Ja mogu samo napisati svoje iskustvo. Ja glasam - uvijek - za njemačkog ovčara. S papirima ili bez. moji su imali njemačku ovčarku prije nego sam jse ja rodila. Ona me čuvala, vukla na saonicama, uz nju sam prohodala. Kad je ostarila i uginula dobili smo drugu, također ženku, koju smo imali dugo godina, koja se redovito parila sa također čistokrvnim njemačkim ovčarem. Štence smo poklanjali u dobre ruke. Ona je bila najblaži, najdraži, najodaniji pas kojeg sam srela. Odrasla sam s njom, ona je čuvala moju šogoricu kad je bila trudna, čuvala je nećake kad su bili mali. Uz njenog sina je dvoje mojih nećaka prohodalo. U skoro 30 doina nikakvog incidenta s njima.
Trenutno ne mogu imati psa, imam samo mačku, ali čim budem imala uvjete, definitivno nabavljam njemačkog ovčara. S papirima ili bez.