idu li vam djeca u glazbenu?
jesu li krenuli kada i u prvi razred osnovne?
gdje idu?
kako to funkcionira?
 |
|||
|
|
|||
glazbena škola?
idu li vam djeca u glazbenu?
jesu li krenuli kada i u prvi razred osnovne?
gdje idu?
kako to funkcionira?
Moja djeca idu u glazbenu. M. ide u prvi razred osnovne, a B. u glazbeni vrtić. Za djecu od 5-6 godina idealan je glazbeni vrtić (moji su išli u GU Elly Bašić). Tamo se kroz igru, bez nota, nauče osnove solfeggia. Osim u iznimnim slučajevima, profesori iz glazbene preporučuju da djeca ne krenu u 1. razred glazbene istovremeno kad i u 1. razred OŠ. Njihova preporuka je da je bolje krenuti u drugom razredu OŠ. Tako smo mi i napravili s našom djecom. Djeci je u prvom razredu škola još novost, ne znaju još dobro čitati i pisati, a glazbena je velika obaveza. Ne radi se samo o tome da treba pohađati nastavu nego i svaki dan barem malo vježbati instrument.
Kad je već tema otvorena ne zamjerite na malom off-t. (iz perspektive svakodnevnice u GŠ), čini mi se važan.
1.Uvijek se raspitajte o nastavniku, ne paše svatko svakom djetetu, nastava je individualna (za instrument) i ako si obje strane "ne kliknu" dođe do frustrirajućih situacija. Nastavnika uvijek možete promijeniti (to nije kao u OŠ - dopadneš u jedan razred pa voziš do kraja) , naravno uz argumente, a ne svaki čas sporta radi, a to neki roditelji ne znaju ili se ne žele zamjeriti. Nema tu ljutnje ili neugodnosti.
Također možete tražiti određenog nastavnika na upisu ukoliko taj ima mjesta.
2.Ponavljanje razreda nije "katastrofa" kao u OŠ, ponekad se ono napravi namjerno da dijete sazrije (često pri paralelnom upisu u OŠ i GŠ), a postoji i mogućnost takozvanog 7. razreda (nakon završene 6-godišnje OGŠ) , ali samo za djecu koja žele paralelno krenuti u obje srednje škole, dakle perspektivni su.
On topic, nastavnik instrumenta voli dobiti dijete što ranije, pa makar se tu prvu godinu samo zabavljao s njim i ležerno napravio minimum gradiva (ovo ne vrijedi za instrumente koji zahtijevaju fizičku kondiciju, visinu i sl.). Naprotiv, nastavnici solfeggia "više vole" veću djecu u 1.r. jer im je lakše - ponekad se u istom razredu nađu 6.5 godišnjaci s već pismenim i brzim 9 godišnjacima.
Da se nadovežem na ovo što kaže čokolada, naravno da smo M. odabrali nastavnika instrumenta, a i B. već za unaprijed. To se kod M. pokazalo toliko dobrim - njegova interakcija s profesorom je toliko dobra da je postala bitna za njegov odgoj općenito, a ne samo za instrument.
Treba li dijete pri upisu biti veće ili manje, ovisi i o instrumentu - M. profesor je smatrao da je s 8 godina premali za klarinet (fizički premali). Ipak ga je primio, ali uz ograđivanje. Na početku mu je bilo jako teško i samo držati instrument, ali se privikao i ide mu stvarno dobro. Neki dan je imao prvi nastup - on nije nisko dijete za drugašića, ali je bio za dobru glavu niži od sljedećih najmanjih. No ipak je odlično odsvirao svoju točku.
O. je sa 5 godina bila krenula u Elly Bašić.
I... "izdržala" je samo tri puta, bilo joj je dosadno :/
Ne znam je li problem u njoj, da nije uporna, da lako odustaje, da je stalno treba animirati, da si nije dala dovoljno vremena... ili joj, jednostavno, ta struktura nije odgovarala.
Sada smo na sto čuda jer ne znamo bi li bilo optimalno istovremeno kretanje u jednu i drugu školu, pa me utješilo ovo što Zdenka kaže, da je bolje pričekati.
Nastranu što ona čita bolje od mene, bojim se da bi joj ipak bilo previše obaveza odjednom.
Mina je krenula u muzicko zabaviste sa 7 godina. Uce pesmice, sta su note, upoznaju se sa instrumentima. Njoj bas nesto i nije, ali ima samo jednom nedeljno i ja bih da je ostavim , iako sam ja vise sportski tip.
Apricot, i M. je izvrsno čitao itd., ali ipak je bolje da smo pričekali. Ni sad mu se baš uvijek ne da vježbati koliko bi trebao, a ne mogu si niti zamisliti kako bi to išlo u prvom razredu.
Apri, rekla bih da to s čitanjem nema baš neke veze...
Mislim da bi bilo najbolje da se posavjetuješ sa Čokoladom, dobit ćeš prave i stručne informacije iz prve ruke...
Ja bih možda mogla nešto reći iz perspektive mame čije je dijete krenulo u 1. razred glazbene škole istovremeno kad i u 1. osnovne, dakle s nešto manje od 7 godina...
Ima tu više "varijabli" koje bi se trebale potrefiti, pa, ako te zanima, javi se...
pa zanima me, otvorila sam topic
nadam se da se sve može pisati javno?
