Pozdrav svima!
Kasnim malo, vidim da ste prije godinu dana raspravljali o temi, ali svejedno bih ostavila komentar Neki citati su i iz druge teme.
Radim kao nastavnica klavira u jednoj osnovnoj glazbenoj školi pa evo nešto i iz mog iskustva.
Najoptimalnije vrijeme za kretanje u OGŠ je 2. ili 3. razred osnovne škole. Prema mom iskustvu, bolje 3. razred. (kod svakog djeteta je individualno, zato postoje audicije)
Izvrsno je prije toga ići u glazbenu igraonicu, vrtić ili kako god se to u školi zvalo. Najviše iz tog razloga što solfeggio nije u koraku sa instrumentom. Na koji god način da se uči, instrument bi trebao krenuti malo kasnije kada se već nauče barem neke osnove jer je to ovako dupli posao (ionako ih mi stalno učimo solfeggio na instrumentu - neke stvari ipak kod nas prije nauče - trajanje nota, brojanje, razne oznake tempa i dinamike, ljestvice, kvintni, kvartni krug.. - što se na solfeggiu neprestano utvrđuje + učenje pjevanja po notama (odnosi između njih), čista intonacija i sposobnost samostalnog izvođenja glazbe)
Solfeggio se ne može raditi kod kuće, samostalno. Instrument može, treba i mora da bi bilo napretka

"Forka: Još nešto: glazbena škola je također ŠKOLA, sa svojim obvezama... Djeca to još možda nisu u stanju akceptirati, ali znam i mnoge roditelje koji nisu, pa se nađu u čudu jer moraju djecu svaki drugi dan vozati sim-tam...O drugim konotacijama da i ne govorim..."
---> I dalje, mnogi roditelji to ne shvaćaju ŠKOLOM. Djeca i dalje imaju brdo aktivnosti i kako da to sve stignu napraviti pošteno?
Ja jedva da sam TZK igrala "da ne bi slučajno ozlijedila prst".
Karate, streljaštvo, tenis, gimnastika, ovaj jezik, onaj jezik, odbojka, nogomet....
U moje vrijeme, svi izborni predmeti su bili ukomponirani u redovan raspored, a sada je to uglavnom u suprotnoj smjeni i složiti raspored je gotovo nemoguća misija + putnici kojima treba izići u susret...

"Forka: No, kad sam rekla da se treba poklopiti više varijabli, mislila sam prvenstveno na to da prvi, mali, poticaj možda i treba krenuti od roditelja, ali onaj glavni, motivirajući poticaj (za glazbenu školu) trebao bi se jako osjetiti kod djeteta"
---> Svakako se slažem sa tim. Bez želje i motivacije nema ništa. Iako, imala sam učenicu s kojom sam se patila 2 godine, ali sam joj zadavala manje nego drugima pa je ipak nešto i naučila. I sada, odjednom, u 3. razredu, dijete počelo vježbati kao ludo jer bi u srednju glazbenu! Kako sam se samo iznenadila!!

"tanja_b: Ako djeca pokazuju interes za glazbu, treba to njegovati i podržavati.
Jezici i sport se stignu učiti i kasnije u životu, sviranje instrumenta baš i ne (MM ni danas ne može prežaliti što ga mama, umjesto na jezike i sportove, nije upisala u glazbenu školu).
Glazba povoljno djeluje na razvoj djeteta, a pospješuje i intelektualni napredak"
---> I sa ovim se jaaaako slažem

"tanja_b: Što se tiče izbora instrumenta, tu mogu reći nešto iz položaja osobe koja nije birala instrument. I mi smo doma imali pijanino, kad su roditeljima sugerirali da me na nešto upišu, prirodno je bilo da me upišu na klavir, a ono najbitnije - ja za druge instrumente nisam ni znala. Odnosno, znala sam da postoje, ali nisam imala nikakvu predodžbu kako zvuče ni kako se sviraju. I tako sam završila na klaviru. Mene i dan-danas duboko muči što mi nikad nitko nije ponudio da biram između više instrumenata i što nisam imala mogućnosti sviranja drugog instrumenta tijekom školovanja."
---> Kao da čitam o sebi. Zato djeci odlično dođe glazbena igraonica neposredno prije škole!

Tečaj vs. škola
Uvijek sam za školu, dva završena razred, dva.
Zato što nakon škole imaju u rukama papir, priznat od strane ministarstva + bodove za srednju (ako su završena prva 4. razreda) i pogotovo ako se netko kroz tih 6 godina odlučio i dalje baviti glazbom i upisati srednju glazbenu.
Nakon tečaja dobiješ papir, ali samo za ukras i hvalu. S tim ne možeš u srednu glazbenu.
A i kod nekih tečaja, sumnjiva je kvaliteta predavača (ne uvijek, ali ponekad)
Meni je došlo dijete nakon godinu dana učenja i tek su tu nastali problemi. Da, zna note, ali ispraviti držanje tijela, položaj ruke te dobiti opuštenost - sizifov posao!
U mojoj okolici postoje 2 pripremna razreda, ali iz njih koliko znam, možeš samo na solo pjevanje ili na teorijski smjer, nikako na instrumente. Ne možeš u 2 godine savladati nešto što se radi kroz 6 godina.

"davorka: Meni se to baš i svidjelo što u ovoj školi nije onakav dril kao u klasičnoj glazbenoj (sveki mi je prof. klavira, a i muž je završio osnovnu glazbenu). Oni sviraju i klasičnu glazbu, ali i nove stvari."
---> Žao mi je što tako mislite. Za učenike koji nemaju potencijala niti želje, niti nema nekog drila - barem ne kod nas. Ne želim nikoga tjerati ako mu se ne da. Izduramo godinu i onda lijepo razgovor sa roditeljima. Za takve su tečajevi.
A ako netko ima potencijala, naravno da se od njega traži da napreduje, ali također ne šibom nego pravom organizacijom vremena i učenjem kvalitetnog vježbanja - djeca uglavnom kod kuće na krivi način vježbaju - prosviravaju uporno cijele skladbe, ne obazirujući se na prstomet, greške koje naprave...umjesto da tih 10 minuta za koje bi svirali cijelu skladbu, vježbaju 4 takta i dovedu ih do savršenstva. I tako par puta dnevno, i do slijedećeg sata, zadaća je izvršena.
Ne treba djecu tjerati, ali treba postojati kontrola svakodnevnog vježbanja. I oni najslabiji će uspjeti samo ako slušaju nastavnika i redovito rade.
Eto, i vaša svekrva i muž su dokaz da nakon "klasične" glazbene škole sviraju i novije stvari. Sve ovisi o ambiciji pojedinaca. Bitno da je dobar temelj postavljen.

Oprostite što sam se toliko raspisala. Nadam se da sam nekome i pomogla