tata više ne želi biti tata :(

[modesty71]

Moj UBM je prva dva tjedna nakon što je otišao od kuće, redovno dolazio skoro svaki dan vidjeti dijete, ili ju je otpeljao van, ili na druženje s drugim klincima...

Nakon toga je odjednom zaboravio da je on otišao od kuće jer je tako htio, i postao ljut na mene, i počeo se osvećivati preko vlastitog djeteta :shock: . Prema njoj je bio sve češće grub i nestrpljiv. Jednom prilikom rekao NJOJ da više nikad neće dolaziti ak se ne spremi za izlazak u 5 minuta (dijete ima 4 godine)!!! I otišao i ne javio se par dana. Nakon toga je opet malo dolazio, ali više kao obaveza nego jer je htio... da bi mi prošli tjedan konačno rekao da "on ne zna kaj bi s njom, da mu je to bezveze i dosadno". Na 10 mojih prijedloga kaj mogu raditi da im ne bude dosadno, rekao je da ga to uopće ne zanima i da se nije našao u ulozi roditelja. Rekao je da sam si ju ja htjela pa nek si ju sad imam .

I to sve na par metara od nje (mi bili u kuhinji a ona u sobi). Ona jadnica bi željela imati tatu, ponekad se u igri sjeti i veli nekaj tipa "da je sad tata tu...on bi...". Zadnje je došao u petak, po svoju poštu, i maloj s vrata samo viknuo Bok! i to je sve, otišao.

Krivim sebe za cijelu stvar jer sam već par godina i slutila da on nije materijal za oca (od njenih navršenih pol godine), ali nisam si to htjela priznati.

Teško mi je prihvatiti to da on nju ne voli, iako je sad to svarno dokazao. Jednostavno ne mogu pojmiti takvu bezosjećajnost, ne mogu . Pomisao da je ona totalno ostala bez tate...

Znam da ima i vas tu koje (na žalost) imate slična iskustva. Da li ima ikoja takva priča da je tata prestao viđati dijete, pa se ipak predomislio nakon nekog vremena? Kad smo se razilazili, dogovorili smo se da ćemo napraviti sve da ona što manje osjeti posljedice toga. Ali njemu je bio dovoljan mjesec dana "slobode" da shvati "da se nije našao u toj ulozi". Da li će ikad više shvatiti što je odbacio :? . A tek čega je lišio vlastito dijete?

[bundevica]

Strašno mi je žao tvoje djevojčice i vjerujem da je i njoj teško kao i tebi. I ja sam odrasla bez oca (isto je otišao dok sam bila mala i nije se više nikada javio) i mogu reći da mi je bilo grozno. Cijeli život osječam jednu veliku prazninu, ali i gorčinu zbog njegove bezosječajnosti.
Probaj još razgovarati s BM, ali ne možeš ga na ništa prisiliti. Možda u skoro vrijeme i odraste ili se bar malo uozbilji.
Drži se i maloj djevojčici.

[Maslačkica]

Modesti, baš sam osjetila tvoju muku i tugu u ovom postu..... nemam ti šta pametno reći za utjehu osim da jako često u svojoj okolini vidim da očevi jednostavno dosta rijetko se "žrtvuju" za svoju djecu, to malo svog vremena i nedostatak mašte i volje da zabave dijete.

Primjetila si i prije da nije materijal za oca na kraju se pokazalo da je stvarno tako nakon vašeg razvoda....
...vjerujem da će maloj jako faliti tata, ali stvarno mislim da jako prenosimo osjećaje i mišljenje svoje na djecu i tako utječemo na njihove osjećaje.
Ako si ti ok bit će i dijete, a pravu formulu predstavljanja da tate više nema stvarno ne znam.
Možda čak je i bolje da sada "nestane" nego npr. u teen danima, nekako mi se to čini još okrutnije, a zna se dosta često desiti.

[Maslačkica]

Moj je otišao i u teen danima mi je govorio svakakve stvari, ali sad kad vidim to su bila prepucavanja njega i mame preko nas, iako to mama nije tako vidjela. Uglavnom, meni nije nedostajao baš, jer iako mislim da bi neke stvari bolje napravio od mame - vezano za odgoj, mislim da nije dobra osoba i alkoholičar je bio i nije bio dobar prema mami, bio je agresivan.
E sad, voljela bih da je mama podnijela bolje taj razvod i neuspjeh nego se uvijek postavljala da je "viša" od toga, ali sve je pokazivalo da je to ipak utjecalo na nju, a onda preko nje na nas, bez obzira što je ona pričala da nije.

Dobro, moji su se razveli kada sam ja već razumjela šta se dešava, mislim da sam imala oko 10 godina, tvoja Ljubičica je mala i nadam se da ćete proći kroz to što bezbolnije...

I mislim da ne bi bilo loše potražiti savjet psihologa radi postupanja i prihvaćanja razvoda i prezentacije istog prema djetetu, jer kod mene je to bilo ključno u odrastanju, ne sam odlazak oca i njegovo nejavljanje ili obostrano okretanje glave kada se sretnemo na ulici.

[modesty71]

I mislim da ne bi bilo loše potražiti savjet psihologa radi postupanja i prihvaćanja razvoda i prezentacije istog prema djetetu, jer kod mene je to bilo ključno u odrastanju, ne sam odlazak oca i njegovo nejavljanje ili obostrano okretanje glave kada se sretnemo na ulici.

Danas sam baš kontaktirala jednu psihologinju jer sam skužila da definitivno sama ne znam kak se tu postaviti i želim čuti stručno mišljenje. Također mi puno znače i ova vaša iskustva. Bundevica, Maslačkica, kako su vaše mame s vama razgovarale o tome? Da li poticati dijete na razgovor o tome, ili ju pustiti da sama nešto pita?

Kaj se BM-a tiče, mogla bih ga uvjeriti da povremeno dolazi, ali nisam sigurna da li je to uopće korisno, s obzirom da on namjerno ništa ne radi s malom, da bi postigao to da njoj bude dosadno s njim i da ima izgovor. Bio joj je obećao da će ju voditi tjedan dana na more, ali je već neki dan odustao od toga. Također joj je već u više navrata rekao "da ga ne zove tata nego po imenu" :shock: , te pred njom prokomentirao "pa tko zna da li sam joj ja uopće tata?"??!!??!?

[Maslačkica]

Također joj je već u više navrata rekao "da ga ne zove tata nego po imenu" :shock: , te pred njom prokomentirao "pa tko zna da li sam joj ja uopće tata?"??!!??!?

Iskreno, kada sam počela čitati ovaj tvoj post i htjela ti napisati savjet htjela sam ti reći da ja lično ne bih branila djetetu da viša oca, jer TEBI onda može zamjeriti nego ustvari da plivate nakon nastalih situacija, ali sada kada sam pročitala kakve su to situacije :shock: mogu samo zaključiti da je tvoj UBM bezobrazan, tj. takve izjave mogu po meni reći samo loše osobe, jer da ne vidi mogući utjecaj na dijete :shock: iako nažalost, ne tako rijetko viđeno, pa i od majke isto tako...nije to samo rezervirano za očeve.
I nakon njegove gore izjave mislim da nažalost trebaš zaštiti dijete od takvih izjava i mislim da je definitivno bolje da dijete ne viđa oca nego da sluša tako nešto od tate kojeg dijete voli.
Evo, možda bi Bundevica mogla se staviti u svoje cipele i situaciju tvoje curice, pa da kaže nešto više od toga, ali mene bi to više boljelo nego suočavanje s tim da oca nema.
Mislim da bi u ovome stvarno mogla neka psihologica ti dati više savjeta.
Isto tako, mislim da bi trebala ovakvo pomašanje spomenuti socijalnoj, mislim ne znam stvarno, jer može biti da je ovo samo početak.