Ma, naravno da se može pisati javno, nema tu nikakvih tajni, nego je o sličnim stvarima već bilo riječi, pa se bojim da se ne bismo (svi) ponavljali...
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...616&highlight=
...zato sam mislila... nikakav drugi razlog ne postoji...
No, kad sam rekla da se treba poklopiti više varijabli, mislila sam prvenstveno na to da prvi, mali, poticaj možda i treba krenuti od roditelja, ali onaj glavni, motivirajući poticaj (za glazbenu školu) trebao bi se jako osjetiti kod djeteta; nadalje: dijete i profesor instrumenta trebaju se "naći", kužiti, ne znam kako bih to rekla...; zatim, bez obzira koliko dobro znalo čitati, računati itd., glazba i note djetetu od 6-7 godina još su uvijek u domeni apstraktnoga, dakle, bez obzira koliko dijete bilo spretno grafomotorički, mislim da mu je u toj dobi dosta teško pratiti solfeggio, i da taj dio obično (Čokolada, ispravi me ako griješim) u prvom razredu dosta zaostaje za instrumentom, čak i kod izuzetno nadarene djece... Istinabog, i to ovisi o raznim čimbenicima, a tu svakako spada i način na koji se solfeggio uči...
Još nešto: glazbena škola je također ŠKOLA, sa svojim obvezama... Djeca to još možda nisu u stanju akceptirati, ali znam i mnoge roditelje koji nisu, pa se nađu u čudu jer moraju djecu svaki drugi dan vozati sim-tam...O drugim konotacijama da i ne govorim...
No, ovo sve može biti pusto razglabanje i stvar osobnog doživljaja, pa ću ti reći naše iskustvo. Možda pomogne.
Dakle, dosta rano skužili smo da dijete ima sluha... Bila je okružena dječjim sviralicama, tipa - mali sintić, ksilofon, blok-flauta, def, i ne znam što sve ne... Kad smo vidjeli da grize i na to (a doma imamo već od prije pianino), malo smo je posjeli sviruckati i skužili da i to ide... Jako joj se dopalo... Bi, ona bi svirala... Onda smo joj ponudili da ćemo joj naći neku "tetu" da ju malo uči... Pristala je, ali uz uvjet "da bude mlada i da ne bude stroga"... Zahvaljujući "lajavoj" mami brzo smo našli jednu krasnu curu koja je dolazila jednom tjedno i pomalo učila našu kćer. Bilo je to u jesen prije njenog šestog rođkasa. Nekoliko dana prije no što će napuniti 6 svirala je u (današnjoj njenoj) glazbenoj školi na Božićnom koncertu... Tu su (po mojoj slobodnoj procjeni) bila 2 možda jednakovažna okidača, koja su već tada (još je bila u vrtiću) u našoj kćeri potaknula definitivnu odluku da bude išla u glazbenu školu: prvi je studentica koju sam spomenula i s kojom se naše dijete odlično "kužilo", a drugi je nastup, što ona ionako jako voli...
E, sad, pri upisu u glazbenu, moram priznati da sam ja u početku bila malo skeptična kak' bu to išlo, međutim, ona je insistirala (unatoč svim upozorenjima) i sad je u drugom razredu. Bez lažne skromnosti (a da ne ispadne hvalisanje), mislim da mogu reći da je jako dobra, u stvari to kaže i njena profesorica. Istinabog... nema "zicflajša", ali, poznavajući ju, neće ga nikad ni imati. Ona je jednostavno takvo dijete... E, sad, kako će biti dalje... vidjet ćemo...
U svakom slučaju, nećemo ju forsirati...
(Malo sam odužila, ali ako se sjetim još nečega, bum se nadovezala...)
I, na kraju, ono što ponavljam na raznim topicima, a što je uistinu važno: TI najbolje poznaješ svoje dijete, i TI najbolje znaš koje su njene sposobnosti, mogućnosti i granice... A ona sama će ti pomoći donijeti najbolju odluku!
Sretno!
a upis na tecaj umjesto gl. skole? jel manje zahtjevno?
Mene zanima kako ste izabrali instrument. Moje je dijete načelno zainteresirano za muzičku školu, ali kad je pitam koji bi instrument svirala nabroji mi cijeli orkestar. I sve joj se podjednako sviđa. Je li ih u glazbenom vrtiću "regrutiraju" kad skuže njihove sklonosti ili kako to ide?
Imali smo doma klavir... pa je to bilo nekako normalno... Doduše, imamo i gitaru, ali to "svirimo" za po doma... Naša bi, inače, rado svirala i flautu...
Koliko ja znam, "regrutiraju" one s najviše sluha, naravno, ako je to u skladu sa željama, na violinu... Inače, na prijemnom pitaju djecu što bi svirali (a roditelji prije toga upišu svoje preferencije u formular)...pa zna doći do zgodnih "situacija" (ono, dijete bi jedno, a piše drugo...), no sve se valjda dobro riješi...
I to će vam bolje znati Čokolada...
A što se tiče tečaja, ne znam kako to izgleda, moža se javi netko s takvim iskustvom... nezahvalno je uspoređivati kad nemaš oba iskustva...
