sobom.