Isto tako pokušala bih razgovarati sa tim BM i reći mu, ALI vjerujem da će postojati i problem tvoje prezentacije problema, jer znaš kako je kada su odnosi zategnuti i njegovo shvaćanje tvoje intervencije. Vjerovatno će se osjećati kao da mu soliš pamet i još bi sve mogao okrenuti protiv tebe, zato kažem, možda ne bi bilo loše se savjetovati sa socijalnom radnicom ili nekim.

Pa ovako, moja mama nije zabranjivala da se priča o tome, ali ima dosta suprotnog učinka kod nje, jer npr. kada je ljuta onda ne bira riječi, tako da sam doživjela dosta toga suprotnog i htjela bih baš naglasiti tu zamku "prijećenja" ili "osvećivanja" djetetu za nepodopštinu time što će ga se riječima povrijediti.
Tako sam npr. imala sa njene strane riječi: da je moj otac glup što ne sudjeluje u našim životima, jer ustvari ne zna šta propušta, kakve divne kćeri ima itd.
Eto, da iz braka ima nas dvije i da joj je to nešto najljepše.

Onda, s obziom da moja mama nikad nije znala izraziti ili pokazati svoje osjećaje ja lično nisam nikada ni pričala o tome baš nešto puno, jer nisam naučila to od nje (sigurno do 25 godine sam imala probleme sa izražavanjem osjećaja i IZRAZITI riječima i objasniti šta osjećam - u tome mi je pomogao mm i kuma), ali kada bih ja počela pričati o nekim bolnim temama mama bi to nekako skresala, jer bi njoj bilo prebolno da me gleda i sluša da mene boli i onda bi se to samo pomelo ispod tepiha - NE PREPORUČUJEM

I meni najgora stvar je bila da kada bi se jako naljutila na mene onda bi mi rekla: "pametan je vaš taj otac kako vas je napustio" :shock: - ovo još manje preporučujem...

[bundevica]

potpisujem Maslačkicu u svemu
tvog BM ne bih komentirala, tj. to nije normalno, ja sam šokirana
Meni je nedostajao otac, ali sam kasnije shvatila da mi je nedostajao idealizirani otac, kakvog sam si zamislila u glavi. Onaj pravi, koji me ostavio i nikad više nije došao, pitao za mene, e taj mi ni ne treba.
Kod nas se nije pričalo o njemu, to je bila tabu tema, a ja nisam ni ispitivala, jer sam vidjela po mami da ju to strašno boli.
Mislim da je bolje ne forsirati priču o ocu, nego pustiti malu da pita sama. S druge strane ne znam ni sama šta bih joj ja rekla, jer istina će povrijediti dijete, ali laž još više.
Neke male laži koje mi je rekla mama o ocu, otkrila sam kao teen i mogu ti reći da sam bila strašno ljuta na nju, ali danas ju razumijem.
Držite se

[elin]

Modesty, ja se ne slažem sa Maslačkicom. Mislim da te tvoj UBM pokušava izmanipulirati da ti kažeš da nema više viđanja sa malom - nemoj mu to dopustiti jer na taj način hoće krivnju sprati sa njega i prebaciti na tebe. Reci mu da može i dalje dolaziti viđati malu u dogovoreno vrijeme, ako ne dođe to je njegov problem.

[elin]

E sad, voljela bih da je mama podnijela bolje taj razvod i neuspjeh nego se uvijek postavljala da je "viša" od toga, ali sve je pokazivalo da je to ipak utjecalo na nju, a onda preko nje na nas, bez obzira što je ona pričala da nije.

Maslačkica, please objasni kaj ovo znači.

[samamama]

modesty.

bolje je nemati tatu nego imati ovakvo bezosjecajno cudoviste za oca.
To sam si ja vrlo brzo nakon rastave rekla po pitanju svog bivseg muza koji se ipak ponasao kao sunce naspram ovom tvom.
Neka ti ne bude zao niti jedne sekunde, jedino mozda sto puno prije nisi zavrsila vezu sa nekim tko ne zasluzuje biti roditelj.

[pomikaki]

katastrofa, tako se osvećivati preko četverogodišnjeg djeteta. Ne bih na tvom mjestu nagovarala BM-a na nikakvo druženje. Ovakvo ponašanje oca može joj nanijeti više štete nego koristi.

Pokušaj joj na druge načine ispuniti dan, druženjem s prijateljima, izletima, skrenuti joj pažnju na nešto lijepo. I svakako radi na sebi, trudi se da budeš što pozitivnija i sretnija zbog nje, ne samo da izgledaš tako nego da zbilja takva budeš.
Ne možeš očekivati od takvog čovjeka da igra ulogu oca. Ja ga ne bih nikad više htjela vidjeti, niti bih htjela da ga dijete vidi (moguće da sam preekstremna jer nemam takvih iskustava).

[Maslačkica]

E sad, voljela bih da je mama podnijela bolje taj razvod i neuspjeh nego se uvijek postavljala da je "viša" od toga, ali sve je pokazivalo da je to ipak utjecalo na nju, a onda preko nje na nas, bez obzira što je ona pričala da nije.

Maslačkica, please objasni kaj ovo znači.

Ja mislim da moja mama nikad nije preboljela razvod. Kad kažem da se postavljala da je "viša" od toga onda mislim da nikad nije prošla ono što je trebala proći u tom nekom žalovanju i prihvaćanju razvoda i preveliku povrijeđenost je doživjela, jer je sve predpostavljala djeci i mužu, ALI ima stvari koje nije vidjela, kao npr. otišla i digla sama kredit i onda se još malo i rugala kako stari se bojao kredita i još neke stvari.
Ja vjerujem da moj otac i nije baš nekog super karaktera, ali vjerujem da moja mama ima isto tako zeznut karakter i jako dominanatan koji te nakon jednog vremena uguši. Kada je došlo do razvoda onda je od prevelike boli se zatvorila i stavila masku.
S obzirom da se nikad nije znala nositi sa osjećajima, pa tako ja i moja sestra imamo jako velikih problema sa svojima danas, jer nismo naučene, stavila je masku i s takvom maskom nam se predstavljala - kao to nije ništa, ali cijelo tijelo, glas, pogled u očima je govorio suprotno.
Ja sam imala 10 godina kada su se razveli (valjda, stvarno se ni ne sjećam koliko sam imala godina) i željela bih da se drugačije postavila, da je pokazala svoja osjećanja i povrijeđenost, a ne skrivala, a kada je bila u agresivnom braku onda je to bilo ok.

Na nas je utjecalo što npr. i ako sam htjela pričati o osjećajima bila bi suptilno ugušena, jer ONA nije mogla podnijeti ni moje ni svoje osjećaje, a tako je i dan danas...