Nego, tu "zahtjevnost" GŠ valja uvjetno shvatiti. Sve ovisi i o pristupu... ne valja apriori ići s time da je GŠ zahtjevna, pa shodno tome i teška... Nije sve baš tak' crno-bijelo...
Ja se osobno uvijek vodim mišlju da većinu stvari u životu treba (ukoliko to okolnosti dopuštaju) raditi s guštom, pa bih tako nekako htjela da i moja kći razmišlja. Dok joj je gušt - super, kad više ne bude - ne znam... 2o tome ću razmišljati sutra"...
Mojih 5 kom nećaka koji idu u glazbenu školu su svi krenuli u drugom osnovne, a prije su išli u vrtić. Instrumente su birali koliko mi se čini prema starijim bratićima i sestričnama, ili valjda što im sviraju mama i tata. Ja bih Leu jako htjela upisati u Elly Bašić vrtić samo ne znam hoću li sa pet ili šest godina.
Btw. kako MM svira violinu normalno da Lea misli da će i ona. MM međutim baš i ne misli da ima predispozicije :/ A ja već znam i profesoricu
Što se tiče izbora instrumenta, tu mogu reći nešto iz položaja osobe koja nije birala instrument. I mi smo doma imali pijanino, kad su roditeljima sugerirali da me na nešto upišu, prirodno je bilo da me upišu na klavir, a ono najbitnije - ja za druge instrumente nisam ni znala. Odnosno, znala sam da postoje, ali nisam imala nikakvu predodžbu kako zvuče ni kako se sviraju. I tako sam završila na klaviru. Mene i dan-danas duboko muči što mi nikad nitko nije ponudio da biram između više instrumenata i što nisam imala mogućnosti sviranja drugog instrumenta tijekom školovanja. Pogotovo jer nisam imala idealne fizičke predispozicije za klavir, a to na prijemnom nije nitko skužio (imam vrlo mekane zglobove i slabe prste, pa mi je tehnika oduvijek štekala i brzo je postalo jasno da od mene neće biti bogznašto).
Ja bih voljela da Andrej ide u glazbenu školu, iz više razloga (a najbitnije je to što zbilja ima interesa za glazbu, bar kako sad stvari stoje), ali nadam se da će njemu biti omogućeno da izbliza vidi i čuje više instrumenata i da sudjeluje u izboru onog pravog.
tanja_b, mislim da mu to moraš TI omogućiti...
Moj M. je u glazbenom vrtiću upoznao sve instrumente, ali nije birao prema tim saznanjima: izabrao je klarinet zato što ga svira Kalamarko u Spužvi Bobu.
Ma zapravo sam na to i mislilaForka prvotno napisa
Moja Paula je 6. osnovne i 4. glazbene. Mislim da je kod nje bilo dobro što u glazbenu nije krenula paralelno s osnovnom - kad je krenula u školu, nastavila je ići na ritmiku koju je vježbala u vrtiću (u sklopu radnog vremena vrtića) i to se pokazalo prenaporno. Jednostavno, kombinacija škole, boravka i odlaska na ritmiku dva puta tjedno je za nju bila previše, bilo joj je uvijek draže popodne ostati kod kuće i igrati se nego se pakirati na slobodnu aktivnost, i nakon par mjeseci smo je s ritmike ispisali; u drugom osnovne onda nije imal anikakvu aktivnost (iako je u školu krenula kao čitačica, i bila je uvijek odličan đak). Jednostavno, u trećem je bila spremna za glazbenu, a onda više nije bila u boravku i bilo je više slobodnog vremena. A glazbena škola uistinu traži dosta vremena -dvaput tjdeno solfeggio, dvaput instrumen, jednom zbor ili orkestar, i svakodnevno vježbanje; meni se to čini kao prilačan zahjtev istovremeno s prvim razredom koji je sam po sebi velika promjena u dječjem životu.
Instrument je izabrala-skoro pa sama. Inače, od malena je uživala u glazbi, gotovo istovremno je progovorila i propjevala, i nadala sam se za nju da će ići u glazbenu školu. Najveći je utjecaj izvršila voditeljica dječjeg zbora u župi u našem starom naselju – Paula je odlučila svirati flautu koju je svirala jedna curica u zboru, ili violinu koju je svirala teta koja je vodila zbor. Na prijemnom je mala spomenula flautu, no odmah su joj predložili violinu i odmah je i pristala (moja želja je bila klavir ili gitara). Sad jako voli ići, ide s veseljem i na solfeggio i na instrument i na orkestar – jedino ne voli vježbati (sad već kreće i pubertet, i izjave "mrzim ljestvice, mrzim ovu etidu, svirat ću samo ovo itd...)
Daniel nema sluh kao sestra, ali što je veći, radije pjevuši i kad ga pitam kaže da bi išao u glazbenu; to je malo i sekin utjecaj. Ana isto rado pjeva, pa još ima nade da će neko dijete izabrati instrument prema maminim željama
Ja sam kao dijete svirala gitaru , voljela sam ići, pogotovo na solfeggio, no u trećem razredu sam tvrdoglavo odustala (skupilo se toga – umro mi je tata, totalno me to pomaklo, uhvatile su me pubertetske mušice, uhvatila me i neka lijenost) i vrlo brzo sam požalila zbog toga i nastavila pomalo sama vježbati. Dan-danas mi je žao što nisam završila glazbenu, žao mi je zbog loše tehnike i manjkavog obrazovanja, i još uvijek planiram uzesti satove kad klinci poodrastu, a ja se malo više sastanem s vremenom....
