Da se vratim...taj osjecaj praznine, nedostatka, kao da sam 'failed', tesko mi je. Bilo mi je super sve do danas kad se sve finaliziralo. Nadam se da je ovo neki prijelomni trenutak. Kad racionaliziram nas brak, ne ostaje mi nista kvalitetno. Bilo je lijepih trenutaka, ali oni su izgubili na sjaju zbog njegovog ponasanja, agresivnosti, surovosti, vrijedjanja (ne birajuci da li je to pred djecom, njegovim roditeljima, mojim, nasim prijateljima, u trgovini...). Nisam vise mogla i - ok, imam sve argumente i opravdane razloge sto sam otisla, ali zasto taj osjecaj praznine? Sve sam ulozila u nas brak, energiju, trud, ljubav, nadu, odbila dva fantasticna posla sa dobrim primanjima samo da budem vise kuci (da barem nisam) pa zasto ovaj osjecaj? Ne zelim ga nazad i najradije bih da ga vise nikad ne moram vidjeti (sto nije moguce zbog djeteta), ali osjecaj je tezak