Vjerujem da jako ovisi od osobe do osobe s obzirom na različite karaktere način na koji će se pristupiti svom djetetu nakon razvoda. Moja mama je jako se usmjerila na financijski aspekt emotivni je zanemarila + što mi je npr. bilo puno više dozvoljeno i ja sam se jednostavno izgubila u odgoju i svojim osjećajima + njenom aktivnom nebavljenju igrom ili nečim takvim, ali jednostavno nije imala vremena, ali nije da mi nije nedostajalo.
Njena emotivna nezrelost i povrijeđenost je utjecala na mene kao osobu i moje osjećaje za koje mi je trebalo godine i godine da sredim, koliko toliko - moja sestra nažalost nije i njena djeca zbog takvog ispaštaju.

Eh da, ono što me isto smetalo je njena prevelika želja da me zaštiti od oca i ja u jednom vremenu to baš nisam shvaćala - zašto me štiti od osobe koju volim, tj. moga tate? Ali oni su to radili na jako ružan i agresivan način kao što smatram potezom Modesty njenog UBM. Dijete se u takvoj situaciji nalazi u neobranom grožđu i ustvari baš i ne razumije šta se dešava i zašto majka brani nju.


Mislim da je jako velika zamka za roditelje da ne pričaju o svojim muževima i skrivaju istinu ili je uljepšavaju, jer se često desi da dijete pati za nečim što ne postoji, kao Bundevica što je patila. A patila za nekim savršenim, što majka nesvjesno podrži, jer ne želi da povrijedi dijete i na kraju dobije obrnut rezultat.


Elin, ne znam da li sam ti odgovorila na tvoje pitanje... ako nisam, slobodno ti pitaj dalje!


I djelomično se slažem s tobom i tom manipulacijom UBM i slažem se sa tobom da ne smije zabraniti ta neka viđenja oca s malom, ali postoje 3 mogućnosti:
1. da otac prihvati i dođe po malu i bude im koliko toliko ok, pa nek bude i dosadno
2. da otac prihvati i dođe po malu i puni joj glavu svim i svačim i vrijeđa je (jer takvim govorom da je ne zove ocem nego imenom, i da se pita da li je on otac njen povređuje dijete)
3. da ne dođe

Opcija 1 optimalna, opcija 2 neprihvatljiva, jer nema brisanja riječi, pa makar rečene i u ljutnji. Treba za to godina i godina rada na sebi.
Ljuta i povrijeđena osoba, kao što je Modestin muž sada, je JAKO OPASNA osoba. Eto, npr. iz primjera moje majke, kada je povrijeđena najopasnija je, svakakve riječi iz nje izlaze, gleda samo kako će povrijediti drugog - i moram prijaviti da je takvo ponašanje nasljedno i mučim se s tim do boli...

Zato kažem - nije dobro da majka štiti svoje dijete do besvjesti, jer nije zahvalno prema djetetu, ali isto mislima da je ne treba baciti vukovima, a njen muž je u ovom trenutnku vuk - makar ga ja tako vidim.
Socijalne službe i psiholozi imaju iskustva sa takvim situcijama i osobama i s obzirom da vidim da moja mama nije odabrala baš najbolji put možda treba potražiti pomoć i možda oni daju ideju na koji način postupiti.

Mene nije moj otac povrijedio toliko koliko majka i koliko njoj zamjeram neke stvari... pa sad ti reci!? A ovaj me ostavio i okreće glavu kada me vidi, kao i ja isto.

[modesty71]

On definitivno igra igricu s tim osvećivanjem preko nje, jer hoće svu krivicu prebaciti na mene, želi da mu kažem da ne mora ni dolaziti pa da to svali na mene. Tak je bilo i s brakom (kao njemu sve pet, probleme vidim samo ja, ali kad sam rekla da bira ili da ćemo se sredit ili nek ide, otišao je bez pardona).

Nama dvjema je zapravo puno bolje bez njega, zabavljamo se i on nam ne fali. Družimo se s drugim ljudima, idemo van, zezamo se, opuštene smo i sretne. Ali ona povremeno zna reći nekaj u stilu "kad dođe tata..." i sl. i onda nisam pametna da li joj objasnit da tata možda i neće više doći, ili pokušati urazumiti nerazumnoga.

Zapravo, pomalo mi sjeda sve to i kužim da je bolje da ga nema ni blizu... Definitivno bolje za moju malu.

[Maslačkica]

Ali ona povremeno zna reći nekaj u stilu "kad dođe tata..." i sl. i onda nisam pametna da li joj objasnit da tata možda i neće više doći, ili pokušati urazumiti nerazumnoga.

E ovo je ključno u tom odnosu sa djetetom, jer kada ona to kaže ti sigurno na par sekundi zastaneš, promijeniš gard, ponašanje, ton ili nešto, jer je tebi neugodno i ne znaš kako da se postaviš. I ona će to osjetiti i prenijet ćeš na nju tu neugodu i to "neznanje" i nemogućnost nošenja sa pitanjem i osjećajem.
O tome i pričam kako postaje otac tabu tema, a ti si dala super primjer. I zato treba neko pametniji sa znanjem da da neki savjet.

Jer prešućivanje mi ne izgleda kao dobra opcija, uporno naglašavanje da neće doći isto mi ne izgleda dobro...a miješanje te dvije stvari stvarno ne znam da li su poželjne...
Ako ti nije problem da pitaš psihologicu za ovo i onda mi kažeš ovdje?

[modesty71]

Ali ona povremeno zna reći nekaj u stilu "kad dođe tata..." i sl. i onda nisam pametna da li joj objasnit da tata možda i neće više doći, ili pokušati urazumiti nerazumnoga.

E ovo je ključno u tom odnosu sa djetetom, jer kada ona to kaže ti sigurno na par sekundi zastaneš, promijeniš gard, ponašanje, ton ili nešto, jer je tebi neugodno i ne znaš kako da se postaviš. I ona će to osjetiti i prenijet ćeš na nju tu neugodu i to "neznanje" i nemogućnost nošenja sa pitanjem i osjećajem.
O tome i pričam kako postaje otac tabu tema, a ti si dala super primjer. I zato treba neko pametniji sa znanjem da da neki savjet.

Jer prešućivanje mi ne izgleda kao dobra opcija, uporno naglašavanje da neće doći isto mi ne izgleda dobro...a miješanje te dvije stvari stvarno ne znam da li su poželjne...
Ako ti nije problem da pitaš psihologicu za ovo i onda mi kažeš ovdje?

I meni se to čini kao ključni moment, i baš je tako... ne znam kako bi reagirala. Najviše me brine da ona uopće ne odgovori/odreagira na to kaj ja njoj velim da je tata otišao i da više ne živi s nama. To nereagiranje me brine jer ne znam kaj se u njoj događa.

Nisam uspjela dogovoriti termin kod psihologa za srijedu kako sam se nadala, ali čim odem tamo, sve ću ju ispititati, pa javim.

[elin]

Maslačkica, hvala shvatila sam. Pitala sam jer želim čuti iskustva djece razvedenih roditelja, da znam gdje su isti pogriješili i da pokušam ja ne raditi te greške sa mojom malom.