Vidjela sam da u Narodnom sveučilištu Dubrava imaju tečaj glasovira za školsku djecu, dva puta tjedno po 30 minuta. To nije tako zahtjevno, a pokazalo bi djetetu prije polaska u muzičku školu ipak kako to izgleda.
Moj Dino već drugu godinu ide u svojoj školi u Glazbenu galeriju, to je moderna glazbena škola, sjedište joj je u Kačićevoj, a drže nastavu po školama. Pristup je drugačiji nego u glazbenoj školi jer nemaju posebno instrument, a posebno solfeggio, nego sve zajedno. Ide ponedjeljkom 2 školska sata i jako je zadovoljan, a i mi.Profesor mu je super. Na kraju svake šk.godine oni koji prođu audiciju imaju koncert u Mimari. To je za preporuku djeci koja žele naučiti svirati, ali nemaju ambiciju baviti se glazbom profesionalno.
davorka, to zvuci jako dobro, tako nesto bi ja za ovu moju.
mene je u gš izludio solfeggio...tocno znam da je on uz kombinaciju prestrasne uciteljice klavira (koja je sibom po rukama ispravljala greske) u meni usadio otpor.
Meni se to baš i svidjelo što u ovoj školi nije onakav dril kao u klasičnoj glazbenoj (sveki mi je prof. klavira, a i muž je završio osnovnu glazbenu). Oni sviraju i klasičnu glazbu, ali i nove stvari. Npr. sad za audiciju pripremaju Ave Mariju i You are always on my mind od Elvisa. I, nije kao što neki misle, da oni tu manje nauče. I oni vježbaju doma, imaju zadaće, ali mi se to čini ipak prilagođenije današnjoj djeci koja imaju puno aktivnosti, što sportskih, što bilo kakvih drugih. A meni je, moram priznati, veliki plus što je to u našoj školi koja mi je 5 minuta od doma, a ne da mora u grad.
ja sam kad je L. imala 5. godina razmišljala o glazbenom vrtiću Elly Bašić no zbog neodgovarajućih lokacija odustala, čak sam im nudila i prostor u našem kvartu
davorka ova glazbena školica dobro zvuči
Moji klinci sviraju po modelu slicnom davorkinom. Petra je pocela svirat sa sest, a Robi s pet. Sviraju violinu. Petra je pocela u muzickoj skoli al je skola bila po davorkinom principu - nastavnici glazbe dolazili bi u skolu i izvlacili klince s nastave na pola sata tjedno, a vikendom bi svirali s ostalima (gudaci s gudacima, puhaci s puhacima itd.) plus pjevali u zboru (svi su morali pjevat u zboru, i ucenici i nastavnici, pa i direktorica skole LOL).
Sad vise ne zivimo u tom kraju pa idu na privatne instrukcije, pola sata tjedno, plus po potrebi (kad se sprema kakav koncert, nekoliko puta godisnje) preko vikenda u ansamblu.
Solfeggio je u okviru instrukcija, ne uci se posebno.
Iako oboje imaju talenta za glazbu, sviraju za gust i opce muzicko obrazovanje, ne za nekakve visoke ambicije.
Imaju super uciteljicu koju vole.
Nama ovaj aranzman super odgovara, posebno zato sto im dozvoljava da se bave aktivno i drugim aktivnostima bez nekog velikog stresa i na njih i na familiju. Mislim da bi nas klasicni hrvatski (zagrebacki?) pristup ucenju glazbe kroz klasicnu glazbenu skolu ili ubio ili odbio vremenski i obvezama koje nosi sa sobom.
davorka, ovo tvoje zvuči odlično. kako mi i lokacija npaše, možeš napisati par detalja . Može i pp. Možda već i ima nešto slično u našoj školi ali ja ne znam, a sada su maknuli sve plakate koji su bili početkom godine
I meni se ovo sviđa, provjerit ću ima li u kvartu štogod slično.
Ako ne - djeca se spremaju ove godine u glazbenu školu, ako prođu na audiciji. Za sad sviraju doma (nabavili smo im neku casio klavijaturu, ima i harmonika) ali više se zafrkavaju nego što ih zanima ozbiljan rad... To je još jedan razlog zbog kojeg se ne preporučuje istovremeni polazak u osnovnu i glazbenu školu - dijete ima adaptaciju u oba slučaja, a teško je to ako je istovremeno jedno i drugo. Bolje ovako, postupno... Osim toga, u školi osim sporta sve slobodne aktivnosti kreću u 2. razredu (baš sam danas pitala voditeljicu lutkarske grupe može li se moj sin-prvašić pridružiti, a žena mi je uredno objasnila da je bolje pričekati početak drugog razreda).
Polazak u školu (svaku) je prilagodba i stres, nekom veći, nekom manji... Bolje je to ipak razdvojiti. Ako su pak djeca darovita, ona vrlo često kreću s glazbenom podukom PRIJE polaska u osnovnu školu, pa adaptacija opet nije istovremeno.
