glazbena škola?

[tanja_b]

Iz svoje generacije znam neke koji su prekinuli u 5. razredu i neke koji su završili srednju glazbenu. Ne vidim po čemu su ovi koji su nastavili uspješniji u životu.

Ok, pa glazbena škola se zbilja ne upisuje zbog boljeg životnog uspjeha. Ja sam završila srednju glazbenu pa se uopće ne smatram uspješnom u životu ali svejedno mi je jako drago da sam je završila.
Valjda se u glazbenu ide zbog ljubavi prema glazbi. I jer glazbeno obrazovanje daje širu opću kulturu i omogućuje dodatni razvoj nekih vještina - koje ne moraju garantirati životni uspjeh. A ima nešto i u onome da je psihološki zdravo završiti započeto. Ali naravno da u svemu tome treba naći mjeru za sebe odnosno dijete.

Vrijeska, ako kažeš da nastavnik instrumenta odmaže i demotivira, rekla bih da u tom grmu leži zec. To je individualna nastava, utjecaj nastavnika je intenzivniji nego u razredu.

[Jelena]

Ok, pa glazbena škola se zbilja ne upisuje zbog boljeg životnog uspjeha. Ja sam završila srednju glazbenu pa se uopće ne smatram uspješnom u životu ali svejedno mi je jako drago da sam je završila.
Valjda se u glazbenu ide zbog ljubavi prema glazbi. I jer glazbeno obrazovanje daje širu opću kulturu i omogućuje dodatni razvoj nekih vještina - koje ne moraju garantirati životni uspjeh. A ima nešto i u onome da je psihološki zdravo završiti započeto. Ali naravno da u svemu tome treba naći mjeru za sebe odnosno dijete.

Vrijeska, ako kažeš da nastavnik instrumenta odmaže i demotivira, rekla bih da u tom grmu leži zec. To je individualna nastava, utjecaj nastavnika je intenzivniji nego u razredu.

Čini mi se da me nisi potpuno shvatila. Ne mislim da muzička vodi do uspješnosti, nego da odustajanje od muzičke/nogometa/suvremenog plesa/... nije nužno znak da će dijete odustajati od svega, nego da naprosto ne voli to što je upisalo i da je bolje da radi nešto drugo što voli u to vrijeme, jer muzička puno vremena oduzima.

Kad bi moje dijete bilo neki super talent za glazbu (a nije), ja bih se potrudila doći do dobrog nastavnika. Meni je recimo u osnovnoj bila jako draga nastavnica iz instrumenta u muzičkoj. U srednjoj sam dobila drugu, koja mi je bila manje draga kao osoba, ali smo bile jako slične temperamentom i obožavala sam satove kod nje. Ali ja sam voljela muzičku. Nije me nitko morao podsjećati da idem vježbati ili pisati zadaću iz solfeggia (mislim da mi je mama pomagala prvih par mjeseci, al ja sam jako rano krenula). Imala sam raspored sati na ormaru i išla sam kad je trebalo ići. U ono mračno doba nas nitko nije vodio u muzičku, sami smo išli.

Eto, meni nikako ne leži - šteta je sad odustati kad je već došlo do 5. razreda. To baš često čujem od roditelja. Išla sam npr. na balet 3 godine (to je najdulje od svega što sam uz muzičku išla), pa sam neke sportove isprobavala, pa sam išla na suvremeni ples, pa sam francuski počela učiti, odustajala s različitim motivacijama. Ne vidim problem. Istina je da i danas dišem sa solistom na koncertu, da sam u tome najdublje, ali da nisam voljela, ne znam da li bi tako bilo.

[ina33]

Eto, meni nikako ne leži - šteta je sad odustati kad je već došlo do 5. razreda. To baš često čujem od roditelja. Išla sam npr. na balet 3 godine (to je najdulje od svega što sam uz muzičku išla), pa sam neke sportove isprobavala, pa sam išla na suvremeni ples, pa sam francuski počela učiti, odustajala s različitim motivacijama. Ne vidim problem. Istina je da i danas dišem sa solistom na koncertu, da sam u tome najdublje, ali da nisam voljela, ne znam da li bi tako bilo.

X. Moj životni moto je završi potpis iz filma Mediterraneo - posvećeno svim onima koji su pobjegli. Isto je bilo i u IVF-u, a i u glazbenoj .

Dakle, mogu potvrditi da djetetu koji nije rođeni matematičar ne ide dobro i lako solfeggio. I da je puno lakše da roditelj bude "svijeća" ako je glazbeno pismen i zna makar čitati note. Moja je upala u Glazbenu, 1. mjesto za gitaru, vrlo brzo se ispisala. Sluhista je odličan, izrazito ritmična i pjeva. Ali, nije ona za Glazbenu osnovnu školu, to traži veća odricanja, da se baš grize, a i da se tamo nađe. Kod moje je bio neki nekomunikativni profesor stila kao iz hrv. romana iz 19. stoljeća, pola vremena bi odgovarao na neke poruke, turbo zatvoren. Onda je ravnatelj te škole zvao zašto smo se ispisali. Nije to išlo. Poslije se kao upisala u rock akademiju, ali nije ni tamo dobro išlo, tamo su je frustrirali ovi stariji (grupa je bila od tipa 11-50) koji su već znali nešto sviruckat. Od badmintona je isto odustala nakon što je postalo prenaporno u smislu previše presinga na rezultat, nakon valjda 4 godine ili 3 i mjesta na hrv. prvenstvima, prolazila pritisak "pa kako sad, pa zašto, nakon toliko uloženog vremena". A nije niti brak, niti posao - badminton i Glazbena. Živjelo odustajanje .