Modesty, mislim da si shvatila što sam htjela reći: ne kažem da ne bi bilo dobro da više ne dolazi jer bi (budući je takav kakav jest), ali da ti to iniciraš - nemoj mu dati taj gušt. On je neodgovorna šuga i neka se vidi u tom svjetlu - da mu nisi slučajno rekla da bi bilo dobro da ne dolazi ako će tako govoriti, u konačnici, prestani sa njime razgovarati.
Ja prestala sa svojim. Jučer sam izvela Betty i došla u 18:05 i on se odmah obrecnuo da što nisam doma kad dolazi sa malom. Čuj, pada kiša, pas mora pišati, sa malom i psom ne mogu kada kiša lijeva izaći (mislim, mogu ali bolje ne ako nije priša) i gledala sam da je što kasnije izvedem. I kaj sad ako je pričekao 5 minuta, ali eto on se morao obrecnuti na mene. Nisam ništa rekla, niti sam ga pogledala, samo sam uzela malu, veselo kao da ništa nije rekao i čavrljanje sa malom, a on kao da ne postoji. Pa mislim, tko si ti da ne možeš pričekati 5 minuta, a izvela sam psa (jer nema više izlaska Betty do jutra).
Što se tiče ovoga što da maloj odgovoriš kad te pita, držim da je Maslačkica u pravu, iznesi problem psihologici i zamoli ju da ti savjetuje kako da reagiraš u interesu djeteta.

[Maslačkica]

Nereagiranje ja ne bih nužno protumačila kao nešto loše, ali bi se jedino brinula da je nereagiranje uslijedilo nakon mojih "štrecanja" na njena pitanja.

Ma iskreno, ja bih nju otvoreno pitala, ali opet nakon konzultacije sa psihologicom.

Već sam jednom ili više puta napisala šta je dječiji psiholog rekao da je ključno u razvodu, a to je način na koji se prenese poruka djetetu/ci da se roditelji razvode.
Ključno je da se ima obiteljski sastanak na kojem će se jako kratko iznijeti da se roditelji razvode, da djecu i dalje vole, ali da se oni ne slažu/ne vole i da idu dalje, ali da su oni uvijek njihova djeca itd. 3-4 rečenice i onda pustiti da djeca plaču, ispituju itd.
Da je to najzdraviji način, ali je ključno da oba roditelja budu prisutna.

To je bilo u Oprah, pa su onda bila djeca kojima su se roditelji razveli i stvarno, nakon razgovora otkriveno je da ih najviše muči taj trenutak obzanjenja, tj. ne govorenja djeci ništa o razvodu nego samo jedan dan osvanu da tate/mame više nema i tu se pokreće taj emotivni kolut odbačenosti i zbunjenosti.


Ovaj psiholog kada razgovara sa djecom savjetuje da se npr. crta sa djetetom i onda polako počinje razgovor, a ne u stilu kako sam ja odgajana, pa već unaprijed budem isprepadana: "dođi da malo pričamo" "dođi da ti nešto kažem..." u meni je odmah tu bio revolt i bila bih ljuta.


E sad, na koji način ste vi prenjeli ljubičici vijest o razvodu ne znam... možda se tu krije ključ.... pa pitaš psihologicu i o tome...

[elin]

cure, nekaj sam razmišljala vezano za ovaj razgovor između Maslačkice i Modesty. A da mi prestanemo štititi djecu i dademo im iskren odgovor. Kad pita gdje je tata, odgovoriš: ta neodgovorna šuga je rekla da neće više dolaziti - njegov problem, a ne naš, njegov gubitak a ne naš. Mislim, to bi rekla i prijateljici da te pita, zakaj bi djeca bila izuzetak od tog pravila ako pokušavaš izgraditi odnos povjerenja između sebe i djeteta. Mislim, ne znam i sama sam zbunjena. Modesty, ideš kod psihologice, a da ju pitaš? Reci da imaš frendicu u istoj situaciji, pa nju zanima kako bi bilo da se tako iskreno postavi.

[Maslačkica]

Elin, o tom obrecivanju pričam - kada su ranjene zvijeri to je strašno. Ja vjerujem da su vaši UBM jako povrijeđeni i da se i oni osjećaju, šta ja znam kako - napušteno, ali njihove reakciju su baš sa ciljem da vas povrijede i na taj način da vam se osvete.
Isto mislim da se osjećaju prevarenim, jer su sigurno mislili da su sunce ovog neba u vašim životima i kada se pokazalo drugačijim uvrijeđenost, izgubljenost i povrijeđenost je do neba velika. Nemogućnost da se nose sa svojim osjećajima je velika.
Onda mislim da se tu javlja i ono: ne možeš ti meni naređivati više šta da radim - pa otud i ljutnja za tih 5 minuta i netrepeljivost i nefleksibilnost.

Doživjela povrijeđenost od oba roditelja, s tim da mamu gledam kao "nije znala drugačije", a oca "pa on je muško i gad" (!?) i mislim da je isključivo gledam zato jer mi je prenijela "ja sam vas odhranila" - i mislim NARAVNO da je to ogromna stavka u odgoju i da otac nije učestvovao financijski, ali nažalost to nije bila jedina stvar na koju je trebalo obratiti pažnju.

[Maslačkica]

cure, nekaj sam razmišljala vezano za ovaj razgovor između Maslačkice i Modesty. A da mi prestanemo štititi djecu i dademo im iskren odgovor. Kad pita gdje je tata, odgovoriš: ta neodgovorna šuga je rekla da neće više dolaziti - njegov problem, a ne naš, njegov gubitak a ne naš. Mislim, to bi rekla i prijateljici da te pita, zakaj bi djeca bila izuzetak od tog pravila ako pokušavaš izgraditi odnos povjerenja između sebe i djeteta. Mislim, ne znam i sama sam zbunjena. Modesty, ideš kod psihologice, a da ju pitaš? Reci da imaš frendicu u istoj situaciji, pa nju zanima kako bi bilo da se tako iskreno postavi.

Umrla sam od smijeha... da, ali gledaš reći prijateljici istinu, ali svjedeno joj ne bi nabacivala na nos to što joj je takav muž i mislim da bi birala malo riječi bolje - kontaš?

Možda zato što je dijete premalo? Možda zato što mislimo da ne bi razumjelo, a opet ja tvrdim da mi je to jako smetalo?
Jer mislim da bi u tom slučaju dijete se osjetilo kao da je ono odgovorno za oca jer je gad? Pojma nemam...

Ja lično mislim da ne bi bilo loše reći djetetu nešto u stilu što odražva stvarnost - jer mala Modesti kaže "kad dođe tata" - realno, tata će doći, jer će doći sutra, prekosutra i voditi je u štenju. Ja bih što mirnije, da ne uključujem svoju povrijeđenost rekla: kad dođe tata onda ćete vi... npr. to vani obaviti (jer se ne igraju u stanu kao prije).
A jednog dana kada tata ne bude dolazio, ako se to desi, rekla bih da tata ... (zato nam treba psiholog)...možda neće doći, jer tako želi - da ne dođe.
Zašto? Zato što je zauzet, radi, bla, bla, bla...
ali je pitanje u mojoj glavi da li tu treba reći - "tata je pogriješio, jer si ti sunce na ovom svijetu i ja te volim najviše" ili je dovoljno reći da tata neće?
Jer ova druga situacija daje sigurnost djetetu od strane majke, a opet da ne preraste, tj. da se ne doživi od djeteta kao to štićenje pretjerano.