Kako bilo - naprijed, mali glazbenici! Nekako mi se čini da nas je "u moje vrijeme" bilo više, a iskreno se nadam da se varam.
Pozdrav svima!
Kasnim malo, vidim da ste prije godinu dana raspravljali o temi, ali svejedno bih ostavila komentar
Radim kao nastavnica klavira u jednoj osnovnoj glazbenoj školi pa evo nešto i iz mog iskustva.
Najoptimalnije vrijeme za kretanje u OGŠ je 2. ili 3. razred osnovne škole. Prema mom iskustvu, bolje 3. razred. (kod svakog djeteta je individualno, zato postoje audicije)
Izvrsno je prije toga ići u glazbenu igraonicu, vrtić ili kako god se to u školi zvalo. Najviše iz tog razloga što solfeggio nije u koraku sa instrumentom. Na koji god način da se uči, instrument bi trebao krenuti malo kasnije kada se već nauče barem neke osnove jer je to ovako dupli posao (ionako ih mi stalno učimo solfeggio na instrumentu - neke stvari ipak kod nas prije nauče - trajanje nota, brojanje, razne oznake tempa i dinamike, ljestvice, kvintni, kvartni krug.. - što se na solfeggiu neprestano utvrđuje + učenje pjevanja po notama (odnosi između njih), čista intonacija i sposobnost samostalnog izvođenja glazbe)
Solfeggio se ne može raditi kod kuće, samostalno. Instrument može, treba i mora da bi bilo napretka
"Forka: Još nešto: glazbena škola je također ŠKOLA, sa svojim obvezama... Djeca to još možda nisu u stanju akceptirati, ali znam i mnoge roditelje koji nisu, pa se nađu u čudu jer moraju djecu svaki drugi dan vozati sim-tam...O drugim konotacijama da i ne govorim..."
---> I dalje, mnogi roditelji to ne shvaćaju ŠKOLOM. Djeca i dalje imaju brdo aktivnosti i kako da to sve stignu napraviti pošteno?
Ja jedva da sam TZK igrala "da ne bi slučajno ozlijedila prst".
Karate, streljaštvo, tenis, gimnastika, ovaj jezik, onaj jezik, odbojka, nogomet....
U moje vrijeme, svi izborni predmeti su bili ukomponirani u redovan raspored, a sada je to uglavnom u suprotnoj smjeni i složiti raspored je gotovo nemoguća misija + putnici kojima treba izići u susret...
"Forka: No, kad sam rekla da se treba poklopiti više varijabli, mislila sam prvenstveno na to da prvi, mali, poticaj možda i treba krenuti od roditelja, ali onaj glavni, motivirajući poticaj (za glazbenu školu) trebao bi se jako osjetiti kod djeteta"
---> Svakako se slažem sa tim. Bez želje i motivacije nema ništa. Iako, imala sam učenicu s kojom sam se patila 2 godine, ali sam joj zadavala manje nego drugima pa je ipak nešto i naučila. I sada, odjednom, u 3. razredu, dijete počelo vježbati kao ludo jer bi u srednju glazbenu! Kako sam se samo iznenadila!!
"tanja_b: Ako djeca pokazuju interes za glazbu, treba to njegovati i podržavati.
Jezici i sport se stignu učiti i kasnije u životu, sviranje instrumenta baš i ne (MM ni danas ne može prežaliti što ga mama, umjesto na jezike i sportove, nije upisala u glazbenu školu).
Glazba povoljno djeluje na razvoj djeteta, a pospješuje i intelektualni napredak"
---> I sa ovim se jaaaako slažem
"tanja_b: Što se tiče izbora instrumenta, tu mogu reći nešto iz položaja osobe koja nije birala instrument. I mi smo doma imali pijanino, kad su roditeljima sugerirali da me na nešto upišu, prirodno je bilo da me upišu na klavir, a ono najbitnije - ja za druge instrumente nisam ni znala. Odnosno, znala sam da postoje, ali nisam imala nikakvu predodžbu kako zvuče ni kako se sviraju. I tako sam završila na klaviru. Mene i dan-danas duboko muči što mi nikad nitko nije ponudio da biram između više instrumenata i što nisam imala mogućnosti sviranja drugog instrumenta tijekom školovanja."
---> Kao da čitam o sebi. Zato djeci odlično dođe glazbena igraonica neposredno prije škole!
Tečaj vs. škola
Uvijek sam za školu, dva završena razred, dva.
Zato što nakon škole imaju u rukama papir, priznat od strane ministarstva + bodove za srednju (ako su završena prva 4. razreda) i pogotovo ako se netko kroz tih 6 godina odlučio i dalje baviti glazbom i upisati srednju glazbenu.
Nakon tečaja dobiješ papir, ali samo za ukras i hvalu. S tim ne možeš u srednu glazbenu.
A i kod nekih tečaja, sumnjiva je kvaliteta predavača (ne uvijek, ali ponekad)
Meni je došlo dijete nakon godinu dana učenja i tek su tu nastali problemi. Da, zna note, ali ispraviti držanje tijela, položaj ruke te dobiti opuštenost - sizifov posao!