Treba nam psiholog!

I još nešto...jako mi se sviđa što je rekla Sorciere kada je bila kod psihologice sa malom. Mislim da su bile kod nje zbog neke ljutnje male i neodgovarajućeg ponašanja, tj. ljutnje prema mami (ako sam dobro zapamtila). Na konzultacijama su bile njih dvije zajedno, pa onda mala sama. Sorciere je uspjela saznati da je mala pisala pisma, ali šta je pisano i kako to nije saznala i nije bilo njeno da sazna nego je ostalo to između nje i psihologice.
I to mi se tako svidjelo... jer moja mama, možda u tom nekom strahu (a i karakterno) je željela BAŠ sve da zna, na kraju je rezultat bio da joj nisam ništa više htjela pričati, jer sam željela i ja imati neke stvari za sebe.
E sada, vaša djeca su mlađa...ali znam da sam oduvijek htjela imati nešto samo za sebe...

[modesty71]

Maslačkica, mi smo kad je UBM odlazio rekli maloj da on odlazi jer se on i ja ne slažemo, da ju oboje i dalje volimo, da ona nije kriva... sve po PS-u. Ali sad je situacija drugačija, on se više ne želi držati tih pravila, ljut je na mene i blati me pred njom, nju ignorira da bi mene bolilo (ne vidi da boli i nju, il mu fakat nije bitno?).

Elin, možda bi bilo dobro da joj tak kažem. Znaš, ponekad najradije bih, ali bojim se da bi ju to bolilo. Sjećam se kak je meni bilo kad sam prvi put čula da netko od mojih govori loše o nekom drugom od mojih iz obitelji (a tad sam imala kojih 10-11 godina). Nisam mogla razumjeti da jedna osoba koju ja jako volim ne voli tu drugu osobu koju ja isto jako volim. Danas mi je to sve sasvim razumljivo, ali tad ... a ipak sam bila veća od moje ljubičice danas, i nije bilo niš tak drastično.

Svoju djecu štitimo od tih iskustava, očito ponekad i na krivi način, kak si ti doživjela, Maslačkica. Ne želim se 'trzati' na takva njena pitanja, uvijek se trudim dati joj iskreni odgovor, ali nastojim i ne pokazivati svoju ljutnju i razočaranje, možda iz straha da ih ne prenesem na nju. Gledala sam i ja tu Oprah i jako me se dojmilo koliko djeca iz rastavljenih obitelji imaju dalekosežne emocionalne posljedice, sve do odrasle dobi, i zato idem psihologici čim mi javi termin.

[petraa]

Curke, neznam..meni to izgleda kao čisti obračun bivših supružnika, preko kičme djeteta..
Netko u toj situaciji mora postat pametan i slutim da će to biti ženski dio aktera borbe.
Znam, nije lako, gadovi su..nula od muževa...ali dajte im šansu da imaju priliku postat očevi..jer ne moraju oni vama biti više dobri, ni sviđat vam se niti išta slično..možda s djetetom budu normalni..i ja ne bi prenosila svoje emocije protiv bivšeg na dijete.
S obzirom da je sve još friško, dajte šansu svom djetetu da ima oca..možda se opamete, ako i ne, vaša savjest je čista.

[elin]

ma da, cure, u pravu ste. Iako Maslačkica: nekad bi točno to rekla frendici - on ti je neodgovorna šuga (i jesam u nekoliko prilika, sva sreća da mi je to najbolja frendica i da se dugo znamo itd. - poanta i dalje smo frendice iako mi ona veli da sam u zadnje vrijeme postala ženstvenija - čuj, i mene u životu zdrmalo, pa imam osjećaja za druge, valjda to tako ide). Sad to ne bi rekla niti pod razno: baš sam sa njom razgovarala o prekidu njezine veze i bila sam U principu, vezano za malu, ja za sad nemam tih problema. Jest da ju odfura kod staraca, ali dolazi po nju redovno i po dogovoru. Kad mala pita za tatu ja kažem doći će sutra jer i hoće. Za sad.

[modesty71]

S obzirom da je sve još friško, dajte šansu svom djetetu da ima oca..možda se opamete, ako i ne, vaša savjest je čista.

petraa, na žalost, 'moj' ne želi šansu da bude otac, nego želi priliku da se riješi tog tereta. moja savjest me grize jer sam pogriješila u startu, u lošoj procjeni (no tu se više ništa ne može).

[petraa]

S obzirom da je sve još friško, dajte šansu svom djetetu da ima oca..možda se opamete, ako i ne, vaša savjest je čista.

petraa, na žalost, 'moj' ne želi šansu da bude otac, nego želi priliku da se riješi tog tereta. moja savjest me grize jer sam pogriješila u startu, u lošoj procjeni (no tu se više ništa ne može).

Modesty, meni to zgleda da on glumi..kako bi te povrijedio, pogotovo što zna da te tamo boli.

[modesty71]

Modesty, meni to zgleda da on glumi..kako bi te povrijedio, pogotovo što zna da te tamo boli.

Tak sam se i ja samu sebe tiješila, ali boji se da je suprotno, da je sad baš konačno iskren i više ne glumi - prije je glumio da je otac i muž, a sad se želi osloboditi te uloge. No, vrijeme će pokazati. Zanima me koliko dana će mu trebati da se ponovo javi.

Maslačkice kad si rekla da ti je on kao vuk, dobro si to rekla - njegov je karakter baš takav - vuk samotnjak. Inače volim vukove, ali definitivno ih nikad ne bi držala ko kućne ljubimce. Pa zakaj sam onda tak blesava da sam jednog takvog čovjeka uzela kao životnog partnera, iako sam slutila da je takav???? Koliko čovjek može biti zasljepljen?

[elin]

Maslačkice kad si rekla da ti je on kao vuk, dobro si to rekla - njegov je karakter baš takav - vuk samotnjak. Inače volim vukove, ali definitivno ih nikad ne bi držala ko kućne ljubimce. Pa zakaj sam onda tak blesava da sam jednog takvog čovjeka uzela kao životnog partnera, iako sam slutila da je takav???? Koliko čovjek može biti zasljepljen?

da, ti si u fazi preispitivanja da li si dobru osobu izabrala za oca svog djeteta. Ne radi to, i ja sam to radila, neće ti to ništa dobrog donijeti. Vjerojatno postoji razlog zašto si ga izabrala iako ti se sada teško sjetiti zašto kao i meni. Meni je frendica rekla da treba proći vrijeme, to mi je reklo i nekoliko cura na ovom forumu. Valjda je tako. Samo si sada u grdoj situaciji, moraš nekaj napraviti tako da sebe ne ponizuješ, a malu ne povrijediš. Draga moja, damed if I know - kad ideš kod psihologice?

[sorciere]

I još nešto...jako mi se sviđa što je rekla Sorciere kada je bila kod psihologice sa malom. Mislim da su bile kod nje zbog neke ljutnje male i neodgovarajućeg ponašanja, tj. ljutnje prema mami (ako sam dobro zapamtila). ...

nisi dobro zapamtila...

ljutnje prema TATI...

i da, jako je važno da se postupi prema savjetu psihologa (tj. izađe van ako je potrebno), da bi dijete moglo iskazati to što ga muči.

kikica je pisala jedno JAKO ljuto pismo , i jedno manje ljuto pismo ...

i crtala nas je kao životinje... ja sam bila magarac
psihologica je rekla kako je slika lijepa, i kako su životinje dobro pogođene, pogotovo ja... jer me nacrtala kao životinju koja "sve vuče na svojim leđima" .

dakle... meni je uvalila neku knjigu (priče za mame i tate - svakako pročitajte!), i poslala me van. ono što sam smjela znati - bilo je da je pisala pisma, i da je crtala. pred kikicom mi je rekla da ju ne smijem pitati ništa o tome što su razgovarale. i ja sam to poštivala. kikica mi je rekla samo 2-3 rečenice, onoliko koliko je ona željela. ne znam ni danas što je bilo u pismima, i ne pitam. ima pravo na privatnost.

[sorciere]

modesty, možda ću biti malo gruba....

odlučila si imati dijete s tim čovjekom. tvoja odluka.
on je otišao. njegova odluka.


svatko je donio svoju odluku. svaka odluka ima posljedice.
i di smo sad?

ti trošiš svoju energiju na "grižnju savjesti". sorry, ali to je luksuz koji si ne možeš dozvoliti. jer je dijete ostalo s tobom. ona je TVOJA odluka, samo su se sad neke druge okolnosti promijenile.

prihvati odgovornost za svoju odluku, i kreni dalje. bez velike filozofije.

tata nije s vama, tata ne želi biti s vama, tata ima pravo na takvu odluku. tata snosi posljedice za svoju odluku. možda ne sada - ali jednom sigurno.

da malo parafraziram jednu izreku :

nije pitanje "što nam je netko učinio", već je pitanje "što ćemo mi učiniti s onim što nam je netko učinio".

[Maslačkica]

Aaaaaaa...prema tati!!! Ja sam mislila da je bila ljuta nešto na tebe, ali svejedno, bila bih jako zahvalna nekoj teti psihologici da je mojoj mami objasnila pojam neke intime, pa čak i kod djeteta (doduše, ne bi joj bilo loše ni sada da joj pojasni )

Sorciere, kada si već tu... zapazila sam da si bila sama sa Kikicom i da si išla na posao, ona bolesna ostajala kući sama i da nisi imala nikoga. Ja sam shvatila tvoju priču da si ostala trudna i otac djeteta jednostavno više nije postojao više u vašim životima.
Hajde malo pojašnjenja kako je bilo u vašem slučaju, tj. da li si se susretala sa situacijama kao Modesty gdje njen muž se tako ponaša prema djetetu?
I što bi Kikica ljuta na tatu?

(jaooo...znatiželjna sam...šta ću )



Slažem se sa tobom ovo što si napisala, ali stvarno mislim da imamo neku usađenu crtu u sebe da smo ipak potupune i super sa muževima... i stvarno ne mislim ništa o razvedenim majkama, naprotvim mislim kako se nisu slagale sa svojim muževima i da je bolje da su se razvele, ali kada sam se jednom našla u toj nekoj situaciji definitivno sam se osjećala kao da je to moj gubitak, neuspjeh, strah od nepoznatog, pa kako ću sama itd.
I imam očito u glavi neka dvostruka mjerila tako da stvarno mislim da jako dobro razumijem Modesti i Elin i druge majke koje imaju takve osjećaje.
I opet, da, to je ono - ne može majka preuzimati odgovornost za postupke oca djeteta što je npr. moja mama radila i to se osjetilo sa tom nekom njenom krivnjom i tim štrecanjem Modesty kada je mala pita za tatu - tj. to sam ja tako doživljavala kod svoje mame.

[thalia]

elin, nećeš reći da ta neodgovorna šuga neće doći , ali ćeš reći: tata neće doći. tako je odlučio. i basta. bez bilo kakvih pridjeva, emocija (znam da je teško), samo kažeš onako kako je.

znam da vam nije lako, držite se

[fegusti]

bilo bi to lako kada bismo mogli zaustaviti misli.

i sama sam u sličnoj situaciji ali ne bih rekla da moj ubm ne voli djecu. on samo nema pojma što bi i kako s njima.
cijeli je život bježao od sebe i svojih osjećaja i nije se s njima naučio nositi. sada mu je teško s bilo kime stvoriti dobar odnos.
osim toga, alkoholičar je.

ja više ne želim imati utjecaj na njegove odluke.
koliko će, kada i da li će uopće viđati djecu njegova je odluka. neću mu prigovarati a niti mu glumiti savjest.
istina, bit će mi žao ako se ne osvijesti jer će djeci faliti u nekom periodu odrastanja i života, ali ja sam tu nemoćna.

[sorciere]

maslačkica, da ne idem u širinu .

moj neuspjeh bi bio da sam počela razmišljati o tome kako "nisam potpuna" zato što imam jednoroditeljsku obitelj.

strah od nepoznatog? pa toga imaš i kad su oba roditelja zajedno. ide se dan po dan, i stvari se rješavaju.

intima?

ja sam počela s "mama pije kavu", jer sam htjela svoj mir dok pijem kavu.
kikica je ponekad rekla: "maki se, iglam se" - i ja sam se maknula.

ona je poštivala moje, ja njeno. kasnije je lako nadograditi .

[Maslačkica]

Iskreno Sorciere, mislim da možeš puno toga udahnuti u žene koje su ostale samohrane, pa i mene isto.
Razumijem ja šta ti pišeš i to je tako posloženo u mojoj glavi kada se radi o drugom nekom, tj. kada bi davala savjet, ali sam se našla u situaciji gdje sam otkrila da sam tipična žena i isplivalo sve ono što sam "osuđivala" kod drugih žena - tu neku slabost i te misli neke itd...

Ok, onda koliko sam shvatila nisi posala jednoroditeljska samim rođenjem djeteta? Jer sam ja tako stvorila sliku u svojoj glavi...

[sorciere]

Ok, onda koliko sam shvatila nisi posala jednoroditeljska samim rođenjem djeteta? Jer sam ja tako stvorila sliku u svojoj glavi...

naravno da ne... postala sam jednoroditeljka još u trudnoći... (mačku ne računam ko drugog roditelja )

a za ovo što ti je posloženo u glavi....

pa imaš i odjeću posloženu u ormaru, i sigurna sam da ne hodaš gola po svijetu ... izvadiš i nosiš... isto to napraviš s mislima koje su ti posložene u glavi

[Galija]