U mojoj okolici postoje 2 pripremna razreda, ali iz njih koliko znam, možeš samo na solo pjevanje ili na teorijski smjer, nikako na instrumente. Ne možeš u 2 godine savladati nešto što se radi kroz 6 godina.
"davorka: Meni se to baš i svidjelo što u ovoj školi nije onakav dril kao u klasičnoj glazbenoj (sveki mi je prof. klavira, a i muž je završio osnovnu glazbenu). Oni sviraju i klasičnu glazbu, ali i nove stvari."
---> Žao mi je što tako mislite. Za učenike koji nemaju potencijala niti želje, niti nema nekog drila - barem ne kod nas. Ne želim nikoga tjerati ako mu se ne da. Izduramo godinu i onda lijepo razgovor sa roditeljima. Za takve su tečajevi.
A ako netko ima potencijala, naravno da se od njega traži da napreduje, ali također ne šibom nego pravom organizacijom vremena i učenjem kvalitetnog vježbanja - djeca uglavnom kod kuće na krivi način vježbaju - prosviravaju uporno cijele skladbe, ne obazirujući se na prstomet, greške koje naprave...umjesto da tih 10 minuta za koje bi svirali cijelu skladbu, vježbaju 4 takta i dovedu ih do savršenstva. I tako par puta dnevno, i do slijedećeg sata, zadaća je izvršena.
Ne treba djecu tjerati, ali treba postojati kontrola svakodnevnog vježbanja. I oni najslabiji će uspjeti samo ako slušaju nastavnika i redovito rade.
Eto, i vaša svekrva i muž su dokaz da nakon "klasične" glazbene škole sviraju i novije stvari. Sve ovisi o ambiciji pojedinaca. Bitno da je dobar temelj postavljen.
Oprostite što sam se toliko raspisala. Nadam se da sam nekome i pomogla
Koliko puta tjedno imaju glazbenu školu? Koliko sati? Moji imaju treninge da puta tjedno i zanima kako će to sljedeće godine izgledati ako upišemo gš. Dovumimo se između gš i instrukcija doma. Ja sam tak privatno završila 4 godine klavira i sasvim mi je bilo dovoljno i za upoznavanje s osnovama glazbe kad sam se kasnije susrela s operama i mjuzklima i za skinut par božićnih za obiteljsko slavlje. Koje su prednosti gš u odnosu na to?
Prvi razred osnovne glazbene škole ima 2xtjedno instrument po pola sata i 2xtjedno solfeggio po 45 minuta.
Instrukcije doma i glazbena škola nisu usporedive. Moja djeca uživaju baš na solfeggiu (koliko god sam se baš toga pribojavala i čula priče da je njihova profesorica jaaaako stroga - i to je istina, ali je fer i nije babaroga, samo drži red i disciplinu).
Nakon završene osnovne glazbene škole može se dobiti svjedodžba, upisati srednja itd. Ako se dijete danas-sutra odluči da mu to bude zanimanje.... sve pet! Društvo u gš je nezamjenjivo (vidim ja kako se djeca tj. mladi u našoj gš drže zajedno - nema šanse da zapadnu u neko loše društvo, ne zanima ih a i nemaju vremena... Baš su dragi i super. Nisam sigurna da "domaće" glazbeno obrazovanje može to pružiti djetetu. Osim toga, kasnije dolaze drugi predmeti - zbor, orkestar (tj. zajedničko muziciranje, ovisno o izboru instrumenta).
Inače, kao dijete završila sam samo osnovnu glazbenu školu (srednje nije bilo u mom gradiću, a i da jest, ne vjerujem da bih nastavila). Poznavala sam mnoge koji su učili instrument privatno i to nije isto. Teorija glazbe je nešto što je dio opće kulture, a instrukcije doma svode se samo na sviranje. S druge strane, u glazbenoj školi je društvo odabrano, nije to "sve u jednom loncu" kao u osnovnoj školi. U moje vrijeme (a i sada je isto) meni je osnovna škola bila dosadna i nužna obveza, a pravi užitak i društvo nalazilo se u glazbenoj. Prijateljstva iz nje traju i dan danas nakon 40 godina, a već vidim da će i moji sinovi profitirati s glazbenom. Ne očekujem (iako mlađi pokazuje da mu to baš ide) od djece da postanu akademski glazbenici, ali ako slučajno to izaberu i budu htjeli - bit će im omogućeno.
I još nešto - instrukcije doma su skuplje nego regularna glazbena škola koja ima potporu grada, odnosno države, pa se plaća samo participacija (mi plaćamo 240 kn mjesečno za prvoupisano dijete, a na drugoupisano je 50% popusta pa plaćamo samo 120 kn mjesečno). Instrument se može iznajmiti isto za neke sitne novce (ne znam točno, imamo mi svoje instrumente) i sve skupa - mi smo jako jaaako zadovoljni što smo djecu dali u glazbenu. Sad su na nekakvom prosjeku od dvadesetak minuta sviranja dnevno u 2. razredu (pred ispit bude i duplo) i treba ih motivirati. Neke stvari idu, a neke su dosadne, ali toga ima u svim djelatnostima - ne samo u glazbi. Strpljenje moje djece jako je napredovalo u samo tri polugodišta. Nije to samo odrastanje, glazbena pruža disciplinu koje u osnovnoj nema - bez vježbanja nema rezultata, a to je po mom mišljenju najvažnija životna lekcija, bez obzira na kvalitatu sviranja.