Odrasla sam u jednoroditeljskoj familiji. Mama i tata definitivno su se rastali u mojoj 8. godini, a prije toga su se mirili i razilazili do moje 5. godine. Tata, pomalo tvrd i patrijarhalni tip muškarca, nikada nije pokazao preveliki interes za mene i sestru ( na prste mogu nabrojati koliko se puta igrao s nama), niti je imao razvijeni osjećaj odgovornosti. Financijski također nije sudjelovao u našem odrastanju, tako da je na mami bio jako veliki teret (nije imala pomoći sa strane). Bez obzira na okolnosti mama nam je pružala puno pažnje i ljubavi, te nam pružila dom pun topline. Nije imala mogućnosti puno vremena odvajati za igru s nama ali kada je to radila bila je apsolutno posvećena nama, kreativna i vesela i nikada nismo skužile da ima neki problem ili da joj nije dobro (ovo vjerojatno i nije bilo najpametnije). Kad bi po kući nešto radila uvijek je usput pričala s nama. Iako je jako puno radila da nam osigura egzisteciju ( tata je bio apsolutno neosjetljiv na to) uvijek nam je dala do znanja koliko joj je stalo do nas i koliko nas voli. Zbog toga sam se osjećala izuzetno sigurno i sretnou roditeljskom domu i nikada nisam osjetila nedostatak jednog roditelja. S tatom sam bila u kontaktu 2 puta godišnje i u ta 2 puta često me znao rasplakati (pogotovo u pubertetskim godinama) ili poljuljati moje samopouzdanje nekim svojim grubim izjavama i komentarima. Jedan od njegovih boljih fora mi je bilo kak me svaki put, ali baš svaki put cijelo moje školovanje ispitivao u koji razred idem. Moš mislit tate koji nije sposoban zapamtiti u koji razred mu dijete ide. Danas samo još uvijek u kontaktu (2-3 puta godišnje) i stalno vrtimo 5 istih tema jer smo si gotovo pa poznanici, da ne velim stranci. Al to mi uopće nije bed, baš zbog ljubavi moje mame kroz koju (ljubav) sam izgradila vlastito samopouzdanje. Broj kontakata koji imam s tatom čisto mi je dovoljan da znam tko sam, što sam i od kud dolazim?
Do braka stvarno nisam primjećivala da sam zakinuta zbog odrastanja u jednoroditeljskoj obitelji, a danas to dolazi malo više na vidjelo u nekim nategnutim bračnim situacijama u kojima često pribjegavamo preslikavanju modela ponašanja iz roditeljskog doma, a s obzira da ja nemam usađen taj model često ne znam kako bih se postavila.
Dakle, Modesty071, moje iskustvo odrastanja bez tate koji je odlučio prestat biti tata je pozitivno (koliko god takvo iskustvo može biti pozitivno)i mislim da niti tvoje dijete ne mora imati traume zbog toga ako ti preuzmeš malo veći teret na svoja leđa. Nije lako ali kada vidiš da ti je dijete zadovoljno i bez briga, a ne tužno jer tata nije htio ovo ili ono ništa ti neće biti teško.
Sorry, ovo sam pisala na brzinu i 4 puta dojila pa je možda sve konfuzno ali se nadam da si pohvatala nit.

[elin]

kada sam se jednom našla u toj nekoj situaciji definitivno sam se osjećala kao da je to moj gubitak, neuspjeh, strah od nepoznatog, pa kako ću sama itd.

da, sve ti to prolazi kroz glavu, ali kao što reče Soc nemaš ti vremena o tome razmišljati.
A što se tiče alegorije sa ormarom: bilo bi super da je odmah posložen, ali na žalost nije. Tak da ti se dogodi još gora stvar nego da odeš gol - odeš sa bilo kako nabacanom oblekom na sebe. Možda bi bilo bolje da izađeš gol.
Ma, to je jako komplicirano, iako sam dugo vremana mislila da je jednostavno, ali nije. Prije neki dan sam razgovarala sa frendicom (opet) i skužila da stvarno je komplicirano - svako malo skužiš da su ti se u ormar naselili moljci i da nemaš više kaj obući jer su sve pojeli. Zapravo, tužno je koliko se dugo vrtim na mjestu i to baš kad pomislim da sam krenula dalje.

[modesty71]

moje iskustvo odrastanja bez tate koji je odlučio prestat biti tata je pozitivno (koliko god takvo iskustvo može biti pozitivno)i mislim da niti tvoje dijete ne mora imati traume zbog toga ako ti preuzmeš malo veći teret na svoja leđa. Nije lako ali kada vidiš da ti je dijete zadovoljno i bez briga, a ne tužno jer tata nije htio ovo ili ono ništa ti neće biti teško.
Sorry, ovo sam pisala na brzinu i 4 puta dojila pa je možda sve konfuzno ali se nadam da si pohvatala nit.

Galija, hvala ti na tvom pozitivnom iskustvu, i pohvatala sam nit, nije konfuzno. Nadam se da će i moja mala imati pozitivno iskustvo. Do sad je ionako bila većinom orjentirana na mene, tata nije ni prije baš prerevno sudjelovao u njenom životu, tako da joj promjena nije predrastična - ili se to meni tako čini, a tko zna kak je u njenoj glavici.

Na stručno mišljenje ćemo morat pričekat još tjedan dana, psihologu idem sljedeći utorak (ženi su svi popodnevni termini krcati).

ti trošiš svoju energiju na "grižnju savjesti". sorry, ali to je luksuz koji si ne možeš dozvoliti. jer je dijete ostalo s tobom. ona je TVOJA odluka, samo su se sad neke druge okolnosti promijenile.

prihvati odgovornost za svoju odluku, i kreni dalje. bez velike filozofije.

tata nije s vama, tata ne želi biti s vama, tata ima pravo na takvu odluku. tata snosi posljedice za svoju odluku. možda ne sada - ali jednom sigurno.

da malo parafraziram jednu izreku :

nije pitanje "što nam je netko učinio", već je pitanje "što ćemo mi učiniti s onim što nam je netko učinio".

Sorciere, nije grubo od tebe, definitivno je tako, to je realnost. Ipak, trenutno sam u fazi da sve to teoretski znam, ali mi je u glavi kaos i bilo mi je potrebno vrijeme da procesuiram tu njegovu odluku. Evo sad je već tjedan dana otkad mi ju je obznanio, i tek sad mi to sve polako sjeda i počinjem prihvaćati.

Definitivno sam utrošila previše svoje energije na takva razmišljanja, i tu više ne mogu ništa učiniti, tako da krećem dalje.

Sorciere, kako se tvoja Kikica nosila s neimanjem tate, osim već spomenute ljutnje? Da li je ikad poželjela 'prizvati' ga u svoj život?

Zanima me još jedna stvar (što ću također pitati psihologicu) - kako djetetu pričati o tati da dobije realnu sliku? Ne želim pljuvati po njenom tati (jer njoj to neće biti ugodno ni korisno), ali joj ne želim davati ni neku iskrivljenu sliku da ne bi stvorila neka nerealna očekivanja.

[Dijana]

Mislim da ti, modesty i sorc niste (bile) u istim situacijama, jer tvoja malena je ipak do svoje četvrte živjela sa tatom, kakav je takav je, dok kikica je od početka navikla živjeti samo sa mamom. Dakle, nije ni imalo što propasti, dok ti liječiš rane prvo od propalog braka, a drugo, i od nezainteresiranosti bivšeg za vlastito dijete, i znam da ti to najteže pada, jer to ne možeš kontrolirati.
Ja bih ti savjetovala da se apsolutno ne forsiraš ni u čemu, ni fizička rana ne zacjeljuje prije nego što joj je vrijeme, pa tako ni psihička.
Kako će se tvoj bivši ponašati prema djetetu, ni na to ne možeš utjecati. Naravno ako postane nedajbože nasilan, znat ćeš da nije dobro da se uopće vide.
Ali ti ćeš sa svojom ljubavi sigurno biti njena mirna luka, nadam se nešto poput galijine mame. Ti ne možeš biti i mama i tata, ali mama koja ispunjava potrebe djeteta za ljubavi i sigurnosti, jest dovoljna. Eto, tako ja to vidim.