Istina, mlađi je prestao s treninzima atletike, ali ne zbog glazbene (stigao bi on) nego zbog zdravstvenih smetnji (alergije, astma...) ali nadam se da će se i to riješiti i da će se vratiti i na treninge. Sve se to stigne.
Nikako ne bih uspoređivala privatne instrukcije s glazbenom školom.
Moj tata je 7 godina privatno učio klavir, i znao ga je svirati, ali o teoriji glazbe je učio vrlo malo i ja sam ga već u 2. razredu osnovne glazbene dobro prestigla u razumijevanju osnovnih pojmova. Da ne govorim o utjecaju učenja teorije glazbe na kognitivne sposobnosti (naročito matematičke)
A puno istine ima i u ovom skupnom muziciranju koje spominje Peterlin. Baš smo jučer imali priredbu u glazbenom vrtiću, gdje su kao gosti nastupile cure u komornom ansamblu - uglavnom 5. i 6. razred glazbene. Predivno nešto
a kada ste ih upisali u taj glazbeni vrtic i gdje?
Andrej ide u glazbeni vrtić u GU Elly Bašić (škola je na Mlinarskoj, blizu Zvijezde, a nastava vrtića odvija se u osnovnoj školi na Kaptolu). Upisuju djecu od 5,5 do cca 7 godina (znači, djecu koja su do 1.4. te kalendarske godine napunila 5 godina, i starije).
Slažem se sa svima onima koji prednost daju glazbenoj školi - to je pravo učenje glazbe, pravo sviranje, s odličnim profesorima, za male novce. Baš su mi nedavno znanci pričali kako u nekoj "instant" školi sviranja plaćaju tisuće kuna da bi im dijete čekalo u hodniku dok "profesor" pije kavu.
Ira je krenula ove godine na gitaru (7 g.). Jako je željela klavir i imamo ga doma, ali ju nisu primili (već 3. godinu za redom). Sad se oduševila sa gitarom i super joj ide. Nije joj uopče naporno, voli ići, samo baš ne vježba koliko ja mislim da je potrebno. Baš smo imali generalnu probu za nastup (roditeljski) i odsvirala je bolje nego drugi prvašiči tako da joj je očito to malo vježbe dovoljno.
>Usput bi pitala ako netko zna da li je kasno upisati 11 godišnjaka na gitaru? Nagovarala sam ga i prije ali nije nikako htio, a sad kada sestra svira se i on zainteresirao. Samo mislim da je kasno, slj. godine će biti 5. razred.
Pitaj profesora/profesoricu u glazbenoj - to je najbolje.
Ne mislim da je 11 godina kasno za gitaru, dapače - djetetu je taman ruka dovoljno velika za sve hvatove, a i bit će ozbiljniji što se tiče vježbanja. Moj brat je tako počeo (u četvrtom ili petom osnovne, ne sjećam se više), pa naučio i gitaru i još kasnije tamburu. Ja sam isto odgulila par godina gitare (to mi je bio drugi instrument), ali mene se nikada nisu dojmili žičani instrumenti - danas nemam pojma, odnosno ne mogu uzeti gitaru i nešto odsvirati bez pripreme.
Volja je najvažnija, a sad kad već imaš jedno dijete u glazbenoj, vjerojatno će lakše ući i drugo. To je česta (ili redovita) pojava da u glazbenu idu braća i sestre. Moji sinovi su u osnovnoj školi različiti razred, a u glazbenu su krenuli zajedno iako nisu isto godište - nema nikakvih problema. U njihovom razredu na solfeggiu ima puno djece različitih generacija i to s dosta velikom dobnom razlikom... Ima i par baš velikih.
Hvala na objašnjenjima. Mislim da ćemo se ove godine prijaviti, samo da nam i opet ne promakne datum. iz godine u godinu se želim barem raspitati u vrijeme prijava i uvijek fulam. Moram si neki alarm namjestiti
citala sam vas jucer i vidim da se prije godinu i pol spominjala Glazbena galerija... razmisljala sam i prespavala i na kraju ipak odlucila da moram nesto o tome napisati... naime ja sam u toj skoli radila u studentskim danima i imam neke "insajderske" averzije prema toj skoli...
dakle, prvo da napomenem da se voditelj te skole (on sebe naziva ravnateljem) prema "profesorima" (koji to najcesce nisu nego su studenti gladni kruha ili neki poluprofesori koji nemaju drugih opcija) ponasa kao prema roblju, najvaznije od svega je utjerati ljude da plate skolarinu i donesu uplatnice... u moje vrijeme (prije jedno 7 godina) nisi dobio placu za dijete koje nije donijelo uplatnicu iako si svoj posao uredno odradio... ima tu jos dosta toga, neke stvari i detalje sam i zaboravila ali mi je ostao osjecaj gadenja i nelagode kad se spomene Gl. galerija...