[fegusti]

Ti ne možeš biti i mama i tata, ali mama koja ispunjava potrebe djeteta za ljubavi i sigurnosti, jest dovoljna. Eto, tako ja to vidim.

i ja.
znam da će im u jednom trenutku tata nedostajati ali će se kroz dobar odnos s nama, pun ljubavi i podrške, lakše suočiti s tim "nedostatkom".
(kao, uostalom, sa svim drugim životnim izazovima)

[modesty71]

A što se tiče alegorije sa ormarom: bilo bi super da je odmah posložen, ali na žalost nije. Tak da ti se dogodi još gora stvar nego da odeš gol - odeš sa bilo kako nabacanom oblekom na sebe. Možda bi bilo bolje da izađeš gol.
Ma, to je jako komplicirano, iako sam dugo vremana mislila da je jednostavno, ali nije. Prije neki dan sam razgovarala sa frendicom (opet) i skužila da stvarno je komplicirano - svako malo skužiš da su ti se u ormar naselili moljci i da nemaš više kaj obući jer su sve pojeli. Zapravo, tužno je koliko se dugo vrtim na mjestu i to baš kad pomislim da sam krenula dalje.

Mislim da je riješenje ne uvući se u taj ormar, nego izvana gledati kak je nutra sve nabacano, zbrčkano, i pomalo sređivati stvari izvana, s odmakom - iliti pustiti da prođemo sve te osjećaje jer nas oni u konačnici osnažuju, kad ih apsolviramo. Lako za reći, teško za napraviti. Ponekad mi to uspije, na neko vrijeme, onda me opet uvuče unutra...

Mislim da ti, modesty i sorc niste (bile) u istim situacijama, jer tvoja malena je ipak do svoje četvrte živjela sa tatom, kakav je takav je, dok kikica je od početka navikla živjeti samo sa mamom. Dakle, nije ni imalo što propasti, dok ti liječiš rane prvo od propalog braka, a drugo, i od nezainteresiranosti bivšeg za vlastito dijete, i znam da ti to najteže pada, jer to ne možeš kontrolirati.

To je ono kaj me ždere - mislim si da sam trebala biti dovoljno realna da prekinem cijelu stvar dok je ona još bila mala, manje bi osjetila. Mada evo, i elin veli da mala osjeća, reagira, a ima 21 mjesec.

No, moja današnja odluka je više se ne mučiti oko toga kaj sam napravila krivo. Pogriješila sam kaj sam previše energije ulagala u spašavanje nečega kaj se zapravo nije moglo spasit jer nije bilo interesa za spašavanje s druge strane. Zato mi je sljedeći korak napraviti rez, i od danas krenuti prema naprijed, bez osvrtanja. Pospremit ću taj ormar, izaciti moljce, pa makar mi trebalo i dva mjeseca za to :D

[iridana2666]

modesty, nemam bas nista pametno za reci, niti moja trenutna situacija nije puno bolja, ali saljem i tebi i tvojoj maloj ljubicici. Imate jedna drugu i to je vec jako puno za pocetak

[ana.m]

Cure, žao mi je sih vas koje ove proživljavate.
Pogotovo dječice.

Imam jedno pitanje za vas.
U kakvim ste odnosima s roditeljima od bivših i što oni imaju za reći na ponašanje svojih razmetnih sineka?

[modesty71]

Imam jedno pitanje za vas.
U kakvim ste odnosima s roditeljima od bivših i što oni imaju za reći na ponašanje svojih razmetnih sineka?

Čula sam se par puta s UBM-ovom mamom, i dogovorile se obje da taj razlaz niš ne mijenja u odnosu bake i unuke - ona može doć k nama kad god hoće, a i moja ljubičica može otići k baki i dedi također kad god želi. UBM i njegov tata nikad nisu imali pravi odnos, i on (deda) se drži dosta po strani, s njim se nisam ni čula.

A kaj se tiče UBM-ove mame, ona još ni ne zna za sinovu odluku da više ne bude tata. Pitala sam njega je l' to rekao svojoj mami pa se obrecnuo na mene "A kaj bi joj trebao govorit?". Ali kad sazna, sigurno neće bit oduševljena. Ipak, ona je osoba koja se ne želi miješati, tak da nisam sigurna da će pokušati utjecati na njega.

[elin]

U kakvim ste odnosima s roditeljima od bivših i što oni imaju za reći na ponašanje svojih razmetnih sineka?

kod mene odnosi tak-tak. Neću ti niti pričati kakvih sve problema imam sa njima jer na to ne gledam kao probleme jer me se oni previše na tiču. U konačnici, šutim na svaku zajedljivost od uskoro bivše sveki jer mi čuva malu. Oni su na njegovoj strani - ja sam vještica. Kaj ćeš... no, kao što kažem, nisu mi oni problem, zapravo me se njihovo mišljenje niti najmanje ne tiče.

[Maslačkica]

Mene zanima ovo: kada je Kikica išla kod psihologa da izbaci bijes? Koliko je imala godina?

Elin: pa zar nije baka trebala čuvati malu? Nije li bio topik baka ili vrtić? Gdje ste sada s tim?

[elin]

Elin: pa zar nije baka trebala čuvati malu? Nije li bio topik baka ili vrtić? Gdje ste sada s tim?

fucking forum mi pojeo post, a napisala sam lijepi pun objašnjenja. Sad mi se ne da na dugo i na široko više, nego kratko: sveki i dalje čuva malu do 9 mjeseca ove godine, a onda vrtić ako ga dobijem.

[sorciere]

maslačkica, 8 godina.

modesty, naravno da je željela... i naravno da joj fali...
ja znam samo posljedice svoje sadašnje odluke. ne i posljedice eventualnog zajedničkog života... unatoč svemu što sam prošla - čini mi se da je ova odluka bila bolja od neke druge...

moljci se zavuku tamo gdje se ne lufta moljce u smeće .

[Zeko1]

ja se baš ne bih složila s timšto je sorci napisala da tata ima pravo to odlučiti. a mislim i da se zakon ne bi s tim složio. kad bi nekom bilo u interesu tata bi mogao i u zatvoru završiti zbog zanemarivanja djeteta. ne mislim da će to netko potezati jer si djete s tim ne bi pomoglo, ali hoću reći da mislim da se nitko nema pravo odreći svojih roditeljskih obveza, možemo ga eventualno pustiti da to napravi ako procijenimo da je tako bolje za dijete

[single]

i ja sam single od trudnoce.....tatu jako rijetko vidimo...koji put na godinu......justo da dobije neku sliku o njemu.....iako kad maloga pitaju kako mu se zove tata ko iz topa govori nono XXXXX (misleci na mog oca...iako sam mu puno puta objasnila stvari....on stoji na svom misljenju..ima 3 godine)

sa njegovim roditeljima se isto tako vidi koji put na godinu...i , naravno, nikad oni njega ne dodu naci, nego mi njih posjetimo, mali to vise prihvaca kao obavezu i kaze da mu nije nimalo lijepo tamo
ponekad se pitam da li ti susreti imaju uopce smisla, i da li je to dobro za dijete, opoet se mislim nek bude tako dok mali ne bude zreo da sma kaze zeli li ici....
nikad mu nisu nis dali, i otac ne izvrsava nikakve obaveze,