ako pogledate sa strane ucenika to izgleda malo bolje iako se mora sagledati neke stvari ipak malo profesionalnije - program po kojem se tamo radi nije priznat od Ministarstva niti odobren (ja osobno poznam curu koja ga je izmislila i napisala tj sastavila udzbenike koji se vjerojatno i dan danas kopiraju i prodaju...)... djeca uce svirati synthesizer ili gitaru u grupnoj nastavi sto bi bilo zanimljivo i pozitivno da su sva djeca u grupi istog stupnja - imas npr 5 ucenika prvog, 3 drugog, 2 cevtrtog i 1 sestog stupnja i moras svima ispunit sat. mjesane grupe su iskljucivo zato sto "ravnatelj" ne zeli platiti zasebne grupe... naravno - za roditelje postoji neko drugo objasnjenje - kak je to djeci jako zanimljivo, potice ih i bla bla bla...
na kraju - sve ovisi o tome kakvog "profesora" dobijes... od njih se ne trazi da imaju ikakvog pedagoskog iskustva ili obrazovanja, dovoljno je imat zavrsenu osnovnu glazbenu skolu (ponekad cak niti to ako je manjak profesora), ponekad se desi da naleti netko sa visim stupnjem obrazovanja...
ja znam da je puno lakse dijete voditi u njegovu skolu koja vam je blizu nego u neku dalju glazbenu ali ovo je poluprofesionalni tecaj kojim dijete dobije neko poluznanje a farba se oci roditeljima da je to ozbiljna skola... ako stvarno zelite da vam dijete nauci nesto posteno onda ga odvedite u glazbenu skolu, naravno ako zelite da si ono samo malo svirucka onda se mozete i sa ovim zadovoljiti...
ne znam dal sam smjela ovo sve napisat, brisite me ako hocete, ali morala sam ovo napisat
napominjem da je ovo moje videnje ove skole, ne odnosi se na sve privatne skole nego posebno samo na ovu i da je proisteklo iz mojeg dvogodisnjeg rada tamo...
i da - instrukcije ili glazbena skola? glazbena skola uvijek! ne samo zbog papira nego i zbog kvalitete rada, kontroliranih uvjeta i ponajvise zbog druzenja
apsolutni potpis, imala sam učenicu koja je tamo radila (s naglaskom na učenicu), priča je skroz ista. Svako par mjeseci vidim oglas te ustanove u kojem traže "nastavnike"...napisano je doslovno "studenti ili srednjoškolci (mogu i nezavršeni)" .
d
Posljednje uređivanje od larmama : 16.12.2010. at 12:05
zeznula sam gornji post
Mojoj je ove godine palo na pamet da bi išla u muzičku i svirala violinu a kako su nam sve državne glazbene škole predaleko odlučili smo se za privatnu koja nam je blizu.
Ide na uvodni stupanj, ima jedanput tjedno solfeggio i jedanput tjedno instrument. Neki dan su imali koncert i čupkala je žice što je naravno bilo dovoljno da mi suze izmami. Slijedeći put ću biti vjerojatno objektivnija
Molim iskustva s gitarom i preporuke.. koja bi gitara bila prikladna za dob 8 godina (130cm visine)?
Nije bitno koliko je dijete visoko nego koliko mu je šaka velika. Ako si dijete upisala u glazbenu školu ili tečaj, pitaj profesora instrumenta za odabir gitare. Oni obično ne prave problem ako samo malo fali, ali stvarno treba paziti da ne bude prevelika. Uzmeš dijete sa sobom, odeš u npr. Melodiju ili neku sličnu trgovinu i pitaš stričeka tamo, ali bolje ti je pričekati i konzultirati se s profesorom.
Hvala, hoću sutra. Telefonski je rekao da bi mogla već za odrasle i da ne kupujem ništa ispod 800kn jer je šperploča
Što sve moram potencijalno kupiti osim gitare..torbu, trzalice..jel znaš?
trzalica ti ne treba
obavezna je stopica za nogu (za podizanje)
i nije loše imati stalak za note
naša prva gitara (još uvijek je aktualna iako bi je trebalo promijeniti) je koštala 1000 kuna na sniženju (inače je bila 1600, valjda)
Bravo, hvala ti. Apri, ide li joj to, jeste li zadovoljni?trzalica ti ne treba
obavezna je stopica za nogu (za podizanje)
i nije loše imati stalak za note
naša prva gitara (još uvijek je aktualna iako bi je trebalo promijeniti) je koštala 1000 kuna na sniženju (inače je bila 1600, valjda)
Pikirala sam Yamahu C40 za odrasle, oko 1170 kn, ali otom-potom.
http://www.euro-unit.hr/index.php/hr...category_id=33
Posljednje uređivanje od kate : 04.09.2012. at 12:14
meni ne ide nikako
njoj ide super
ima petice i iz solfeggia i iz gitare
nije baš da s voljom vježba, ali kažu da je kod većine djece tako
ona je sada treći razred, u Pavla Markovca
ove godine dobiva i zbor i to nam još samo dodatno komplicira razvažalačku lrižaljku
da ne kažem - krizu
Da malo skrenemo s gitare na zbor - ako stvarno zagusti, vidi da li vrijedi potvrda iz osnovne škole da dijete tamo pohađa zbor (ako pohađa). Neki to priznaju, drugi ne, tako da baš treba pitati. Ja nisam trebala jer moji su harmonikaši pa nemaju obvezu zbora nego od skupnog muziciranja to bude orkestar ili mali sastav.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom